Lancia – sklepana legenda zvana Stratos
Iako nisam jedan od onih ljudi koji tuđe i često jeftine filozofije uzimaju zdravo za gotovo, s jednom se poslovicom itekako slažem.
Kažu da ljubav ne znači voljeti nečije vrline, već istim žarom voljeti i nečije mane. Stoga bih upravo kroz tu poslovicu možda najlakše mogao opisati jedan od najfascinantnijih automobila svih vremena – Lancia Stratos.
Kada se sada već davne 1970. godine na salonu automobila u Torinu na scenu došuljao prvi prototip nazvan Stratos Zero, javnost je isti dočekala poprilično kritički.
Jer usprkos potpisu od strane dizajnerske legende zvane Marcello Gandini ispred slavne dizajnerske kuće Bertone, ovaj je koncept nekako ispao jednim od onih ispred svog vremena.
Da, bilo je to vrijeme ružičastih slonova i oblaka dima raznoraznih “alternativnih” pušačkih sklonosti. Vrijeme Rocka i svemirske groznice. Mini-suknji i seksualne revolucije čije rezultate na neki način osjećamo i dan-danas.
No usprkos svim tim većim ili manjim revolucijama i potpisima vremena, velika je većina ljudi ipak s obje noge stajala na zemlji. I ti ljudi u Stratosu Zero nisu baš vidjeli praktičan i ekonomičan obiteljski automobil.
Ovaj je skoro 800,000 Eura vrijedan prototip bio zvijezda filma “Moonwalker” nikad prežaljenog kralja Popa pod imenom Michael Jackson. Samim time vrijedi napomenuti kako Stratos Zero zapravo nema baš pretjerano puno veze s onime što je ista dizajnerska kuća predstavila samo nekoliko godina poslije u obliku jednog od najuspješnijih Rally-automobila svih vremena pod nazivom Stratos HF.
Na sreću ili nažalost, ne mogu reći. Ali sam apsolutno siguran da bi Lancia u to vrijeme čak i iz apsolutno futurističkog prototipa svojom ludošću i tvrdoglavošću uspjela napraviti čudo od automobila.
Ukupno 492 primjerka ovog fascinantnog automobila izašlo je iz tvornice u tek nekoliko boja karoserije, te u obliku cestovnog automobila striktne namjene poštovanja tadašnjih homologacijskih pravila. Dakle Stratos HF u svojem se cestovnom izdanju itekako naslanjao na trkaću izvedenicu. I time je bio je jedan ekstremno usmjeren automobil u svakom pogledu.
Realno gledano, između Rally-automobila i onog cestovnog zapravo i nije postojao velik broj razlika. No to u kontekstu ovoga automobila zapravo i nije neki plus, jer su vlasnici nerijetko ostajali razočarani kvalitetom izrade i svim onim bitnim stvarima koje su “normalni” automobili tog vremena sadržavali.
Velika je većina primjeraka Stratosa u današnje vrijeme izgubljena u vremenu i prostoru, te su rijetki primjerci Stratosa dan-danas živi. No oni koji jesu, i dan-danas obilježavaju itekako burnu povijest jedne od najluđih i najtvrdoglavijih marki automobila na svijetu.
Lancia Stratos je poznata prije svega po svojoj agilnosti i brzini zbog kojih je tri godine za redom osvajala titulu najboljeg automobila u svjetskom Rally prvenstvu. S vozačkim tandemom Sandro Munari / Björn Waldegard, Stratos bilježi ukupno 11 pobjeda u sklopu tadašnjeg WRC-a između 1974. i 1976. godine. A to je pak za to vrijeme i količinu Rallyja u sklopu sezone zapravo jako puno.
Priča o Stratosu nastavlja se i godinama kasnije. Primjerci ovog Lancijinog modela itekako su bilježili uspjehe čak i do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća. I to u sklopu nekih niže rangiranih organizacija Rally-natjecanja na svijetu.
No grupacija Fiat taj dio priče uzimala očito nije uzimala u obzir, jer su jedan od najboljih Rally-automobila svih vremena u roku “keks” zamijenili Fiatom 131 Abarth. Uspješnim modelom za čijim je volanom i legendarni Walter Röhrl bilježio uspjehe. Ali koji (budimo realni) ni u snu nije bio toliko sposoban automobil u tom prljavom i prašnjavom svijetu.
No taj dio priče oko Lancie zapravo i nije toliko bitan. Jer pobjede i poraze ionako broje statističari, a Lancia je u toj domeni jedan od najuspješnijih proizvođača svih vremena. Stoga u sklopu ukupno deset titula prvaka u konstruktorskom poretku dotičnim statističarima ova legendarna marka itekako daje nešto za zbrajati.
S obzirom na to da sam čak u dva navrata imao prilike sjesti u ovaj legendarni automobil, apsolutno mi je jasno o čemu priča čovjek portretiran u dolje prikazanom video-uratku.
Tijesna i klaustrofobična unutrašnjost s porazbacanim instrumentima govori tek mali dio priče o ovom poprilično sklepanom kaosu na četiri kotača.
Sjedala su neudobna, suvozača je nemoguće ne dodirivati tijekom mijenjanja brzina (bilo to poželjno ili ne), a 2,4-litarski V6 motor doniran ravno iz Maranella jednostavno para uši već u “leru”.
Dakle, Stratos je sve samo ne automobil za svakoga. Jer tolika količina nepraktičnosti, mirisa, zvukova i klaustrofobije (pre)često i nema baš neku široku publiku.
No upravo u tome i jest čar Lancie Stratos.
U današnje su vrijeme sportski automobili zapravo više gadgeti nego prijevozna sredstva.
Često mi se čini kako manje-više svako proizvođač automobila u današnje vrijeme pati na neke krajnje nebitne stvari. A što je najgore od svega, takvi postaju i kupci.
Nekoć je za jednog 18-godišnjaka bilo najbitnije da automobil koji priželjkuje pod roditeljskim krovom ide kao sumanut. Također je bilo bitno da i ne troši baš pretjerano puno, tako da što dulje vrijeme može ići kao sumanut.
Nije bila bitna ni količina zvučnika, ni Servo-volan, ni veličina kotača. Bilo je sasvim dovoljno da je karoserijom što je bliže moguće zemlji i da gume imaju dovoljno gripa da bi automobil…hm, pogodili ste – mogao ići kao sumanut.
Danas su stvari pomalo drugačije i današnji automobili često nisu baš pretjerano direktni u smislu upravljanja. Često se čini kako manje-više svi proizvođači od istog dobavljača nabavljaju plastiku za interijer, a i dizajnom su (pre)često nalik jedni drugima.
Isto tako mi se ponekad čini kao da su se neki djelatnici u sklopu “mainstream” auto-industrije dogovorili zajednički boriti protiv brzine, čemu uvelike pomažu vlasti pojedinih zemalja. Stoga u današnje vrijeme kupiti neki automobil nove generacije s 200+ konja pod haubom ponekad ispada doslovce nepotrebno i glupo. Jer zbog silnih pravila i regulativa, ali i trendova u sklopu današnje auto-industrije mjesta za brzu vožnju ionako svakim danom ima sve manje.
Dakle današnja je auto-industrija u masi situacija i stvari jednostavno ogrezla u kompromisu za kompromisom, pa stoga ne čudi svojevrsna bezličnost koja (ipak) prevladava.
No zašto sam otišao iz sedamdesetih u sadašnjost?
Jednostavno zato što Stratos zapravo u tom kontekstu predstavlja suštu suprotnost onome što danas postoji na tržištu automobila. I time je Stratos možda jedan od najboljih primjera “kako su to radili naši stari”.
Kada bih realno gledao svijet automobila na današnji dan, vrlo bih brzo uvidio da takav automobil u današnje vrijeme jednostavno ne postoji.
Naravno, svijet je od tih vremena do danas evoluirao i prošao svega i svačega, pa to zapravo i ne čudi. No s druge strane je lijepo znati da je nekad postojao takav brutalan, divljački, neudoban, anti-ergonomičan, kvarljiv, preglasan i homicidalno-nastrojen automobil. Odnosno jedan od onih za koje u smislu ergonomije, trajnosti, pouzdanosti i danas iznimno bitnih stavki čak ni matična tvornica u cestovnoj verziji nije brinula baš previše.
Razlozi tome su zapravo bolno jednostavni. Jer kao što je to slučaj s većinom (talijanskih) automobila proizvedenih sa “svrhom i razlogom”, Stratos je zbog svojih mana iznimno teško voljeti i živjeti s njime na dnevnoj bazi.
No kod stvarnih auto-entuzijasta stvari se od realnosti često neobjašnjivo okreću za 180 stupnjeva upravo radi mana.
Stratos je u svojoj srži zapravo jedan relativno neugledan, uglat i poprilično čudan automobil u smislu dizajna. Neka od rješenja inače savršeno normalnih stvari na automobilu ovdje su daleko od normalnih i imaju tendenciju zagorčavanja života.
Također, konsenzus među vlasnicima Stratosa je takav da je ovaj automobil zapravo jako teško voziti i da do umaranja i manjka koncentracije za volanom dolazi jako brzo. A to pak većini ljudi zvuči opasno i nepotrebno.
No zbog sve te apsolutne beskompromisnosti ovog automobila, iskreno vjerujem da bi upravo Stratos HF u svojoj garaži iz dana u dan volio sve više. Samo kada bi se za tu vrstu mazohizma nekim sretnim spletom okolnosti nekako pružila prilika.
