Najluđi homologacijski specijali svih vremena: Fiat 131 Abarth
Kako opisati talijanski automobil iz sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća koji svoju bazu vuče iz limuzine i na sebi ima čudne branike i velika proširenja blatobrana koji na sebi imaju „rupe“ kvadratnog oblika i unutar kojih se nalaze mali kotači?
Ako se nas ovdje pita, takav bi se automobil bez problema mogao opisati savršenim…
U vrijeme kada je Lancia Stratos (o kojoj ću u sklopu teme „najluđi homologacijski specijali svih vremena“ napisati nekoliko rečenica u neko skorije vrijeme) nakon modela Fulvia suvereno vladala svijetom Rally-natjecanja, Fiat se odvažio svratiti unutar konkurencije i malo začiniti stvari.
I to ne origanom ili Pesto Genoveseom, već s jednim punokrvnim Coupéom koji svoju bazu vuče iz udobne limuzine u kojoj su svoje guzice tih dana ugodno po gradovima i selima vozikali raznorazni direktori.
Uglavnom, tamo negdje sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća su Fiat, Bertone i Abarth iz baze koja podrazumijeva Fiat 131 proizveli Fiat 131 Abarth.
I to u 400 primjeraka, kako bi se zadovoljila tadašnja homologacijska pravila.
Receptura je bila savršena za ono vrijeme i za početak je podrazumijevala dvolitreni tvornički DOHC-četverocilindrični i 16-ventilski motor koji je u cestovnoj verziji na stražnje kotače putem tvorničkog mjenjačkog sklopa (bez sinhrona) donosio nekih 140 konja. Naravno da je ovaj motor inicijalno dobivao gorivo putem „fergazera“ s dva grla, pa je izuzev snage razvijao i popriličnu žeđ. No s obzirom na to da tih dana gorivo nije koštalo nogu i ruku, oko toga se baš i nisu lomila koplja.
Sam automobil gledano kroz puke brojke možda i nije bio nešto pretjerano poseban. Ali je zato s druge strane svojim voznim svojstvima i savršeno ojačanom šasijom bio u stanju na cesti parirati puno bržim i razvikanijim automobilima tog vremena.
Samim time je ubrzo nakon predstavljanja cestovne verzije ovog homologiranog trkača iz Torina praktički preko noći razgrabljena kompletna serija od inicijalno proizvedenih 400 primjeraka.
Kako to obično biva, natjecateljska je verzija bila kudikamo jača i na stražnje je kotače isporučivala nešto više od 200 konja.
A s razvojem automobila je u svojoj konačnoj i najjačoj verziji Fiat 131 Abarth Rally na prašnjave i asfaltirane podloge svjetskog prvenstva u reliju isporučivao 240 konja.
I to je bilo sasvim dovoljno da se opravdaju političke odluke s kojima su glavešine u Fiatu odlučile prekinuti dominaciju koju je unutar svjetskog prvenstva u reliju do tog trenutka imao Stratos.
Naime, kada je 131 Abarth Rally još bio u povojima, od strane Fiata i korporativno-političkih umova unutar zidova te tvrtke otpočelo je lagano stavljanje Lancije u stranu. Jer Fiat tih godina nije baš briljirao u svijetu automobila, pa je bilo potrebno učiniti nešto po tom pitanju.
A to nešto se ukratko svodilo na razvoj trkaćeg automobila koji bi unutar svijeta prljavštine i oktana od Fiata učinio poželjnu marku i ponovno postavio kao jednog od onih proizvođača automobila s trkaćim pedigreom.
I to im je uspjelo u potpunosti.
Lancia Stratos je od 1976. godine nadalje ispala sve manje i manje prisutnim trkaćim automobilom na sceni, dok je Fiat u kombinaciji sa slavnim prezimenima poput Röhrl, Mouton, Alén i Munari čak tri puta dolazio do samog vrha trona u svijetu relija.
Pobjede unutar konkurencije tadašnje „Grupe 4“ prštale su sa svih strana, pa su 1977., 1978. i 1980. godina ispale godinama Fiata zbog čega se čak niti Kinezi nisu bunili.
Što se cestovnih primjeraka tiče, oni su „rasli“ paralelno s uspjesima u utrkama, pa je od inicijalnih 400 primjeraka Abarth verzije 131-ice proizvedeno kudikamo više komada.
No sve to i dalje nije pomoglo da se većina održi do današnjih dana, kada ih se na svijetu može izbrojati na istom papiru.
U današnje vrijeme sa svojim zanimljivim motorom, redizajniranim plohama poput prednje i stražnje haube te s kočnicama „skinutim“ s Fiata 127 ovaj automobil ima status legende. Jer od tih dana sve do današnjih vremena Fiat nikada više nije proizveo svjetskog prvaka na četiri kotača s kojim je bilo moguće divljati i boriti se sa štopericom i vremenskim uvjetima.
S druge pak strane i dalje pričamo o automobilu koji je na neki način zabio glogov kolac u Ferrarijevo srce s kojim se na globalnom planu u domeni Rallyja apsolutno isticala Lancia Stratos. Ali s one treće i možda najbitnije strane i dalje vrijedi spomenuti kako se ovaj prema mnogima neugledni Fiat nametnuo kao velesila.
I to u vrijeme kada to nije bilo lako učiniti.
Stoga upravo iz tog razloga Fiat 131 Abarth zauvijek stoji kao jedan od najluđih homologacijskih specijala s kojima se auto-industrija ikada imala prilike pohvaliti.
