15 stvari koje su nekada bile normalne u automobilima, a danas su praktički nestale
Automobili su se u posljednjih nekoliko desetljeća promijenili više nego što se na prvi pogled čini. Kada danas sjednemo u novi automobil, gotovo sve djeluje logično i očekivano. Imamo zračne jastuke, ABS, sigurnosne pojaseve, LED svjetla, senzore, kamere, deformacijske zone, sofisticirane sustave za pomoć vozaču i desetke elektroničkih kontrolnih jedinica koje rade u pozadini. No, nekad to tako nije bilo…
Vratimo li se samo nekoliko desetljeća unatrag, automobil je bio potpuno drugačiji stroj. Neke stvari koje su tada bile toliko normalne da ih nitko nije posebno primjećivao danas izgledaju gotovo nevjerojatno. Neke su nestale zbog novih sigurnosnih standarda, neke zbog ekologije, neke zbog razvoja tehnologije, a neke jednostavno zato što su proizvođači pronašli bolja rješenja.
1. Olovni benzin
Danas je teško zamisliti da smo nekada na benzinskoj postaji jednostavno točili benzin s olovom. U prošlom stoljeću olovni benzin bio je potpuno uobičajen i koristio se desetljećima, između ostalog zato što je tetraetil olovo poboljšavalo svojstva goriva i pomagalo zaštititi ventile kod određenih starijih motora.
Problem je bio u tome što je olovo izrazito štetno za okoliš i ljudsko zdravlje. Kako su se počeli razvijati katalizatori i stroži propisi o emisijama, olovni benzin postao je sve veći problem jer bi onečistio i oštetio katalizator.
Europa je zato postupno prešla na bezolovni benzin, a danas je ideja da na benzinskoj postaji biramo između olovnog i bezolovnog benzina praktički dio automobilske povijesti. Vlasnici vrlo starih automobila još uvijek moraju voditi računa o tome kakvo gorivo koriste i je li motor prilagođen bezolovnom benzinu.
2. Farovi koji se uvlače u poklopac motora
Ako ste odrasli uz automobile iz osamdesetih i devedesetih, vjerojatno se sjećate trenutka kada se prednji dio automobila „otvori” i iz njega izlete farovi. Pop-up farovi bili su jedan od najprepoznatljivijih detalja tog razdoblja.
Ferrari, Lamborghini, Porsche, Mazda, Toyota i brojni drugi proizvođači koristili su različite izvedbe ovog rješenja. Kada su farovi bili ugašeni, prednji dio automobila mogao je biti potpuno gladak, a pritiskom na prekidač mehanizam bi ih podigao iz karoserije.
Problem nije bio samo u tome što su takvi sustavi bili mehanički složeni i skupi. Razvoj propisa o zaštiti pješaka i konstrukciji prednjeg dijela automobila učinio je takva rješenja sve manje praktičnima. Zbog toga su pop-up farovi gotovo potpuno nestali, iako nikada nisu jednostavno preko noći proglašeni zabranjenima.
Danas ih najčešće možemo vidjeti samo na klasicima, gdje upravo taj detalj često čini velik dio karaktera automobila.
3. Kruti stup upravljača
Moderni automobil projektiran je tako da se u slučaju ozbiljnog sudara što više energije apsorbira kroz konstrukciju vozila i kontrolirano deformiranje pojedinih dijelova. Nekada se o tome razmišljalo znatno manje.
Jedan od posebno zanimljivih primjera je stup upravljača. Kod starijih automobila konstrukcija je bila puno jednostavnija i manje sposobna kontrolirano se deformirati tijekom frontalnog sudara. U najgorem scenariju upravljač i stup upravljača mogli su postati jedan od ozbiljnih izvora ozljeda vozača.
Zato su se razvili kolapsirajući stupovi upravljača i druga rješenja koja omogućavaju da se konstrukcija pri sudaru kontrolirano deformira. Ono što je nekada izgledalo kao obična metalna cijev koja povezuje volan s mehanizmom upravljanja danas je dio vrlo pažljivo projektiranog sigurnosnog sustava.
4. Otvor spremnika goriva iza stražnje registarske pločice
Neki stariji automobili imali su otvor spremnika goriva skriven iza stražnje registarske pločice. Umjesto današnjih malih vratašca na boku karoserije, vozač bi pomaknuo ili otvorio nosač pločice i došao do čepa spremnika.
Rješenje je bilo jednostavno i vizualno diskretno, ali danas djeluje prilično neobično. S vremenom su takvi sustavi nestali, a otvor za gorivo preselio se na bočni dio automobila, gdje ga danas gotovo automatski očekujemo.
5. Stakla koja nisu bila projektirana kao današnja sigurnosna stakla
Stakla na automobilu nekada nisu bila samo drugačijeg izgleda nego su se ponašala potpuno drugačije. Današnja automobilska stakla projektirana su tako da u slučaju pucanja smanje opasnost od ozbiljnih ozljeda putnika.
Vjetrobransko staklo posebno je važan dio sigurnosne konstrukcije automobila. Laminirana konstrukcija omogućava da se staklo pri pucanju ne pretvori jednostavno u velik broj oštrih komada koji lete prema putnicima.
Kod bočnih stakala koristi se drugačija konstrukcija, ovisno o poziciji i namjeni, ali zajednički cilj je isti: smanjiti rizik za ljude u automobilu.
Zato stari automobili danas mogu izgledati kao da imaju gotovo „obično” staklo u odnosu na moderna vozila. Ono što se promijenilo nije samo proizvodnja stakla, nego i razumijevanje njegove uloge u sigurnosti cijelog automobila.
6. Leptir-prozori
Mali prozori koji su se otvarali prema van, poznati kao leptir-prozori, nekoć su bili vrlo praktično rješenje. Omogućavali su ventilaciju putničkog prostora bez spuštanja cijelog bočnog stakla, a bili su posebno popularni na starijim automobilima.
Danas ih gotovo više nema. Klima-uređaji, električni podizači stakala, bolja aerodinamika i potpuno drugačiji dizajn vrata učinili su ih nepotrebnima.
Osim toga, moderna vrata moraju u sebi smjestiti mnoštvo elemenata – bočne zračne jastuke, mehanizme za podizanje stakla, zvučnike, ojačanja i druge komponente. Za mali zakretni prozor jednostavno više nema istog razloga za postojanje.
7. Ručke vrata koje strše iz karoserije
Nekada je ručka vrata bila jednostavan komad metala koji je stršio iz vrata i jasno pokazivao što treba povući. Danas se ručke sve češće oblikuju tako da budu što bolje integrirane u karoseriju.
Razlog nije samo estetika. Oblik karoserije i svih vanjskih elemenata sve je više podređen aerodinamici, zaštiti pješaka i smanjenju mogućnosti da neki dio automobila pri sudaru ili naletu na pješaka napravi dodatnu štetu.
Zato su stare metalne ručke danas jedan od detalja koji odmah otkrivaju starost automobila. Kod nekih klasika upravo su takvi detalji ono što ih čini zanimljivima, dok bi na potpuno novom automobilu izgledali kao da pripadaju drugom vremenu.
8. Ukrasne figure na poklopcu motora
Mercedesova uspravna zvijezda, Jaguarova skakutava mačka i brojni drugi ukrasi na poklopcu motora nekoć su bili simbol prestiža. Proizvođači su njima željeli pokazati status automobila, a vlasnici su ih voljeli jer su automobilu davali prepoznatljiv detalj.
Problem nastaje kada takav metalni predmet promatrate iz perspektive pješaka.
Moderni automobili moraju zadovoljiti strože zahtjeve vezane uz zaštitu pješaka, pa su veliki kruti i oštri ukrasi na prednjem dijelu automobila postali sve manje poželjni. Neki su proizvođači zato razvili sklopive ili uvlačive izvedbe, dok su drugi jednostavno odustali od tradicionalnog ukrasa.
Danas je velika uspravna figura na nosu automobila gotovo postala simbol prošlih vremena.
9. Rezervni kotač izvana
Postojalo je vrijeme kada rezervni kotač nije bio nešto što se skriva ispod poda prtljažnika ili u posebnom prostoru. Jednostavno se mogao nalaziti na vanjskoj strani automobila, ponekad čak i na poklopcu prtljažnika.
Takvo rješenje danas najviše povezujemo s terenskim vozilima i nekim klasicima. Na osobnim automobilima gotovo je nestalo.
Razlog je jednostavan. Vanjski rezervni kotač povećava dimenzije automobila, utječe na aerodinamiku, komplicira konstrukciju i predstavlja dodatni element koji mora biti uzet u obzir pri projektiranju stražnjeg dijela vozila i zaštite putnika.
Danas je puno važnije dobiti što više prostora u prtljažniku i što bolju aerodinamiku nego pokazivati rezervnu gumu kao dio dizajna.
10. Bubanj-kočnice na svim kotačima
Bubanj-kočnice nisu potpuno nestale i još se mogu pronaći na nekim modernim automobilima, osobito na stražnjoj osovini manjih i lakših modela. Ono što je praktički nestalo jest ideja da je potpuno normalno imati bubanj-kočnice na sva četiri kotača bez današnjih elektroničkih sustava koji pomažu vozaču.
Kod starijih automobila takav je sustav bio sasvim uobičajen. Kočnice su bile mehanički jednostavnije, a vozač je sam morao puno više paziti na ponašanje automobila pri naglom kočenju.
Razvoj disk-kočnica, hidrauličkih sustava, ABS-a, elektroničke raspodjele kočne sile i drugih sustava potpuno je promijenio način na koji automobil usporava. Danas vozač pritisne papučicu i očekuje da će automobil sam održati stabilnost i kontrolu, čak i kada je podloga loša.
11. Automobili bez ABS-a
Još jedna stvar koju mlađi vozači teško mogu zamisliti jest automobil koji pri snažnom kočenju jednostavno blokira kotače.
ABS je promijenio način na koji vozač može reagirati u kritičnoj situaciji. Umjesto da blokirani kotači izgube sposobnost optimalnog usmjeravanja automobila, sustav vrlo brzo regulira tlak kočenja i omogućava kotačima da nastave rotirati.
Prije ABS-a vozač je u nekim situacijama morao sam pokušavati dozirati kočenje kako bi izbjegao potpuno blokiranje kotača. Iskusni vozači mogli su to raditi vrlo učinkovito, ali tehnologija je omogućila da sigurnosni sustav preuzme dio tog posla.
Zbog toga automobil bez ABS-a danas više ne djeluje samo staro. Djeluje kao automobil iz potpuno druge sigurnosne ere.
12. Vakuumski brisači
Jedan od najneobičnijih detalja starijih automobila bili su vakuumski brisači vjetrobrana. Umjesto električnog motora kakav poznajemo danas, sustav je koristio vakuum koji je stvarao motor.
Na papiru je to bilo jednostavno rješenje. U stvarnosti je imalo jednu prilično bizarnu karakteristiku: brzina rada brisača mogla je ovisiti o opterećenju motora.
Kada vozač snažno ubrzava, vakuum se mijenja, a brisači mogu usporiti upravo u trenutku kada vam kiša pada po vjetrobranu. To je danas teško zamisliti jer moderni električni sustavi rade neovisno o takvom opterećenju.
Vakuumski brisači zato predstavljaju jednu od onih automobilskih tehnologija zbog kojih shvatite koliko je svakodnevna vožnja nekada bila drugačija.
13. Prednja klupa za troje putnika
Ako pogledate neke američke automobile iz prošlog stoljeća, vidjet ćete nešto što je danas gotovo nestalo: ogromnu prednju klupu na kojoj su mogli sjediti vozač i još dvije osobe.
U Europi je takvo rješenje bilo manje uobičajeno, ali koncept je dovoljno zanimljiv jer pokazuje koliko se promijenila filozofija unutrašnjosti automobila.
Današnji automobili između vozača i suvozača uglavnom imaju široku središnju konzolu. Tamo su mjenjač, pretinci, USB priključci, kontrole klime, držači čaša, punjači i cijeli niz elektroničkih sustava.
Nekada je između vozača i suvozača jednostavno bila klupa.
14. Ogromni metalni branici
Stari automobili često su izgledali kao da su napravljeni od tenka. Veliki kromirani branici protezali su se preko prednjeg i stražnjeg dijela automobila i mogli su podnijeti udarce koji bi moderni plastični odbojnici teško preživjeli bez oštećenja.
Ali izgled vara.
Cilj modernog automobila nije biti neuništiv. Cilj je kontrolirano apsorbirati energiju sudara i zaštititi ljude unutar putničke kabine. Zato su deformacijske zone postale ključan dio konstrukcije.
Stari kruti branik mogao je nakon manjeg udarca ostati gotovo potpuno neoštećen, ali to ne znači da je cijeli automobil bolje štitio putnike. Moderni automobil namjerno se deformira na mjestima gdje treba preuzeti energiju sudara.
Zato je jedan od najvećih paradoksa automobilske sigurnosti upravo to da automobil danas može izgledati puno „mekše”, a biti znatno sigurniji.
15. Automobili bez modernih sigurnosnih pojaseva
I na kraju dolazimo do razlike koja možda najbolje pokazuje koliko se automobil promijenio.
Danas sigurnosni pojas uzimamo zdravo za gotovo. U automobilima imamo zatezače pojaseva, ograničivače sile, zračne jastuke, naslone za glavu i čitav niz sustava koji trebaju zadržati tijelo na pravom mjestu tijekom sudara.
Kod mnogo starijih automobila takva razina zaštite jednostavno nije postojala. Nije bilo zračnih jastuka, modernih zatezača ni sofisticiranih sustava koji prate što se događa s putnicima.
Upravo zato je usporedba starog i novog automobila ponekad pomalo brutalna. Automobil koji je prije 50 ili 60 godina izgledao kao golema, teška i gotovo neuništiva limuzina može biti daleko manje siguran u sudaru od današnjeg malog automobila.
I to je možda najbolja ilustracija cijele priče. Automobili nisu tijekom desetljeća samo postali brži, štedljiviji i tehnološki napredniji. Promijenila se i sama ideja o tome što automobil treba biti.
Nekada je bilo važno da automobil izgleda snažno, da ima kromirani branik, velike metalne ručke, ukras na poklopcu motora i što više prostora. Danas su prioriteti potpuno drugačiji. Automobil mora štititi putnike, štititi pješake, imati kontrolirane deformacijske zone, smanjivati emisije i zadovoljiti čitav niz sigurnosnih i tehničkih zahtjeva.
Zbog toga neke stvari koje su nekada bile sasvim obične danas možemo pronaći gotovo isključivo na oldtimerima.
