Legendarni Death Race 2000 ima nastavak!
Oprostite ako kasno palimo, ali nama je ovo novost. Death Race 2000, legendarni trash uradak iz sedamdesetih ima nastavak, ali pomalo atipični.
Zašto atipični? Zato što podsjeća na originalni film i zato što ga je producirao isti čovjek koji je odgovoran za onu trash divotu iz 1975. Tako je, nije se filma blasfemično latio neki novajlija, nego legendarni Roger Corman. Da odmah razjasnimo situaciju novijim generacijama: ovdje nipošto nije riječ o Death Race filmu iz 2008. (koji predstavlja svojevrsni ozbiljniji remake originala). Dakle, ovdje nema ni J od Jasona Stathama, ima nešto bolje: Sylvester Stallone i David Carradine! Oh, ispričajte nas dok uzbuđeno putujemo u prošlost.
Dakle, kada sve spomenuti sumiramo, postoji sljedeće – Cormanov original „Death Race 2000“ (1975.), zatim Andersonov remake „Death Race“ (2008.) i ovaj o kojeg ćemo danas najaviti i koji nas zanima „Death Race 2050“ (2017.). Nismo ga još gledali, ali svakako namjeravamo. Da odmah raščistimo s glavnim premisama originalnog filma iz sedamdesetih, temeljen je na književnom predlošku „The Racer“ Iba Melchiora s distopijskim postavkama njima tada bliske budućnosti godine 2000.
Sjedinjene Države su tada postojale s iskustvom dva desetljeća ekonomskog i pravnog kolapsa te je zato uspostavljen svojevrsni autoritarni režim. Svjetinu se drži u poslušnosti organizirajući spektakularnu transkontinentalnu utrku automobilima u kojoj se sudionici natječu ubijajući jedni druge te usput skupljajući bodove gaženjem pješaka. Glavni protagonist (ili možda antagonist) je tajanstveni i maskirani Frankenstein (kojeg tumači Carradine) kao najslavniji vozač, dok mu glavnog protivnika utjelovljuje Sly i tijekom utrke počinju razne sabotaže koje iz prikrajka priređuje pokret otpora.
Sve je to, naravno, začinjeno prekomjernom političkom satirom i parodiranjem svega ikada, a u štihu B filmova sedamdesetih gdje eksploatacija vrišti na najjače maštovitim eksplicitnim ubojstvima i pokojom dojkom u prolazu. A kako drukčije. Istina, film onda nije pokupio hvalospjeve (a kako i bi, uostalom), ali je zato ušao u povijest kao trash kult i možda prvi mockbuster ikada, iako je, tehnički, niskobudžetni i nezavisni uradak u pitanju, ali tako mu tepaju pa što možemo. Kako je uopće došlo do nastavka?
Ideju za nastavak je vremešni Corman dobio, navodno, tijekom intervjua u kojem je talijanski novinar izgovorio opasku da Hunger Games ima sličnosti s Death Race 2000. Nakon toga on nije baš sjedio i radio ono što tipični djedice rade, nego je nazvao Universal (koji je proizveo Death Race iz 2008.) i rekao im da su napravili dobar posao s tim remakeom, ali da su izostavili gaženje pješaka i kritiku društva. Sram ih bilo. Tada je pala odluka da „vrati“ crnohumornu makljažu u novom ruhu, i ovaj put kao producent, kao i 400-tinjak puta dosad u životu. Kao što vidite po traileru, film ne izgleda pomodno odajući da je snimljen maloprije:
Zadržan je zarazni duh prošlog filma i na tome imaju naš naklon. Bit će to jedno pravo crnohumorno osvježenje. Sada znate što vam je činiti kada vam ponestane trasha, s ovim možete dobiti dozu pa svakako navalite. Srećom, originalni film je pogriješio s vizijom svijeta iz 2000. godine. Svi smo preživjeli te redom godine bez da smo imali luđačku vlast (hm, čekaj..) i bez da smo gazili ljude uokolo (a sad, kako tko..) pa se viđeno u filmu nije obistinilo. Da, znamo da je film rađen kao kritika ondašnjeg doba, a ne predviđanje budućeg, ali zabavno je o tome razmišljati. Vidjet ćemo kako će biti 2050. i hoće li svijet izgledati onako kako sugerira trailer. Nadamo se da ne, ali se isto tako usrdno nadamo da ćemo poživjeti dovoljno da shvatimo da je stari Corman bio u krivu. On sigurno neće, osim ako tehnologija brzo ne nabuja da ga očuva do tada, no jedno je sigurno: njegovi filmovi će živjeti vječno.