“Najkul” automobili iz osamdesetih: Audi Sport Quattro S1
Treba li ikome ovaj automobil posebno predstavljati?
Nekako sam mišljenja da baš i ne. Ali spominjati „kul“ automobile iz osamdesetih, a izostaviti ovo čudo iz Ingolstadta, Bogovi svijeta automobila nam nikada ne bi oprostili.
Za razliku od hrpetine današnjeg SUV-sr… Hm… Ispričavam se… Loš početak teksta…
Nekada su terenci bili terenci i služili su za vožnju po terenu. Karavani su pak s druge strane bili praktični i u njih je stalo svašta. Povremeno bi ti isti karavani imali neki jači motor ili barem nazivno „sportska“ vozna svojstva, ali u osnovi je ideja bila zadržati praktičnost koliko je god to bilo maksimalno moguće. S treće su pak strane vrebali sportski automobili raznih boja, veličina i karoserijskih izvedbi. Ali niti jedan od njih nije imao aspiracije prema vožnji po terenu i praktičnosti, već upravo suprotno od toga.
I koliko god da se to možda čini nevjerojatnim u današnje vrijeme, s terencima nitko nije obarao brzinske rekorde na Nordschleifeu. Niti je itko ikada pomišljao spajati nespojivo. Barem do prije nekoliko godina kada su se na cesti počeli pojavljivati grbavi kompromisi u obliku SUV-automobila.
Uglavnom, Audi je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća napravio revoluciju u svijetu Rally-natjecanja. Ali te revolucije ne bi bilo da jedna naizgled jednostavna ideju s terenca nije preseljena na automobil. Terenac je bio Volkswagen Iltis – automobil razvijan za njemačku vojsku koji se pokazao bržim, boljim i upravljivijim od bilo kojeg dotadašnjeg terenskog automobila na svijetu. I upravo je u tom trenutku g. Jörg Bensinger odlučio poigrati se kombiniranjem pogona s Iltisa i ostatkom s Audija 80.
Ostalo je povijest…
Kada su igre pokušaja i pogrešaka završile, stigla je 1980. godina. A s njome i „Ur-Quattro“, odnosno prvi Audi Quattro. Naziva posuđenog s talijanskog jezika i internim kodom šasije Typ 85, Audi je s ovim automobilom znao da u rukama ima revoluciju. Ali niti Jörg Bensinger kao glavni pokretač ideje, niti Walter Treser kao tadašnji direktor razvoja Quattro-programa, niti Roland Gumpert kao direktor Audi Sport odjela i prva osoba Audijevog Rally-tima nisu imali pojma što će njihov talijanizirani Coupé iz Ingolstadta odnijeti u svijet…
Već su prvi nastupi za Audi Sport Quattro (A1) donosili pobjede i bodove. A onda i titule prvaka. I dok je konkurencija kaskala za idejom vezanom uz četiri pogonska kotača, Audi je već opako kapitalizirao cijelu situaciju i nije trebalo proći puno vremena dok nije postao legendom i pionirom malenim kojeg su samo par godina kasnije slijedili svi kojima je pobjeda bila na pameti.
Uglavnom, tih je dana Audi s punim pravom ispao velesilom koju je nemoguće dostići. Ali s vremenom je ipak došlo i do toga da Peugeot, Lancia i Ford opako priprijete dominaciji ekipe iz Ingolstadta u konkurenciji sumanute, nenormalne, predivne i neponovljive „Grupe B“.
Kako je u svijetu Rallyja odjednom ekipama (odnosno proizvođačima) pušteno mašti na volju koliko će imati pogonskih kotača, konja i kilograma, tako su s vremenom nastajali monstrumi. Revidirana, unaprijeđena i evoluirana čudovišta kojima je samo pobjeda bila u fokusu. Stoga se i Audi odlučio na evoluciju svoje ideje, pa je 1984. godine u svijet Rallyja zakoračio S1 kao evoluirana verzija Audijevog modela Quattro.
Homologacijska pravila tih godina zahtijevala su od proizvođača da na tržište ponude nekolicinu civilnih verzija svojih Rally-trkača, pa je tako i S1 stigao u prodajne salone. I to s cijenom koja je bila toliko visoka da je većina potencijalnih kupaca pretvorena u voajere koji su stajali ispred salona i gledali automobil koji si ne mogu priuštiti. I to u biti nije bilo pretjerano „kul“ od strane Audija.
Iako je prvi Quattro bio itekako zanimljiv automobil, zbog svojih je sličnosti s modelima 80 i 100 „kul“ faktor je za njega jednostavno izostao. Ali evolucijom modela je sam po sebi zbog skraćenog međuosovinskog razmaka ovaj automobil vrlo brzo postao itekako „kul“. Pogotovo kada se uz izgled kombinirala i upravljivost u kombinaciji s performansama.
U vožnji je Audi Sport Quattro zabavan, agilan, glasan za poludjeti i poprilično jak. Jer 2,1 litreni Turbo 5-cilindraš u toj je magičnoj 1984. godini na sva četiri kotača isporučivao više od 300 konja. A to je pak u kombinaciji s nekih 1,300 kilograma značilo brutalno ubrzavanje do stotke za 4,5 sekundi.
Samim time pri punom gasu mnogi ljubitelji ovog automobila zajedno sa slučajnim prolaznicima nisu niti znali kakva je neman kraj njih prošla. Ali kada je jurnjava bila u drugom planu, ili kada je prema ovom automobilu netko imao prilike uputiti pogled, pridjev „kul“ je u misli stizao sam po sebi.
I to s punim pravom. Jer Audi Sport Quattro to doista i jest.
