Čak 300 metara od prve makadamske prometnice, duboko u Parku prirode Žumberak zelenilo je skrivalo odbačene olupine, no i njima je “došao glave” Romeo Ibrišević.

Taj ekološki zanesenjak niti nakon 15.000 uklonjenih “kanti” ne staje nego i dalje traga za “starim željezom”. Ovaj su put u selu Šimraki pronašli odbačenu Bubu, kamion Mercedes i još pet olupina i reciklirali ih iako su “nijemci” upalili iz prve i nakon desetljeća stajanja.

Često me pitaju prijatelji: “Koliko još ima olupina u Hrvatskoj?” Iskreno – pojma nemam. Znam da su ih članovi udruge “Zelene stope” u akciji “Očistimo Hrvatsku od olupina powered by Renault” u proteklih 15 godina izvukli iz prirode više od 15. 000. Neki me i poluozbiljno pitaju dovozimo li mi to njih iz CIOS-a, bacamo natrag u šumarak, a onda ih ponovno skupljamo, pa se onda ja hvalim time po novinama. Kad bolje razmislim, stvarno to izgleda nevjerojatno, ali da ih nakon toliko godina još nalazimo na nemogućim mjestima – to je činjenica. Da je tako, potvrđuje mi i Filip Sivec iz tvrtke CIOS, koji se javlja na besplatni broj 0800 02 04 te zaprima i obrađuje dojave za odvoz dotrajalih limenih ljubimaca.

Primjerice u selu Šimraki, u samom srcu Parka prirode Žumberak bilo ih je do prošlog tjedna desetak. Toliko ih se vidjelo uz cestu. Ivica Vidović iznenadio nas je pozivom da ih uklonimo. Traktorom je sam dovukao Bubu, stari kamion i Mercedes “ladičar” 1113, čija je nosivost u knjižici vozila jasno naznačena. Piše da je bila pet tona. Ivica tvrdi da se nikada nije vraćao bez najmanje 10 tona tereta. Njegov motor nakon 50 godina izloženosti žumberačkom friškom zraku i dalje je radio kao urica. Samo, nema ga tko navijati. Ne tako davno, 1945. godine u Šimrakima je živjelo 180 duša. Sada su on, žena i sin jedini stalni stanovnici Šimraka. Olupina u šumarku ima još dvadesetak.

“Tako kvalitetni šerafi nikad se više nebuju delali, takvih getriba više nema na svijetu”, govori Vidović dok rezač Nemčić iz CIOS-a brenerom odvaja vitlo s “Dajca” koje će Ivica premjestiti na traktor. “Povući može pet tona”, govori Vidović i tvrdi da će to vitlo raditi još 20 godina. Danas se stvari rade da traju dvije, tri godine i onda ih bacamo. Sve mi je to poznato. Bacali su se auti, šparheti, frižideri, gume, kante. Potvrdno klimam glavom dok s Vidovićem pregledavamo slike s naših akcija po Žumberku. Nadam se da će svanuti dan kada će ti “narodni običaji” postati daleka prošlost. A do tada – u nove radne pobjede. Očistimo Hrvatsku od olupina s dodatkom: ne zaustavljamo se dok i posljednja olupina ne završi u CIOS-ovom reciklažnom dvorištu.

I nakon 50 godine zaborava Buba i Mercedes su upalili iz prve i skoro izbjegle sudbinu i rezalište.