Le Mans, Toyota i žalost na kraju puta
Za sve one koji su ovih dana pratili događanja oko najnovijeg izdanja ove legendarne utrke ne treba apostrofirati što se i kako odvijalo. No za one koji zbog nogometa i linča na društvenim mrežama nisu imali vremena, već naslov govori dovoljno.
Svejedno idemo malo u detalje…
24 sata Le Mansa – utrka koju još od davne 1923. godine nikome ne treba posebno opisivati. Utrka je to koja već 83 godine zaredom oko sebe okuplja one najbrže, najtvrdoglavije i najizdržljivije, te služi kao svojevrsno polje dokazivanja superiornosti pojedinih vozača i timova. Stoga ni ne čudi da su mnogi proizvođači automobila upravo ovu utrku odabrali za prikaz vlastite moći i tehnologije koja je u stanju izdržati čak i najzahtjevnije ispite izdržljivosti.
Ove je godine ova slavna utrka imala nekoliko aduta viška u odnosu na neka prošla izdanja, te se većinom s određenim skepticizmom gledalo na novi Ford GT, koji je za zadatak imao čak pola stoljeća nakon uzimanja mjere Ferrariju i ove godine učiniti isto.
Naravno da je javnost na stazi i oko nje bila itekako podijeljena oko uspjeha za novi GT, no kada se jučer po isteku 24 sata sumanutog natjeravanja uzduž i poprijeko ove legendarne staze konačno pojavila kockasta zastavica, Ford je ponovno slavio.
Naime, u svojoj klasi je Ford GT s brojem 68 (pripremljen od strane Chip Ganassi Racing tima) uvjerljivo pobijedio Ferrari 488 GTE (pripremljen od strane Risi Competizione tima), te je time Ford još jednom potvrdio svoju superiornost kada za to ima želje i volje (da ne kažem novaca).
Uglavnom, Ford GT je slavio ispred Ferrarija, te popunio i nekoliko mjesta iza njega, uzevši istovremeno i treće i četvrto mjesto u ukupnom poretku konstruktora.
Zbog toga je Chip Ganassi već proglašen „novim Shelbyjem“ i iskreno govoreći to je apsolutno zaslužio.
S druge strane cijele te 24-satne priče donedavno je suvereno vladao Audi. Pobjede u najbržoj klasi za tim iz Ingolstadta doslovce su se slijevale iz godine u godinu i činilo se kako je Audi jednostavno nepobjediv – sve do prošle godine, kada je titulu najbržeg nakon desetljeća izbivanja s ovog ultra-poznatog natjecanja ostvario Porsche. Uglavnom, time je završila Diesel-dominacija i štafeta je prešla u ruke Hibrida.
U cijeloj toj priči tu se već godinama provlači Toyota – ekipa koja nakon „One Aim“ ideologije (kako povijest zorno pokazuje) apsolutnog neuspjeha u Formuli 1 sve svoje napore prebacuje u smjer Le Mansa i utrkivanja u najjačoj, najbržoj, najluđoj i tehnološki najnaprednijoj kategoriji.
Apetiti su od samog početka visoki, jer je još krajem devedesetih TS020 zorno prikazao da se može konkurirati najvećima, ali nova vremena donijela su i nove vladare brzina na stazi, pa se svemu tome trebalo i prilagoditi.
Doduše, prilagodbi je bilo i prije, jer od 1985. godine do danas na Le Mans uvijek dođu veterani zajedno s nekim novim klincima, pa to za Toyotu i nije predstavljalo neki velik kamen spoticanja, no svejedno je u cijelu tu priču uloženo itekako puno posla, vremena, živaca i naposljetku i novaca.
Uglavnom, nakon nekoliko nastupa na 24 sata Le Mansa, Gazoo Racing ekipa je ove godine u Francusku stigla s ekstremno visokim očekivanjima, kojima su sposobnost i brzina aktualnog bolida itekako išle u prilog. Kvalifikacije i treninzi praktički su istog momenta odvukle sve oči na stranu ovog slavnog japanskog proizvođača, a kada je krenula utrka, činilo se da hibridni TS050 u čak dva primjerka vozi izvan konkurencije.
Oba bolida bilježila su odlična vremena prolaska staze, te su se tijekom utrke nekoliko puta izmjenjivali na samom vrhu, poigravajući se pri tome s Porscheovim Hibridom. Samim time se činilo kako će se sav trud za Toyotu nakon godina i godina tvrdoglavog nastupanja ove godine konačno i isplatiti. No kako je na kraju cijele priče ispalo, nade su bile uzaludne, jer je u predzadnjem krugu bolid br. 5 u jednom momentu jednostavno počeo gubiti snagu, da bi je po ulasku u zadnji krug konačno i izgubio, te stao na startno-ciljnoj ravnini.
Nakon stajanja od nekoliko minuta, bolid je ponovno pokrenut, no krug koji je napravio ispao je čak sporijim od onih Nissanovih tijekom nastupa na prošlogodišnjem izdanju 24 sata Le Mansa, te taj posljednji krug nije niti zabilježen.
Cijela je ta drama na kraju kao pobjedničku ekipu na prvo mjesto trona najboljih postavila onu Porscheovu, te je usprkos drugom mjestu na tom istom podiju ostavila gorak okus u ustima i pune oči suza ekipi koja je u ovu utrku uložila puno više od onoga što potpada u opis posla.
Ekipa bolida br. 5 predvođena vozačima Anthonyjem Davidsonom, Sébastienom Buemijem i Kazukijem Nakajimom zasigurno se osjećala užasno, a glavna i odgovorna osoba na čelu tima, odnosno g. Toshio Sato na kraju intervjua objavljenog na službenim stranicama Toyota Gazoo Racinga izjavio je da mu je „slomljeno srce“.
Iskreno vjerujem da tako doista i jest, jer ove je godine Toyota uložila najviše truda i ispostavilo se da izuzev nade ovaj puta imaju i bolid koji bi bez ikakvog problema konkurenciji mogao uzeti mjeru. Stoga je ovo doista jedna tragična priča za koju se nadam da se neće ponoviti.
Isto tako se nadam i da će Toyota zajedno s ekipom vozača, inženjera i mehaničara ostati tvrdoglava kao i do sada, te da će iduće godine na start doći s još uvjerljivijim bolidom i konačno pobijediti, jer ako već ništa drugo, nakon 18 godina nastupanja na 24 sata Le Mansa, šest podija i pet drugih mjesta, mislim da je upravo ova ekipa to itekako zaslužila.
Iako u ovim momentima još uvijek traje istraga oko bolida i pokušava se pronaći što je konkretno pošlo krivo s 2,4-litrenim Turbo-motorom i Hibridnim sustavom nazvanim 8MJ, vjerujem da unutar zidova tvrtke ekipa doista tako i razmišlja, te da će iduće godine zasjati u punom sjaju.
…a do tada Mazda 787B u domeni utrke 24 sata Le Mansa ostaje jedini pobjednik iz zemlje izlazećeg sunca.
Šteta je da se na kraju za Toyotu sve odigralo ovako, te da je Porsche na kraju zbog čiste sreće (tj. tuđe nesreće) došao do još jedne pobjede.
Slažete li se?
