Rekli bi “sve je u tajmingu”…

Budimo realni – Hrvatska s auto-industrijom ima veze otprilike koliko i bombaši samoubojice imaju veze s poimanjem očuvanja života. Tj. nikakve. Jer Hrvatska usprkos nekim osvijetljenim primjerima u samoj srži i dalje nema auto-industriju. A kako stvari stoje, nikada je neće ni imati.

I zato su domaći nam politički dužnosnici i ostale moralne vertikale s pršutom na čelu primorani svoje guzice uzduž i poprijeko lijepe nam naše vozikati u automobilima koji se proizvode u nekim drugim državama. Ili bolje rečeno jednoj.

S obzirom na „zdrpi i zbriši“ mentalitet kojeg se naši političari ne srame ni najmanje, ta je odabrana zemlja (naravno) Njemačka. A dotični automobili crne boje karoserije najčešće pripadaju nekim višim klasama i kategorizacijama iz svijeta na četiri kotača, te u ruke političara i njihovih vozača dolaze s potpisom Audija, BMW-a i Mercedes-Benza.

I na to smo već toliko navikli, da nam takve skupocjene eskapade više praktični ništa niti ne znače.

U civiliziranom je svijetu nešto drugačija priča te tamošnji političari često niti nemaju automobile, te na posao idu pješke ili biciklom.

President Emmanuel Macron and Prime Minister Lars Løkke Rasmussen start the day right. On bicycles in Copenhagen this morning during the State Visit to Denmark #cycle @london_cycling @GoVisitDenmark @VisitCopenhagen @CyclingEmbassy @WeAreCyclingUK pic.twitter.com/cKLS6CPkT8

— Lars Thuesen (@DKAmbUK) August 29, 2018

No ako se pojam automobila već mora vezati uz njih, recimo samo da se većina priklanja nekom prometalu koje se na ovaj ili onaj način veže uz zemlju kojom dotični vladaju. Ili se barem trude.

Predsjednici su posebno osjetljivi na tu korelaciju između domoljublja i automobila s adresom unutar zemlje kojom predsjedavaju. Stoga npr. američki predsjednik svoje dupe smješta u Cadillac, njemački predsjednik svoje pak grije unutar Mercedesa S600, a predsjednik Švedske svoje na dnevnoj bazi smješta u produženi Volvo S80.

Isto vrijedi i za predsjednika Češke, koji svoje predsjedničke dane dijelom provodi unutar Škode Superb, te onog talijanskog koji se vozika na stražnjem sjedalu Lancije Thesis. I to zapravo objašnjava zašto se talijanski predsjednik često ne pojavi na nekom summitu.

Uglavnom, svaki predsjednik neke države unutar koje postoji auto-industrija koristi priliku za dodatnu promociju iste. I to je sasvim u redu.

Tut tut jvais baiser la France comme ta mère la pute pic.twitter.com/CjXgPycJH7

— Belzepute (@ellobonegro12) December 17, 2016

E sad… Prije nekoliko dana je g. Emmanuel Macron sa svojim blindiranim predsjedničkim Renaultom posjetio Poljsku.

Naravno, s obzirom na „Initiale Paris“, odnosno sufiks koji stoji uz naziv modela Espace, svi znamo da se radi o jednom jako posebnom Renaultu. A još je i predsjednički. I blindiran. Super, zar ne?!

E pa kako se ispostavilo, baš i nije. Jer g. Macron je nakon susreta s poljskim predsjednikom Andrzejem Dudom skoro krenuo pješke do hotela.

A razlog? Jednostavno govoreći, razlog je gore spomenuti blindirani super-genijalan predsjednički i ultra-mega-giga-luksuzan Renault Espace Initiale Paris koji je odjednom odlučio da ne želi raditi. Odnosno, u prijevodu, crkao je taman kad nije trebalo.

Motivi zbog kojih se Renault Espace odjednom pretvorio u nekretninu za sada nikome nisu poznati.

Ali s obzirom na to da je g. Macron svoj posjet Poljskoj nastavio u Citroënu C6 posuđenom od francuskog konzula u toj zemlji, za pretpostaviti je kako se radi o nekom ozbiljnijem kvaru.

Citroën koji je posuđen od francuskog konzula u Poljskoj nije blindiran, pa je uz kvar na Renaultu i to predstavljalo oveći problem. Naime, već samim time što nije riječ o blindiranom automobilu, uvelike se narušava etiketa i protokol pri posjetu predsjednika bilo koje zemlje bilo kojoj drugoj zemlji.

U slučaju da se netko iz nekog samo njemu (ili njoj) poznatog razloga odluči zapucati na predsjednika koji nije u blindiranom automobilu, posljedice bi bile užasne, pa je izuzev narušavanja etikete i protokola u ovom slučaju riječ i o potencijalno realnoj opasnosti. A to sigurnosni ogranci i zaposlenici unutar tog sektora nikada ne shvaćaju olako.

Uglavnom, izuzev Renaulta i ega francuskog predsjednika ovom prigodom na sreću nitko nije stradao. A poljski su se mediji osladili s pričama o Renaultovoj kvaliteti i tehnologiji, pa je cijela priča dobila i lajt-motiv.