Homoseksualcima u Rusiji zabranjena vožnja automobila!
Je li „majka“ Rusija postala „maćehom“?
Iz Rusije stižu uznemirujuće vijesti u sklopu kojih se uz agresivnost, lijepe žene, votku i odličnu vojnu tehnologiju od danas uz ovu zemlju vežu i glupost, zatucanost i apsolutno nepoštovanje ljudskih prava.
Iako sam već u samom početku ovog teksta apsolutno svjestan da će se pojedine skupine i individue građana „lijepe naše“ negativistički očitovati prema razmišljanjima u nastavku, moram priznati da oko toga i ne brinem previše, jer smo jednoumlje još početkom devedesetih odlučili maknuti iz liste navika.
Naravno, itekako sam svjestan inicijative i referenduma (čitaj: najgluplje izlike za trošenje novaca poreznih obveznika u novijoj hrvatskoj povijesti), te ponovne definicije preko dvije tisuće godina starog pojma „brak“, no i za to me u ovom momentu uopće nije briga.
Razlog? Jednostavan.
Ako nekim čudom bez ikakve javne obavijesti nije promijenjena poslovica koja kaže da smo „svi pod kožom krvavi“, onda bi ta uzrečica trebala značiti da smo u osnovi svi i isti. Naravno, raznorazne religije, državna uređenja i pripadnosti određenim ideologijama uvijek pokušavaju od nekih skupina napraviti „bolje ljude“, no tu priču pušim poput kubanskih cigara od pola metra, odnosno u prijevodu nikako.
Kako i dalje vjerujem da živim u demokratski uređenom društvu, tako mi jednostavno nije jasno zbog čega bi se nekome uskraćivala neka prava, te zbog čega bi većina imala prava maltretirati manjinu samo zato je po nekim uvjerenjima ili pak životnom stilu drugačija. No to se jednostavno događa, a da stvar bude gora, događa se pod budnim okom javnosti koja s jedne strane propagira „jednaka prava za sve“, dok nekoliko sekundi kasnije nekoga maltretira.
Tu naravno ne govorim samo o političkim pripadnostima i podobnostima koje su kod nas izuzetno izražene, te „rođo“ sistemu koji vlada u lijepoj nam našoj banana-republici. Ne govorim ni samo o tome da se religija i vjera često miješaju u svjetovni segment društva, te nas pojedini „sveti ljudi“ često javno podsjećaju na tekovine bratstva i jedinstva, te borbe za domovinu u kojoj nitko od njih nije sudjelovao.
No ako ću biri skroz iskren, ono što me u današnje vrijeme maksimalno iritira je konstantno guranje homoseksualnosti u javnost.
Kao osoba koju je obitelj uvijek odgajala u okvirima katolicizma, te uz devizu „svi su ljudi dobri“ pokušavala od mene napraviti čestitog i poštenog čovjeka, te sam ideje bez problema prihvaćao. No kako je vrijeme išlo i sa sobom donosilo raznorazna iskustva, naučio sam da se dobrima može nazvati tek nekolicina ljudi, dok na religijske dogme kakvima su me učili tijekom rane mladosti danas gledam kao na jedan lijep set priča za laku noć. Naravno da se usprkos svim tim pozitivnim devizama i idejama u cijeloj toj priči se spominjala i nekolicina država, te nekolicina individua koje „ne valjaju ništa“, no i te sam ideje s vremenom odbacio i trudio se postaviti vlastita mjerila vrijednosti.
Samim time sam u smislu konstantno problematičnog pojma homoseksualnosti i seksualnih sloboda odlučio da me to uopće ne zanima, te da nemam ništa protiv bilo koga i čega, dokle god osobno s time nemam problema.
Zašto?
Zato što vjerujem da homoseksualnost nije bolest, te da ljudi koji uživaju u takvom načinu života nisu oni koje bi trebalo kamenovati. Dapače moram priznati da u medijima još nisam imao prilike pročitati da je neka homoseksualna osoba silovala nekoga, dok to npr. „bogobojazni“ i „normalni“ pripadnici hetero-skupine svako toliko rade.
Dakle glupo je osuđivati nekoga samo zbog jednog malenog dijela nečije osobnosti, a upravo to vidim da se iz dana u dan sve više i više radi.
Doduše, ako ćemo realno, homoseksualci me u Hrvatskoj često iritiraju, jer jednostavno ne shvaćaju da kontroverze i parade ne vode nikuda i da se njihova seksualna orijentacija ne mora svima dopasti. Isto tako me iritira činjenica da se svako toliko u javnosti apostrofira kako je neka od istaknutih hrvatskih osoba bila pripadnik homoseksualne „manjine“, jer to ne samo da nema smisla, već umanjuje one vrijednosti po kojima su dotični ljudi kroz povijest ostavili traga.
Npr. Nikola Tesla je tijekom posljednjih godina bio sve samo ne osoba koja je čovječanstvo svojom genijalnošću zadužila zauvijek. Dapače, bio je čas Hrvat, pa onda Srbin…zatim Amerikanac, pa katolik, pa ni sam ne znam što sve ne…do prije neki dan, kada je grupica ljudi odlučila kroz grupnu fotografiju kraj njegovog kipa svijetu pokazati da je Nikola Tesla zapravo bio homoseksualac.
Takva je ideja s moje strane za apsolutnu osudu, te predstavlja užas, tragedija i sraz zdravog razuma, jer činjenica koja opisuje seksualnu orijentaciju jednog od najvećih genijalaca u povijesti jednostavno je nebitna u usporedbi sa svim onime čime je Nikola Tesla oplemenio svijet. No pojedinci su to očito zaboravili, jer u tom momentu nastanka fotografije, gospodin Tesla je poslužio svrsi i promociji koja je odgovarala šačici „drugačijih“ ljudi, što je doista jadno.
Naravno, homoseksualci danas proživljavaju sve i svašta, te ih se omalovažava, marginalizira i na njima se često lome koplja usprkos tome što masa ljudi to negira, pa stoga ni ne čudi da se raznoraznim paradama i istupima u medije, te ovakvim fotografijama pokušavaju svijetu prikazati „jednako vrijednima“, no sve to skupa ionako nema smisla, jer se karakter „normalnih“ ljudi ne može promijeniti osim ako dotični to ne učine sami, a i država u edukaciji građana često ne ide na ruku, što pak možda najbolje pokazuje primjer iz Rusije.
Sjećam se da je još 2013. godine u ustav uvedena „zabrana promocije homoseksualizma“, tj. zabrana bilo kakvih javnih aktivnosti kojima bi se homoseksualnost prikazivala onakvom kakva doista jest. To znači da nema gay-parada, nema nikakvih skupova, tribina i gay-lokala i klubova, čime je ukratko na nivou države odlučeno da su homoseksualci jednostavno stavljeni na rub zakona.
No to je samo dio priče koja je prije nekoliko dana dobila nastavak…
Kako Rusi imaju ogromnih problema s vozačkom kulturom i prometnim nezgodama (što dokazuju nebrojene kompilacije prometne svakodnevice u toj zemlji kakvima se već godinama smijemo na YouTube-u), prije nekoliko je mjeseci pokrenuta inicijativa u vladi „majke Rusije“ kojom bi se određenim skupinama ljudi zabranilo rukovanje motornim vozilima.
Samu najavu sam kroz naslov u prvoj sekundi čak i pozdravio, no po isteku dotične sekunde sam se jednostavno zgrozio.
Ideja je ukratko zabrana upravljanja motornim vozilima za sljedeće:
– homoseksualci
– fetišisti
– egzibicionisti
– trans-seksualci
– biseksualne osobe
– pedofili
– sado-mazohisti
– nimfomani
– šizofrenici
– osobe s problemima s pamćenjem
– poremećene osobe
– osobe koje boluju od PTSP-a
– osobe s poremećajima u prehrani
– (pre)niske osobe
– ostatak „nenormalnih“ seksualnih preferenci, koje su iz konteksta izvučene prema opisima uključenim unutar redaka akta svjetske zdravstvene organizacije
Ajme majko…
U pravilu oko ovakvih ideja ne bi trebalo suvišno trošiti riječi, jer ljude koji imaju ovakva nazadna razmišljanja jednostavno treba ignorirati, no problem je u tome što je inicijativu krajem prošle godine, odnosno točnije 29. prosinca 2014. godine potpisao Dmitry Medvedev, koji je i dalje ruski premijer, tj. u prijevodu za Rusiju itekako važna i istaknuta individua.
Iskreno ne znam bih li se na ovakvog što od srca nasmijao ili jednostavno zaplakao, jer ako se mene pita, homoseksualac, pedofil i šizofrenik nikako ne idu u istu rečenicu, te se samim time ne bi trebali uspoređivati ni na koji način. No upravo to se dogodilo, te su u sklopu ove inicijative gore navedene skupine ljudi proglašene bolesnima i nepoželjnima za sudjelovanje u prometu.
Naravno da sama inicijativa na raznorazne načine pokušava ublažiti samu sebe, te se uz floskule poput „kronično“ ili „prolongirano“ u smislu određenih stanja pokušava za gore navedene skupine ljudi ostaviti pokoja „rupa“ u zakonu, no „Dekret o sigurnosti na cestama“ zbog ovakvih je dijelova ispao apsolutno tragičnim, te je zaslužio svaku osudu – tim više što se npr. raznorazni kriminalci, alkoholičari, narkomani, silovatelji i manijaci u općenitom smislu ne nalaze na rubu zakona, te ih se u sklopu ove inicijative ne spominje. Pretpostavljam da bi se to nazvalo diskriminacijom, jer budimo realni, alkohol je u današnje vrijeme sasvim normalna stavka svake potrošačke košarice, a i nije neki problem ako čovjek pijan kao dupe dođe s posla, ubije Boga u vlastitoj ženi i djecu pobaca kroz prozor prvog kata, te sjedne za volan.
Nije problem niti ako se dotični nakon vesele večeri i nekoliko litara vodke zabije u autobus pun djece, jer nije homoseksualac, pa samim time nije izvan zakona, te mu je dozvoljeno upravljanje automobilom. Super, zar ne?!
Iskreno, u ovom bih momentu mogao nabrojati milijune primjera u sklopu kojih je ovakvo ponašanje od strane vlasti u Rusiji jednostavno krivo, no to baš i ne bi imalo smisla. Stoga ću umjesto toga radije postaviti samo nekoliko osnovnih pitanja:
Jesmo li doista toliko uplašeni od različitosti, da smo se umorili od okretanja „drugog obraza“ i u stanju smo staviti izvan zakona, te čak i ubiti one koji su po nekoj ideologiji ili životnom stilu drugačiji od većine? …i jesmo li zbog toga doista ljudi u onom iskonskom kontekstu takvog opisa?
Vjerujem da odgovore na to pitanje itekako dobro znate, te vjerujem da ćete i ovu suludu inicijativu itekako znati osuditi…ili opravdati.