Mitsubishi je u javnost ponudio ispriku
Ne…dotična nema veze s prekidom proizvodnje za Lancer Evolution, očit pad kvalitete za pojedine modele ove marke ili pak kronično pomanjkanje bilo kakvog karaktera.
S obzirom na to koliko su tijekom posljednjih mjeseci na tržištu relevantni Mitsubishijevi modeli iz aktualne ponude, ne bi me čudilo da bi kroz koju godinu za opis ove tvrtke mogla postati potrebna neka enciklopedija ili povijesna knjiga. Zašto? Jednostavno zato što zbog kroničnog pomanjkanja bilo kakvog sportski-orijentiranog modela u današnje vrijeme tvrtka Mitsubishi ispada kastriranom verzijom same sebe.
Tome u prilog (još jednom) vrijedi spomenuti modele 3000 GT (odnosno GTO), FTO, Eclipse i Lancer Evolution, tj. sve one modele koji su u nekim boljim vremenima fascinirali svoje vlasnike, no kojih u današnje vrijeme nema ni na horizontu.
Uglavnom, kako je Mitsubishi svoj put odlučio okrenuti prema svijetu električnih automobila i onih koji se nalaze u svijetu SUV-a i CrossOvera, rekao bih da je to sasvim dovoljan razlog da glavni i odgovorni ljudi te tvrtke razmisle dvaput i ispričaju se zato što su zastranili.
No ova isprika u nastavku priče nema veze s bilo kakvim sportskim aspiracijama za Mitsubishi. Dapače, dotična nema veze ni sa svijetom automobila, već s drugim svjetskim ratom u kojem su Mitsubishi Mining Co. i Mitsubishi Heavy Industries (kao preteče današnjem Mitsubishiju) za Japan igrali neke od vodećih rola u smislu industrije koja podrazumijeva devastaciju.
Naime, ako nikada niste čuli za Mitsubishi A6M „Zero“, riječ je o avionu koji je u sklopu japanske mornarice tijekom drugog svjetskog rata ispao jednim od ponajboljih borbenih aviona tog vremena, slijedi jednostavno objašnjenje: Dotični je bio beskompromisan lovac u čijem su kokpitu svoje mjesto nalazili piloti nazvani „Kamikaze“, te se zapravo do današnjeg dana ne zna je li avion bio toliko sposoban, ili su pak piloti bili toliko ludi da je ovaj Mitsubishijev leteći stroj ispao takvim.
Uglavnom, ako ste gledali neku od verzija filma „Pearl Harbor“, onda ste na ekranu imali prilike vidjeti nekoliko eskadrila ovih aviona i svjedočiti onome što su povjesničari kao savjetnici na setu uspjeli dočarati filmašima i publici.
Mitsubishi „Zero“ bio je glavni proizvod tvrtke Mitsubishi Heavy Industries od 1940. do 1945. godine i kako je proizveden u nekih 11,000 primjeraka slobodno se može reći da je dotični istovremeno i jedan od onih aviona koji su doživjeli fazu hiper-produkcije.
Samim time je bilo potrebno zaposliti ogroman broj ljudi, jer u protivnom japanska vojna mašinerija tog vremena ne bi mogla iz zraka prijetiti s tolikom brojčanom nadmoći, a to je pak značilo korištenje svih mogućih sredstava koja su se u tim momentima nalazila na raspolaganju.
E sad…s obzirom na to da je Japan u tom mračnom periodu čovječanstva na raspolaganju imao preko nekoliko ratnih zarobljenika, dotični su bez ikakvog problema prisilno zaposleni u tadašnjem Mitsubishiju.
Prema nekim svjedočanstvima i informacijama izvučenim iz povijesnih knjiga, za Mitsubishi je u rudnicima prije sedamdesetak godina radilo oko 500 američkih zarobljenika, koji su se iz dana u dan znojili i radili rame uz rame s ovećim brojem zarobljenika iz Kine, Koreje i s Filipina.
Uglavnom, svi su imali manje-više isti tretman koji je podrazumijevao ogromnu količinu rada uz minimalne količine hrane i lijekova, odjeće i obuće, te uz apsolutno pomanjkanje bilo kakvog sanitarnog čvora.
Uglavnom, kako je u današnjim politički korektnim vremenima nekima iznimno važno ispričavati se za zločine kojima je i zastara zastarjela, tako se prije nekoliko godina prvo japanska vlada ispričala nekolicini preživjelih ratnih veterana i zarobljenika iz tog vremena, a sada to isto radi i Mitsubishi.
Čelni ljudi tvrtke su na nedavno održanoj ceremoniji u Los Angelesu izrekli službenu ispriku zbog zlodjela i zatočeništva američkih vojnika koji su prisilnim radom u rudnicima neposredno pomogli izgradnji japanske avio-flote.
To je ujedno i presedan japanske auto-industrije, s obzirom na to da su još neki današnji proizvođači automobila iz te zemlje u tim mračnim vremenima proizvodili oružje za masovnu destrukciju, no do danas nikada nisu ponudili ispriku.
Dakle Mitsubishi je ovim činom priznanja pokušao svijet učiniti boljim mjestom, te je tom gestom svijetu pokazao da za ispriku nikada nije kasno. Doduše, uz ispriku nije stigao nikakav financijski oblik potvrde iste, no za 94-godišnjeg ratnog veterana i zarobljenika koji je preko godinu dana crnčio u apsolutno neljudskim uvjetima radeći u rudniku bakra u Hanawi Jamesa Murphyja (koji je službeno na ceremoniji primio ispriku) i sama je isprika opisana kao „velika stvar“.
Nadam se samo da će ostali japanski proizvođači automobila također istupiti s ovakvom gestom, jer ako već ništa drugo, onda činjenično stanje govori o tome da je veterana poput g. Murphyja još jako malo među živima.
No ako ćemo realno, iako je sve to divno i krasno, takve bi nas geste samo trebale podsjetiti da je svaki rat jedno veliko zlo i da nikakve političke i(li) teritorijalne igre nisu dovoljan razlog za ubijanje i porobljavanje ljudi.
Samim time se još više nadam da će oci pojedinih država, republika, vjera i frakcija konačno shvatiti da su sami zapravo najveći zločinci.
