Kakav ste tip vozača?
S obzirom na to da znam koliko svi vole istraživanja, eto nam još jednog u nizu.
Nisam baš saznao puno o sebi nakon odabira tipa vozača kakvim me istraživanje opisuje, no shvatite to kao jedan od onih glupih testova koje popunjavate kad vam se više ne daju ispunjavati križaljke.
„U današnje vrijeme“ je jedan od onih navoda (ili bolje rečeno jedna od onih floskula) s kojima se sve češće susrećem u medijima. Dotična sama po sebi apostrofira prezent, no s druge strane time zapravo samo malčice naglašava neka prošla vremena u kojima je po pitanju nekih stvari bilo puno bolje.
Naravno da sad neću poput nekog ogorčenog penzionera na klupi u domu zdravlja započeti priču poput „Sinko, da samo znaš kako smo se mi znali družiti i zabavljati“, te se nakon toga čangrizavo osvrtati prema današnjim mladim generacijama koje bez Interneta ne znaju ni pustiti vjetar. To prepuštam komičarima i kronično nezadovoljnim ljudima kakvih danas ima i previše, a ja bih se orijentirao prema današnjem stanju i trendovima vezanim uz promet.
Naime, s obzirom na zakone koji dobrim dijelom nemaju baš pretjerano puno smisla, te su puni rupa poput ementalera u obližnjem supermarketu, realno ne čudi da ih se masa vozača jednostavno ne pridržava.
Uostalom zašto i bi, kad je s jedne strane poznato da su većinom besmisleni – baš kao i autori koji iza njega stoje i sabor koji ih je pogurao u praksu. No vjerovali ili ne, to je onaj manji dio problema.
Onaj veći se pak svodi na zastarjeli pristup edukaciji novih vozača, jer auto-škole nemaju druge nego robovati gore navedenim legislativnim dijarejama, pa kao rezultatno stanje imamo hrpetinu vozača koji misle da je sasvim u redu voziti 3,4 kilometara na sat, nabiti prsa na volan i blejati u smjeru ceste preko poklopca motora, te se pretvarati kao da nikad nisu izašli s poligona na cestu.
Takvi zapravo i jesu sigurni vozači, jer su previše inertni i usporeni da bi im se ikada išta loše za volanom dogodilo, no s druge strane su iznimno opasni, jer su tijekom vožnje apsolutno nesvjesni činjenice da jako iritiraju ostale sudionike u prometu.
Druga strana te medalje su oni koji udobno zavaljeni u sjedalo i s rukom na „dva popodne“ položenom na volan uživaju u multitaskingu koji podrazumijeva tipkanje poruka na mobilnom telefonu uz istovremeno (često) slušanje narodnjaka i povremeno kopanje nosa. Dakle radi se o jednoj slušno-taktilnoj nirvani u sklopu koje su takvi vozači jednostavno ležerni i bez ikakvog straha letaju ulicama i cestama diljem lijepe naše.
Treći su pak oni koji vožnju doživljavaju kao prirodni refleks s kojim su samo oni blagoslovljeni od strane nekog celestijalnog tijela kojemu se mole.
Takvi najčešće pate od Bojan Križaj sindroma, jer slalom za njih nije opcija, već obaveza, dok s druge strane od semafora do semafora ne putuju, već se praktički teleportiraju zajedno sa svojim automobilima.
Uglavnom, takve „specijalce“ nije teško primijetiti u prometu. Dapače, dovoljno je samo pogledati u jedan, pa u drugi i u treći retrovizor, te nakon toga ispred sebe u jednoj, pa drugoj i naposljetku u trećoj traci do konačnog iščezavanja s horizonta, što je zapravo jedina dobra stvar koju takvi agresivci rade u prometu.
E sad… svih su tih mana i vrlina svjesni oni koji na dnevnoj bazi na ovaj ili onaj način pristupaju svakodnevnom prometnom kaosu. Samim time je promet postao poljem sve veće frustracije, te se cijela priča iz godine u godinu pogoršava.
Toga su naravno svjesni i zakonodavci, udruge i sva sila statističara koji se stanjem u prometu iz dana u dan bave, pa stoga ne čudi kako se na prostoru EUnije posljednjih nekoliko godina radio svojevrstan „screening“ koji je izuzev gore navedenih organizacija oko sebe okupio i psihologe.
Samo istraživanje nije išlo u smjeru brojki i crnih statistika, već je usmjereno prema detekciji i definiranju raznih osobnosti kakve današnji vozači izražavaju u prometu. Dakle, nazovimo ovu ideju zanimljivom, jer ako već ništa drugo ima apsolutno benigan pristup i samim time je fora.
Uglavnom, kako sada ne bih pisao hvalospjeve ovoj ideji, prepuštam vas nazivima i definicijama, tj. rezultatima, a vi pokušajte biti otvoreni prema sebi i svrstati se u neku od ukupno sedam kategorija vozača kakvi su danas izloženi svemu onom što današnji promet nudi.
01. Učitelj
To je osoba koja voli biti u pravu i istovremeno krivnju „onog drugog“ dotičnoj osobi nabijati na nos do iznemoglosti. Naravno da uz taj proces mentalnog seksa takva osoba jako voli i obrazložiti zašto je to tako, pa stoga ne čudi kako mnogi od takvih učitelja ne stradaju za vrijeme nezgode, već ih hitna odvozi zbog napada koji su se odvijali nakon nezgode.
Uglavnom sam sklon vjerovati kako smo svi barem jednom naletjeli na takvu osobu, samo se nadam da većina nije dotičnu spremila u bolnicu.
02. Sveznalica
Ovaj tip vozača ne samo da zna sve o vožnji, prometnim propisima, znakovima, raskrižjima, kružnim tokovima i ostalim dijelovima koji na ovaj ili onaj način utječu na njihovo sudjelovanje u svakodnevnim cestovnim mimohodima, već je u svojoj glavi apsolutno iznad svega toga.
Samim time je u stanju omalovažiti ama baš svakog drugog sudionika u prometu i pri tome ne birati ni riječi ni način izražavanja, što pak izuzetno iritira.
Uglavnom, većina omalovaženih vozača na takve ne reagira fizičkom agresijom, no zato se kroz „razgovor“ s njima i svu silu psovki koje se u sklopu tog „razgovora“ izmišljaju obogaćuje jezik svake pojedine zemlje, što je zapravo pozitivno – na jedan krajnje uvrnut način.
03. Natjecatelj
Da se potpisnici ove sociološke liste nisu potrudili biti kulturni, ja bih bez problema umjesto natjecatelja ove pripadnike prometa nazvao kompleksašima. Zašto? Jednostavno zato što dotični uvijek moraju biti ispred svih, svi im smetaju i nitko nije dovoljno brz za njihov „dinamičan“ stil vožnje.
Agresivni su do bola, često bezobrazni i apsolutno egocentrični, što nekima od nas itekako smeta.
Nadalje, često precjenjuju vlastite mogućnosti, te one svog automobila, pa se zbog takvih nerijetko događaju tragikomične situacije u prometu koje znaju završiti poprilično ružno, tako da je tu vrstu vozača zapravo najbolje izbjegavati ukoliko je to ikako moguće.
04. Kažnjavatelj
Eto još jedne klasifikacije vozača koja je prezentirana u rukavicama, te koju bih osobno definirao negdje između kompleksaša i totalnog agresivca.
Dotični pripadnici prometnog kaosa koji nas sve okružuje jednostavno pate od nekog čudnovatog kompleksa, te im je tolerancija urođeno stavljena na najmanji mogući minimum, pa zbog toga imaju potrebu iskaljivati agresiju prema drugima čak i u najbezazlenijim situacijama u prometu.
Takvi se ne libe izlaska iz svog automobila i nasrtaja na tuđi, a još im je manji problem udariti nekog drugog sudionika u prometu – naravno, uz neizostavnu hrpu bezobraznih i glasnih verbalnih izričaja svog nezadovoljstva.
Uglavnom, od takvih se treba maknuti što je prije moguće, ili po njihovom izlasku iz automobila jednostavno ubaciti u brzinu, upaliti brisače, zavariti papučicu gasa u pod i zažmiriti.
05. Filozof
Ako bih cjepidlačio, onda ovaj tip vozača bez problema mogu staviti rame uz rame s gore navedenim „učiteljem“, no uz jednu osnovnu i oveću razliku.
Naime, za razliku od „učitelja“, filozof u prometu znači samo teoretski upućenu osobu koja zapravo i ne zna što priča. Samim time je filozofa moguće usporediti s jednim od bivših ministara policije, koji je svoje vrijeme često provodio u lovu i na JuBiTou, što je pak sasvim dovoljno da ne treba dalje ulaziti u dubioze oko objašnjavanja.
Prednost filozofa je jedino u tome što je sam po sebi sklon samokontroli, te mu ta vještina bez problema polazi za rukom. Svjestan je da u određenom momentu ne može učiniti ama baš ništa kako bi objasnio svoj stav ili ga jednostavno opravdao. No upravo u tome i jest problem, jer umjesto da šuti i da se posveti daljnjim vježbanjima na polju samokontrole, dotični će započeti priču bez kraja i poante, što itekako može iritirati osobu kojoj se obraća, pa hitna i opet ima posla.
06. Izbjegavač
Da… znam… naziv je apsolutno glupav, no jednostavno nema boljeg prijevoda i direktnijeg opisa za osobu koja nekoga ili nešto kronično izbjegava. Iz tog razloga je naziv ovakvog tipa vozača takav kakav jest, pa kome smeta…
Uglavnom, takvog vozača definiraju manje-više identične stvari kao i filozofa, no s razlikom u tome što filozof gura svoj nos i pokušava objasniti stvari o kojima baš i ne zna puno, dok izbjegavač (da…smiješno je i dalje) jednostavno produži bez ikakvog objašnjenja.
Dakle, pod tipom ovakvog vozača govorimo o osobi koja je apsolutni Jedi-majstor samokontrole, te koji svijet oko sebe doživljava crno-bijelo. Samim time će takva osoba ostale sudionike u prometu ignorirati ili proglasiti opasnima, te će ih automatizmom zaobilaziti bez puno osvrtanja.
07. Bjegunac
Ne, ne pričamo o profilu osobe kakva je portretirana u istoimenom filmu s Harrisonom Fordom, već o osobi koja nema pretjerano puno samokontrole, nije baš pretjerano upućena u tematiku vožnje i prometa, te nije agresivna ni pod razno. Dapače, takva će osoba nakon eventualne pogreške za volanom odabrati neku od ponuđenih distrakcija, pa će npr. pričati na telefon, slušati muziku i lupkati rukama po volanu i nogama u ritmu, zvernjati okolo ili jednostavno buljiti ravno ispred sebe, tako odajući dojam duboke koncentracije.
S druge strane će takva osoba istovremeno doživljavati nelagodu zbog pogleda, riječi ili nečeg sasvim sedmog što joj je upućeno od strane ostalih sudionika u prometu, no usprkos svemu (u nadi da će ljutnja ostalih sudionika u prometu proći ili da će se uskoro upaliti zeleno svjetlo na semaforu) neće nikome dati do znanja da je dotična nelagoda zapravo prisutna.
Problem je samo u tome što su takvi ljudi u stanju gomilati sve te nelagode na hrpu, te nerijetko u stanju eksplodirati nakon nekog vremena na najmanju moguću sitnicu, a to pak nikako nije dobro.
Uglavnom, to bi bile klasifikacije današnjih vozača prema ideologiji EUnije.
Ispravne ili ne, meni se osobno čine zabavne za analizu, tako da sam svoj opis uspio pronaći, a na vama je da za sebe zaključite (ili si jednostavno priznate) u sklopu koje ste se kategorije sami pronašli.
Naravno, kako to današnje sociološki korektno ponašanje nalaže, niste u obavezi svoj opis podijeliti ni s kime, no kako kaže jedan od postulata moderne psihologije, „priznanje samom sebi je polovica oporavka“.
Uživajte u kopanju po vlastitim glavama.
