Je li ovo savršena alternativa za BMW M5?
„Ukusi su različiti“, i „ljepota je u oku promatrača“. Sve je to divno i krasno, ali pokušajmo na trenutak skloniti svoju pristranost i BMW M5 kao pomahnitalu limuzinu usporediti s automobilom za koji u našim krajevima tek malobrojni znaju – Cadillac CTS-V.
Svijet brzih limuzina jedno je od posljednjih uporišta pred najezdom SUV-a i CrossOvera kojih iz dana u dan ima sve više i više. To je svijet u kojem je simbioza luksuza, performansi i tradicije često usporediva s grupnim seksom na javnom mjestu.
Da, možda je takvog što jednostavno krivo i ljuti mnoge od nas, ali je i dalje uzbudljivo – sudjelovali u tome ili pak samo gledali.
Realno gledano, prosječan čovjek danas mrzi brze limuzine. Glasne su, koštaju nogu, ruku i bubreg, te su u stanju nemilo juriti i time se klasificirati opasnima. Prosječan čovjek za takav automobil nema novaca, a mnogi ih nikada ne bi ni dali, jer im limuzina sa 600 konjskih snaga ne predstavlja nešto interesantno i posebno, već tek puko pretjerivanje.
Eko-mentalisti bi definitivno bili najsretniji da ovakvi automobili siđu sa scene i prijeđu u ropotarnicu povijesti, a onda je tu i sva sila onih ljubomornih i zavisnih likova koji na sam spomen neke brze limuzine odmahuju rukom i komentiraju nešto poput „ma to voze samo kriminalci“.
No srećom pa proizvođači automobila (još uvijek) ne razmišljaju tako, pa se svako toliko na sceni pojavi neki hvale vrijedan sportski automobil s nekoliko vratiju viška…
Kada bi se definirao pojam brze limuzine, iskreno vjerujem da bi masa ljudi istog momenta u glavi imala BMW M5. A zašto i ne bi, kada je upravo M5 jedan od automobila koji se u domeni takvih automobila nametnuo kao pionir. Još od 1985. godine (kada se M5 prvi puta pojavio u salonima) ovaj bavarski sociopat s četverim vratima predstavlja savršenu alternativu dosadnom obiteljskom automobilu u kakvom se od točke A do točke B prevoze obitelji. Doduše, receptura dosadnog obiteljskog automobila i dalje je prisutna, jer se unutar te tradicionalne recepture i dalje nalaze četvera vrata, prtljažnik i četiri ubodna sjedala. No pod poklopcem motora kuca srce zvijeri, predimenzionirani kotači se lijepe za cestu, a ovjes je u stanju bubrege natjerati na krvarenje i paralelno s time razvijati glaukom tijekom brze vožnje po zavojitoj cesti. I tako svojoj M5-ici BMW pristupa od 1985. godine do danas.
Današnji M5 snagom opisuje nekadašnje super-automobile. Performansama je u stanju izvitoperiti percepciju čak i najluđim vozačima, a svojom je cijenom u stanju rasplakati luk. Tehnološki je savršen, ovjesom apsolutno upotrebljiv, a luksuzom i igračkama je u stanju razveseliti i najveće „gadget-freakove“ na svijetu. Time je ova brza limuzina u sklopu svoje najnovije generacije i najluđa do sada, te stoga nimalo ne čude redovi obožavatelja koji se u domeni brzih i poremećenih limuzina kunu upravo u ovog Bavarca s poremećajem osobnosti.
Doduše, BMW M5 sve je samo ne sam na svijetu, jer konkurencija vreba iz prikrajka i svake je godine sve luđa i žešća. Uostalom, samo pogledajmo njemačku ekipu u sklopu koje Audi RS6 i Mercedes E63 AMG služe poput svojevrsnog protuotrova za M5 i sve istog momenta postaje jasno.
Razlike između tih njemačkih konkurenata zapravo su minorne i većinom se svode na one sektaške izjave u stilu „BMW voze seljačine“, „Audi je za gospodu“, ili pak „Mečka je mečka – sve ostalo su automobili“. Takvih se izjava naslušamo i načitamo u sklopu komentara na našim službenim stranicama i koliko god da su u nečijim glavama možda i istinite, meni su smiješne do bola, jer samo pokazuju zatucanost određenog broja ljudi koji (najvjerojatnije) nemaju pojma o čemu pričaju. No tako sektaši najčešće i funkcioniraju, pa oko toga ne treba trošiti previše teksta.
Izvan Njemačke postoji Italija – zemlja u kojoj se prije nekog vremena dogodila svojevrsna rapsodija u crvenom, te u kojoj je na scenu kao još jedna u nizu poremećenih limuzina odjednom izašla fenomenalna Alfa Romeo Giulia QV. Zatim ne treba zaboraviti ni Britance koji se s Jaguarom XF-R itekako trude zasjati ispod reflektora pod kojima se u svjetlu kupaju njemački konkurenti iz domene ludila s četverim vratima. Japanci također već godinama pokušavaju parirati tom trendu, ali jedan se proizvođač iz „zemlje izlazećeg sunca“ posebno trudi, pa vrijedi spomenuti Lexus koji je europskim brzim limuzinama pokušao parirati već nekoliko puta. No u usporedbi s „originalom“ u obliku M5-ice, Lexus GS-F ispada pomalo nedorečenim – i to ne samo unutar jednog segmenta, već u općenitom smislu.
Dakle, konkurencija unutar ove sumanute domene luksuza i performansi već odavno nije prisutna samo u Europi, već se i ostatak svijeta svako toliko pokušava uključiti u tu borbu za prevlast, pa stoga nimalo ne čudi da su se u cijelu priču po tko zna koji puta odlučili uključiti i Ameri.
Američki pandan BMW-u M5 na opće je iznenađenje penzionera i kriminalaca uobličen u Cadillac CTS-V – automobil koji već na papiru djeluje pomalo sklepano i dizajnom definitivno nije za svakoga. No prije nego što zbog bacite nešto u ekran ili napadnete nekog od članova obitelji, dopustite da elaboriram. A to je najbolje učiniti s brojkama.
• BMW M5 ima V8-motor.
• Cadillac CTS-V također
• BMW-ov V8 ima zapreminu od 4,4 litre
• Cadillacov V8 ima zapreminu od 6,2 litre
• BMW M5 ima Turbo-punjače
• Cadillac CTS-V ima kompresor
• BMW M5 ima 600 konja
• Cadillac CTS-V ima 640 konja
• BMW ima 750 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz)
• Cadillac CTS-V ima 850 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz)
• BMW M5 do stotke ubrzava za 3,4 sekunde
• Cadillac CTS-V do stotke ubrzava za 3,6 sekundi
• BMW M5 ima pogon na sva četiri kotača
• Cadillac CTS-V ima pogon na stražnje kotače
• BMW M5 ima maksimalnu brzinu od 305 km/h
• Cadillac CTS-V ima maksimalnu brzinu od 320 km/h
• BMW M5 ima mjenjački sklop s 8 brzina
• Cadillac CTS-V također
• BMW M5 težak je nekih 1,855 kilograma
• Cadillac CTS-V težak je nekih 1,750 kilograma
…itd…itb…
Dakle, BMW M5 od Cadillaca CTS-V ima manju snagu iz isto tako manje zapremine motora, isti broj cilindara, ubrzava 0,2 sekunde brže i broji 15-ak kilometara na sat manju maksimalnu brzinu. Uz to BMW M5 ima pogon na sva četiri kotača, dok se CTS-V s pogonom na one stražnje drži stare i provjerene recepture. Stoga vrijedi zaključiti da su oba automobila barem „tu negdje“, ako ne i ravnopravni konkurenti u tom pomahnitalom svijetu brzih limuzina.
Mnogi će reći „Da, ali Cadillac voze penzioneri i kriminalci“ i tom će izjavom biti u pravu, ali samo u sklopu nekih za Cadillac sada već davno minulih vremena. Isto tako bi se moglo zalomiti nešto poput „Ma Ameri su smeće“, ali u tom dijelu priče ne treba zaboraviti kako se pod poklopcem motora ovog Cadillaca nalazi najkompaktniji V8-motor svih vremena, te jedan od najizdržljivijih i najkvalitetnijih od početka postojanja automobila do danas. Stoga takve rečenice nisu ništa više, nego tek pretpostavke i utjeha za one koji se nikako ne mogu otrgnuti balkanskom mentalitetu u sklopu kojeg „Pas i auto mogu biti iz Njemačke, a žena može biti i sa sela“ (što je komentar koji smo neki dan dobili na Facebook-stranici našeg malenog internetskog kutka posvećenom svijetu automobila).
Cadillac CTS-V u današnje vrijeme doista predstavlja odličnu i itekako interesantnu alternativu ne samo za BMW M5, već i za Audi RS6, Mercedes-Benz E63 AMG, Jaguar XF-R i Alfinu mirakuloznu Giuliju QV (koja se zapravo nalazi u konkurenciji s BMW-ovim modelom M3).
I ne…ne preferiram Cadillac CTS-V. Nisam zaljubljenik u taj automobil i najvjerojatnije nikada neću ni biti. Iako ima itekako puno dobrih strana, zapravo se radi o automobilu s kojim je suživot na ovim prostorima nemoguć, jer nema zastupstva, nema dijelova i ne postoji servisna mreža. No to nije Cadillacova greška, već mentaliteta koji postojanje ove marke (ali i mnogih drugih) čini nemogućim i neisplativim na ovim prostorima.
Da se kojim slučajem CTS-V na europskom tlu nalazi kao automobil koji je adekvatno zastupljen u svim pogledima, vjerujem da bi se mnogi odlučili upravo za njega, jer je (ako već ništa drugo) cijenom puno povoljniji od europske konkurencije, te opremom i igračkama prednjači u mnogočemu. No to je pak jedna sasvim druga domena priče koja je u stanju iz jednog doista interesantnog i brzog automobila u stanju napraviti polje animoziteta, a da se o njemu realno baš i ne zna puno.
Stoga je upravo u tome poanta ovog teksta – približiti jedan pomalo atipičan sportski automobil čiji je proizvođač u domeni sportskih automobila isto toliko atipičan.
Možda se time tek na sekundu promijeni percepcija, te se prekine s veličanjem nečega što veličanje odavno ne zaslužuje.
Ne mislite li i vi cijenjeni čitatelji tako?
