Najuspješniji trkaći automobili svih vremena: BMW M3 (E30)
“Prljavci” su u našim krajevima davnih dana otpjevali kako “Devedeseta polako baš prolazi”. Ali za razliku od onih koji u toj sjajnoj pjesmi “valjda ne znaju”, tvorci ovog automobila očito su jako dobro znali što rade. I tu su devedesetu jedva dočekali, ali i tijekom tog iščekivanja označili nekolicinom pobjeda koje su od BMW-a stvorili jednog od najusmjerenijih, najpreciznijih i najsposobnijih proizvođača trkaćih automobila svih vremena.
BMW M3 (E30)
Ako ćemo realno, BMW je na utrkama uz Mercedes-Benz pobjeđivao puno prije nego je Audi krenuo s nastupima na tom polju. I ta je trkaća genetika bila prisutna u mnogim modelima i generacijama istih još tamo negdje od šezdesetih na ovamo.
Zbog toga su ljudi jednostavno zavoljeli BMW Motorsport odjel i fama oko uspješnih trkaćih automobila dobrim je dijelom donosila kupce u BMW-ove salone tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
No problem s BMW-ovim rasnim sportskim automobilima oduvijek je bila cijena. Jer BMW kao proizvođač automobila zapravo nije stavljao naglasak na utrkivanje kao što su to radili neki drugi proizvođači automobila, već su njihovi modeli većinom iz jedne sasvim normalne baze pimplanjem po njima od strane sportski-orijentiranih BMW-ovih partnera odlazili u domenu auto-sporta.
Uglavnom, kako to obično biva, proizvođači automobila svako malo gase proizvodnju aktualnih modela i serije, pa na red dolaze neki novi klinci.
I tako je serija 3 E21 1981. godine već bilježila lagani pad prodaje i BMW je otišao korak dalje u sasvim logičnom smjeru nove generacije modela, odnosno serije 3.
BMW-ova „trojka“ generacije E30 svijetu je predstavljena 1982. godine. I s vremenom je popularnost za ovaj relativno povoljan model rasla sama po sebi.
Jer nazivno sportska orijentacija ostala je prisutnom već od baznog modela nadalje, a tradicija cijele te sportske priče tih je dana već odavno bila prisutna, pa kupce nije trebalo puno nagovarati da svrate u salon i kupe si tada novu „trojku“ sa stražnjim pogonom i trkaćom genetikom.
U tome zapravo jest genijalnost s kojom BMW već odavno pristupa kupcima, jer svatko u BMW-u vidi ono što BMW sam po sebi reklamira. A to je sportski životni stil i modele koji ne moraju nužno koštati nogu i ruku da bi se vlasnici s njima mogli poigravati na cesti i na stazi.
Uglavnom, tako je malo pomalo pokrenut jedan sasvim običan životni tijek za E30. A onda se sredinom osamdesetih dogodio presedan zbog kojeg svijet automobila više nikada nije bio isti…
Naime, tijekom prve polovice osamdesetih BMW smišlja kako iz svoje Motorsport-divizije preseliti imidž na cestovne automobile. Jer utrke su usprkos odjelu marketinga i njihovim postulatima jedno, dok realnost i cestovni automobili predstavljaju nešto sasvim sedmo.
Uz te probleme po nazivu tu su i razne discipline auto-sporta čija se homologacijska pravila sve više i jače ističu. Stoga se i po tom pitanju trebalo napraviti nešto pametno, pa kao sukus svih tih razmišljanja oko naziva i pravilnika koji BMW iz dana u dan sve više stežu oko vrata 1986. godine na scenu stupa prvi BMW M3.
U svojoj srži radi se o automobilu koji kao zadatak ima biti nervozan do krajnjih granica i poprilično glasan. A onda u sklopu svega toga mora osigurati i nastup za BMW u sklopu Deutsche Tourenwagen Meisterschafta. Odnosno DTM-a.
BMW je kao jedno od osnovnih homologacijskih pravila imao zaduženje proizvesti ukupno 5,000 primjeraka modela M3. A onda su krenula muljanja s preseljenjem proizvedenih primjeraka od skladišta do skladišta. No to su urbane legende i nepotvrđene priče o kojima u ovom trenutku nema smisla pisati.
BMW je u obliku modela M3 doista proizveo pravi sportski automobil za mase koji ne košta nogu, ruku i bubreg te za čijim je volanom vlasnik imao dojam da konstantno vozi utrke. U tome je bila apsolutna ljepota ovog automobila kojemu su brojke predstavljale sekundarnu i poprilično nebitnu stavku. A kako bi to pokazali na najbolji mogući način, BMW je svoj homologirani M3 ubacio u konkurenciju tadašnjeg DTM-a i tu je nastao kaos.
BMW M3 E30 već 1987. godine u München odnio titulu prvaka u DTM-u. A onda je istu stvar ponovio i 1989. godine, prepustivši 1988. godinu u ruke Mercedesu. Ali je zato tijekom te znamenite 1987. godine „kockica“ osvojila prvenstva turističkih automobila u Italiji, Australiji i Japanu te se nametnula poput velesile u domeni WTCC-a, ETCC-a i AMSCAR-serije natjecanja.
Tijekom te je slavne 1987. godine u München otišlo preko 50 pobjeda unutar raznih serija natjecanja, a onda su sve te pobjede idućih godina BMW M3 zacementirale u zlato.
Uglavnom, kada se sve zbroji i oduzme, BMW M3 E30 od te slavne 1987. do 1993. godine na tri kontinenta osvaja čak 25 različitih naslova pobjednika u poretku konstruktora. I to je jedan od onih rekorda koji će jako teško pasti u zaborav i biti pregaženi uspjehom neke druge ekipe i automobila.
Pa iako BMW svojim uspjesima davno prije „kockice“ nije trebao puno objašnjavati svoju orijentaciju na tržištu, M3 E30 je u sklopu svojih nekoliko evolucija svijetu doslovce pokazao da BMW doista proizvodi „Ultimativne vozačke strojeve“.
Ili bolje rečeno, proizvodio ih je u vrijeme kada je „kockica“ gradila svoju legendu koja traje i dan-danas.
