Jeste li poput ove osobe za volanom (pogledajte video)?
Ako je odgovor na pitanje iz naslova negativan, nema brige. No ako kojim slučajem ipak nije, svaka uvreda na vaš račun od strane ostalih (da ne kažem normalnih) sudionika u prometu je apsolutno opravdana.
Današnji svijet automobila odlikuje se prvenstveno tehnološkim rješenjima koja za cilj imaju povezivati raznorazne segmente čovjekove svakodnevice s automobilom. Oprema u današnjim automobilima više se ne svodi na sitnice poput prozora na struju, branika u boji automobila ili pak trećeg stop-svjetla, već odlazi u domenu kontrole ne samo automobila, već i poslovanja, zabave, pa čak i vozačevih vitalnih funkcija. Samim time za neke stvari i navike za volanom već odavno nema potrebe, pa je zapravo istovremeno glupo i čudno da se pojedine nepoželjne radnje i situacije i dan-danas prakticiraju na dnevnoj bazi.
Da elaboriram…
U današnje vrijeme velika većina nas ima pametne telefone. Dotični pametni telefoni na sebi imaju mali milijun aplikacija s kojima se svi mi itekako često koristimo.
Za neke je korištenje dotičnih pametnih telefona usmjereno prema poslovanju, neki svoje pametne telefone koriste kao multimedijsku bazu i većinom uživaju u glazbi pohranjenoj na njima, dok neki sasvim sedmi cijelu priču oko svojih pametnih telefona usmjeravaju prema društvenim mrežama, “selfie” fotografijama i sličnim trivijalnostima.
Naravno da imam svoje mišljenje o svakoj od tih “kategorija” korisnika pametnih telefona, no to trenutno nije predmet izlaganja, pa o tome u ovom momentu ne bih dalje pisao. Ono o čemu pak bih, svodi se na zajednički nazivnik svih navedenih “kategorija” korisnika pametnih telefona kada se u kombinaciju s njima uklopi automobil i proces vožnje, jer se takva kombinacija često ispostavlja opasnom, pa čak i ubojitom.
Kako bih to potvrdio i što je zornije moguće objasnio, spomenut ću tek jedan osobni primjer od prije nekoliko dana:
Hodajući jednom od prometnijih ulica u Zagrebu prolazio sam kraj prometne gužvetine – znate one tipične scene s naših prometnica u sklopu kojih hrpetina vozača u svojim automobilima više stoji, nego se vozi. Uglavnom, dan kao i svaki drugi i klasična gužva na cesti po završetku radnog vremena, reklo bi se.
Hodajući uz naizgled beskrajnu kolonu automobila sasvim sam slučajno počeo obraćati pažnju na one automobile u kojima su sjedili vozači koji NISU imali pametni telefon u rukama, pa sam nekako automatizmom počeo prebrojavati jedne i druge.
Uglavnom, nekoliko stotina metara kasnije je rezultatno stanje bilo apsolutno poražavajuće, jer je takvih bilo tek nekoliko, dok su ostali sjedili u autu i pimplali po zaslonima svojih pametnih telefona, bez ikakve brige i pozornosti usmjerene prema kretanju, zaustavljanju i ostalim za vožnju itekako bitnim radnjama.
Iskreno nisam mogao vjerovati koliko se tih spodoba s mobilnim telefonima u rukama nakotilo po našim prometnicama, no problem nije samo u vozačima, jer su naposljetku i oni (zajedno sa mnom) samo ljudi. Zapravo sam se zapitao kako je i je li doista moguće da svi ti automobili u današnjoj eri tehnologije i povezivosti nemaju nikakav ugrađeni “hands-free” uređaj koji bi se koristio u kombinaciji s obje ruke na volanu.
Mislim, s obzirom na to da sam između ostalog u masi tih privremeno i prolongirano stacioniranih prometala primijetio nekolicinu novih Volkswagena, Audija, Renaulta i BMW-a, teško mi je za povjerovati da ama baš niti jedan od njih u sklopu popisa opreme nije imao “hands-free” uređaj ili neku formu povezivanja pametnog telefona s automobilom. Možda griješim, ali to mi se nekako čini teško mogućim, s obzirom na to da znam koliko se sve te povezive ideologije u današnje vrijeme guraju kupcima novih automobila u grlo (ili bolje rečeno u novčanike).
Uglavnom, poražavajuće je bilo vidjeti da u sklopu tipične današnje gužve ljudi više ne gledaju ispred sebe i ne psuju semafore i promet, već bleje poput teladi u zaslone svojih pametnih telefona, (pretpostavljam) “apdejtaju” status na “Fejsbuku” i jednostavno ignoriraju stvarni svijet oko sebe i gužvu u kojoj se nalaze.
S jedne strane sve to ne bi trebalo čuditi, jer na našem tržištu automobili u sklopu serijske opreme (očito) čak rijetko imaju ugrađene pokazivače smjera (ili žmigavce), a i oni koji ih imaju u sklopu popisa opreme za volanom imaju vozače kojima je korištenje istih često i dalje nepoznanica. Samim time bilo bi iluzorno tražiti “hands-free” uređaj u sklopu popisa opreme, jer takve stvari zapravo nikoga više ne zanimaju, a i valjda je nepoželjno imati neki mobilni uređaj uobličen u “ajfon” ili “edž-sedmicu”, i ne pokazivati ga svima, neovisno o vremenu, prostoru i radnji.
Stoga ni ne čudi da se svako toliko u prometu zbog nečijeg nenajavljenog i često apsolutno nepromišljenog manevra oglasi nečija truba, pa zbog toga nije čudno ni da se pojedine domaće životinje boje teoretske penetracije s ljudskim bićem, te da majke diljem lijepe naše često štucaju, zar ne?!
Uglavnom, današnji vozači možda i ne misle da su sami na cesti (iako pojedine radnje poput parkiranja preko dva parkirna mjesta često govore drugačije), ali im je sigurnost na cesti i koncentracija prema vožnji očito pala za pokoje mjesto na ljestvici bitnih stvari za volanom. Zašto je tome tako, iskreno nemam pojma, ali praksa koju imamo prilike vidjeti svaki dan svjedoči češćem biranju broja telefona u vožnji ili pak slanja tekstualne poruke, nego npr. davanju “žmigavca”.
Crne statistike govore o tome da na globalnom planu tisuće i tisuće ljudi stradava upravo zbog takvog olakog shvaćanja procesa vožnje i pobrkanih prioriteta za volanom. Neki stradavaju kao vozači, a neki pak kao pješaci na koje nalijeću budale koje umjesto volana u rukama imaju mobitele, a statistika se čak i u 2016. godini ne smanjuje, već se sve više i više ovija u crninu.
Raznorazne dušobrižničke udruge i političke inicijative tome pokušavaju doskočiti, no sve to skupa nema baš nekog pretjeranog efekta usprkos (najvjerojatnije) plemenitim idejama i željama, jer ljudi i dalje u automobilu preferiraju držati nešto drugo osim volana i nesreće se ne prestaju događati, ma koliko se gore navedeni trudili i trošili novce na razne kampanje.
Doduše, moram priznati da usprkos svoj toj dekoncentraciji još nisam video da netko ignorira signalne zvukove kola hitne pomoći, vatrogasaca ili policije, ali kako je krenulo, ni to neće dugo potrajati – pogotovo ako je suditi prema ovom video-uratku.
Dotični video-uradak ne treba previše opisivati. Isto tako ne treba pretjerano puno trošiti riječi ni prema glavnom akteru (neovisno o spolu, da ne bi bilo “nismo znali”) dotičnog video-uratka, tj. vozaču koji je toliko ufuran u svoj telefon, da nije primijetio ni policajca koji ga pokušava zaustaviti. Samim time ne znam kako bih oslovio takvu spodobu i kakve bih sve varijacije na temu opisnih pridjeva mogao nadjenuti takvoj osobi, pa je možda bolje da se suzdržim. No ono što mogu reći jest da takvima za volanom nije mjesto i nadati se da među našim cijenjenim čitateljstvom nitko neće sam sebe prepoznati u ulozi takvog kret…ups…ispričavam se.
Neki se vjerojatno i hoće, ali to neće priznati ni samima sebi, već će se zbog istine (koja boli) oglasiti na društvenoj mreži, te će u sklopu komentara najvjerojatnije protestirati na ovaj ili onaj način, dok će neki ovakve eskapade na prometnicama apsolutno osuditi. Neki će možda nakon čitanja ovog teksta svratiti u obližnji “dućan s tehnikom” i priuštiti si makar onu blesavu slušalicu koja se plavozubno povezuje s telefonom, a neki sasvim osamnaesti će pak samo odmahnuti rukom i reći “boli me k…”.
No kojem god dijelu cijenjenog čitateljstva pripadali, nadam se samo da je svima jasno da status “mrtav sam” nitko od njih neće moći zalijepiti na svoj Facebook-profil, niti će moći pričati nekome o svom random danu ukoliko im je lice smrskano i puno stakla.
…a sve bi se to moglo dogoditi bez većih problema ako niste u stanju shvatiti da nekim radnjama za volanom nije mjesto.
Stoga sve ovo shvatite kao svojevrstan apel, a video-uradak kao jedan negativan primjer koji je za svaku osudu.
Možda izgleda trivijalno i zvuči smiješno, ali kad sa samo malo koncentracije i uviđavnosti možete sebi i nekom drugom u prometu pomoći spriječiti hrpetinu jako ružnih stvari i situacija, vjerujem da vrijedi barem razmisliti dvaput.
Zahvaljujem na čitanju, razumijevanju i čitanju s razumijevanjem (za sve one kojima je to uspjelo) i sretno na cesti.
