Je li ovo najluđi Nissan GT-R svih vremena?
Sudeći po količini krilaca i zakrilca koja prelazi onu s kojom se može pohvaliti prosječna peradarska farma, reklo bi se da jest…
Franco Scribante Racing… Jeste li čuli za ovu tvrtku?
Mi do sada nismo. No to i nije toliko bitno, zar ne?!
Ono puno bitnije svodi se na to činjenicu koja kaže da ova tvrtka ne samo da postoji, već se može pohvaliti dugogodišnjim iskustvom u sklapanju i revidiranju komponenata od kojih se sastoje pravi trkaći automobili. I navodno su u tome jedni od najboljih na tržištu. No kako “navodno” i ne znači baš pretjerano puno, ajmo se vratiti u realnost – i to onu u kojoj nas poput Babaroge iza ugla u obliku Nissanovog modela GT-R čeka jedan od najluđih trkaćih automobila svih vremena…
Ova monstruoza je svoj život započela u klinici za auto-kardiologiju i motorno-vaskularnu kirurgiju u Japanu. Odnosno ispravnije rečeno, u Nissanovom hermetički zatvorenom laboratoriju koji kao osnovu svog postojanja ima sklapanje primjeraka Nissanovog modela GT-R. No od inicijalnog datuma proizvodnje prošlo je neko vrijeme, pa se ekipa unutar zidova tvrtke FSR odlučila iskoristiti potencijal koji GT-R već samim pedigreom ima, te sastaviti jedan od najluđih trkača ikad viđenih na stazi.
Uglavnom, kako je moguće vidjeti na fotografijama snimljenim od strane Stefan Kotzéa, ovaj je GT-R definitivno jedna od najporemećenijih stvari koje ste ikada imali prilike vidjeti na četiri kotača.
Prva stvar koja se ističe o ovom japanskom čudovištu svodi se na jedan naizgled otkačeni aerodinamički paket. Sprijeda se nalazi razdjelnik (odnosno “splitter”) izrađen od karbonskih vlakana koji isporučuje ogromne potisne sile. U kombinaciji s dotičnim razdjelnikom (ajme kako ta riječ glupo zvuči), ekipa je odlučila malčice zaviriti u povijest, te na prednji kraj automobila montirati krilo. I to oveće.
Samim time idejom ovaj GT-R podsjeća na one smiješne spojlere koje su tamo negdje početkom osamdesetih godina u Americi na sebi imali pojedini primjerci Lamborghinijevog modela Countach. No za razliku od Countacha, na ovom je Nissanu cijela ta ideologija prime svega funkcionalna, a tek onda (nekima) lijepa. Meni osobno izgleda čudno, ali s obzirom na to da se osobno u aerodinamiku i potisne sile razumijem poput Ave Karabatić u pravosudni sustav, možda je bolje da ostanem neutralan i ne kritiziram stvari koje ne razumijem u potpunosti. Stoga bi zaključak oko ovog dijela priče bio tek “meh…ako je funkcionalno, neka bude”.
Stražnji kraj na sebi također ima krilo. I to samo takvo – ogromno, karbonsko i agresivno u svakom pogledu. A u kombinaciji s jednim od najvećih difuzora koje je svijet ikada imao prilike vidjeti, zapravo samo potvrđuje sve ono što je ekipa iz Franco Scribante Racinga od početka najavljivala: ultimativni stroj za napad na brda i doline diljem svijeta.
Sam dizajn ovog automobila apsolutno je podređen brzini. Silueta s boka zapravo predstavlja jedini prepoznatljivi dio koji podsjeća na ono što je ovaj GT-R nekada bio. Mislim, OK…tu su i stražnja svjetla s kakvima je GT-R općenito prepoznatljiv, ali sve je drugo otišlo u domenu megalomanije i apsolutnog ludila. No to pak nikoga ne treba čuditi, jer je ovaj GT-R u već u startu zamišljen kao ultimativan automobil za brdske utrke. I to vrijedi apostrofirati još barem osamsto puta.
Inicijalne najave oko ovog projekta podrazumijevale su prvi nastup na “Jaguar Simola Hillclimb” utrci, koja se održava u Južnoj Africi početkom svibnja, ali pregledavši neke objave na Facebook-stranicama tvrtke FSR, vidljivo je kako je automobil zapravo završen “pet do dvanaest”, jer su početne najave nekoliko puta stavljene pod veliki upitnik. No na kraju je poput neke protuzakonite masaže u privatnom stanu ovaj projekt ipak doživio svoj sretan završetak, te su trenutno aktualna testiranja i sitna podešavanja “ovog” i “onog”, kako bi automobil doista bio konkurentan.
Što se motora i pogonskog sklopa tiče, nema pretjerano puno detalja, jer testiranja još uvijek nisu kompletirana, pa samim time nema niti pretjerano puno zaključaka koji bi opisivali kompletnu magnitudu ludila s kojom se ovaj Nissan izdvaja iz mase. Poznato je tek da ovaj GT-R pod karbonskom haubom ima 3,8 litara zapremine, šest cilindara, dva Turbo-punjača u kojima bez problema mogu spavati beskućnici, te kako dotični motor raspolaže s nekakvih 1,600 konjskih snaga. Doduše, ako bismo cjepidlačili, vrijedi spomenuti kako je tih 1,600 konja čak 400 manje od osnovne projekcije koja je podrazumijevala brojku od okruglih 2,000, ali srećom pa u našim redovima nema cjepidlaka. A i tko bi se normalan bunio na snagu s kojom se ne mogu pohvaliti mnogi puno razvikaniji projekti.
Uglavnom, što se tiče motorizacije, riječ je o Godzilli u punom smislu tog naziva. Jer ovaj automobil doista jest monstrum kakav bi bez problema mogao poslužiti za plašenje klinaca pred spavanje. Sirov je, prepun krila, krilaca i zakrilaca. Siv je i opak iz kojeg god kuta se na njega gleda, pa je za vjerovati kako će konkurencija čak i na legendarnom natjecanju pod nazivom “Pikes Peak” ove godine imati pune ruke posla.
A kad smo već kod izgleda, što dizajna ovog Nissana tiče, zapravo je totalno bespredmetno secirati ga. Jer ovdje nije riječ o automobilu kakav bismo ikada mogli vidjeti na cesti ili parkiran ispred nekog pomodarski nastrojenog restorana. Ovo je apsolutno trkaći automobil – stvoren za direktan napad na ceste pojedinih brda, te na štopericu s kojom se na brdskim utrkama automobili primarno i natječu. Sve ostalo je potpuno nebitno.
A kako će se cijela ova priča u praksi razvijati, te kako će ovaj GT-R stvarati svoju trkaću karijeru, tek je pred nama za vidjeti i osvjedočiti se. I to s posebnim guštom, jer ovakvog monstruma teško da je itko od nas uopće mogao zamisliti, a kamoli doživjeti.
