Dragi zakonodavci, evo vam odlične ideje na razmatranje
Prvo rat, pa onda ratno profiterstvo. Zatim financijska kriza, pa onda ona koja podrazumijeva identitet. A onda globalna pandemija i na „kraju“ opet rat koji nije ni približno daleko koliko se nekima možda čini. To su ukratko vremena u kojima živimo već (pre)dugo. I zato nikoga ne treba čuditi što su ljudi zbog sveg tog stresa, panike i straha najsretniji kad su van pameti od alkohola ili droge. Problem je jedino u tome što takvi nerijetko sjedaju za volan.
Ali i za to postoji rješenje, kada već promjene percepcije generalno nema…

Za sve nas koji i dalje udišemo zrak nam svagdašnji unutar granica lijepe nam naše nije nepoznanica da na ovim prostorima ima svega i svačega. Od nazadnih ljudi za koje 2. Svjetski rat nikada nije prestao, preko onih koji zazivaju ikone od kojih bi se svaka normalna osoba ogradila, pa sve do onih koji se s jedne strane kunu u ljubav prema domovini, dok je s druge strane bezdušno kradu.

Sve je to naša svakodnevica koja uz nepotizam, sustav dvostrukih mjerila i generalno nepoznavanje tematike od strane onih koji su samo za to plaćeni (iz proračuna) definira ovaj maleni svijet u kojem živimo.
No zašto ja sad sve to navodim?
Jednostavno zato što u cijelom tom kaosu „pravne“ države postoje i zakoni koji reguliraju sve ono što kao narod smijemo ili ne smijemo. Pa kako u cijeloj toj zakonodavnoj priči postoji i onaj dio koji se dotiče prometa i boravljenja na cesti, možda bi bio red spomenuti pokoju manjkavost istog. Jer svjedoci smo raznoraznim divljanjima, pretjerivanjima, nesrećama, ozljedama i smrtnim slučajevima koje bi zakon o prometu trebao spriječiti.

Naravno, kao često nelogična, sebična, samodopadna i poprilično blesava bića, ljudi sve te zakone i ne shvaćaju baš pretjerano ozbiljno. Zato ih i krše iz dana u dan, pokazujući zakonodavcima da oni nisu jedini kojih se zakoni ne tiču. Ali ako ćemo realno, u generalnom smislu nedostaje samo par detalja koji bi presudili takvom načinu razmišljanja.
Naime, kako je pojam „odgovornost“ iz ovog ili onog razloga maknut iz rječnika, tako se oko tog pojma razvila generalna amnezija. I odjednom Ministar zdravstva „ne zna“ da se ispod njega provode raznorazne malverzacije. Ministar gospodarstva također „ne zna“ da se tijekom njegovog mandata pokralo novaca i novaca. Ministar unutarnjih poslova „ne zna“ da neki od zaposlenika dotičnog Ministarstva primaju mito na terenu i pogoduju pojedinim „rođama“ u poslovima i šire. I onda još svi zajedno traže pilote bespilotnih letjelica po terenu i na sto i jedan način tjeraju ljude da požale svoj izlazak na posljednje izbore.

Uglavnom, takvi odabranici dijaspore i glavešine postavljene od strane svojih partijskih šefova najčešće „ne znaju“. I samim time nemaju nikakvu odgovornost iako su im saznanja oko tih kriminalnih radnji jedina prava dužnost koju kao Ministri obnašaju i za što su od strane naroda (jako dobro) plaćeni.
Zato je iluzorno i glupo očekivati da će neki „prosječni tošo“ imati pamet i odgovornost nad svojim postupcima, kada moralne vertikale iznad njega nemaju niti jedno niti drugo.
A onda uzročno-posljedičnom vezom i na cesti imamo pijane budale za volanom, retarde koji tipkaju poruke za vrijeme vožnje i agresivce koji se ponašaju kao da su plaćanjem cestarine na tehničkom pregledu zapravo kupili cestu.
… a odgovornosti i dalje nigdje…

Tijekom posljednjih godina u Hrvata nije falilo ružnih i tragičnih situacija u prometu. Svako malo nas mediji počaste nekim famoznim naslovom i obrade temu kojoj je mjesto u Crnoj kronici.
Jer na domaćim cestama svako toliko netko pogine za volanom ili pak ubije nekoga tko s „obijesnom vožnjom“ ili pak onom u pijanom stanju nema nikakve veze.
I što je najbolje od svega, nakon što medijska hajka i kuknjava po društvenim mrežama prođu, nerijetko se počnu događati raznorazni „presedani“ izrežirani u sklopu „rođo-sustava“ koji kod nas u nekim dijelovima države predstavljaju jedini zakon koji se provodi u praksi.
Uostalom, već sam se prije dotaknuo teme u sklopu koje su navedeni neki od najbriljantnijih primjera hrvatskog krivosuđa. I u sklopu te sam teme spomenuo Hrvoja Žužića, Ivanu Lovrić, Ivana Primorca, Dejana Maćešića, Elvisa Tahirovića i još nekih koji su svojim primjerima pokazali da pravo u našoj zemlji prvenstveno ima predznak stranačke iskaznice,a tek onda sve drugo.
Jer da tome nije tako, onda bi umjesto tete s placa kazne i robiju dobivali svi oni lopovi koji su (najčešće) pod paskom rodoljublja i domoljublja pokrali toliko novaca da samog iznosa ni sami nisu svjesni.
Dakle zaključak je kratak, jasan i sažet: pravo u Hrvata funkcionira ovisno o tome „čiji si“, a pravda funkcionira na postulatu „koliko imaš novaca“.
… i u tom dijelu priče dolazimo do Amerikanaca za koje mnogi Hrvati iz dana u dan prepotentno i puni sebe tvrde kako su needucirani, primitivni i glupi…

Kako problemi s alkoholom za volanom poput kuge djeluju i na prostoru SAD-a, tako se svako malo tamošnji zakonodavci pokušavaju boriti s tom pošasti među vozačima. Svako malo se izmišljaju neke inicijative s kojima bi izvršna vlast svake pojedine Savezne države imala zakonsko uporište za kažnjavanje takvih prijestupnika. Ali nažalost u velikom broju sve te inicijative podbacuju i stvari se u pravilu baš i ne popravljaju nabolje. Jer samo posljednje godine vlasti u SAD-u bilježe čak 30-ak smrtnih slučajeva dnevno u kojima je glavni krivac pijanstvo za volanom. Sve se to između ostalog mjeri i u iznosu od nekih 44 milijarde dolara, koliko koštaju same nesreće i sve što se uz njih veže.
I sve se te nesreće s pijanim idiotima u glavnim ulogama događaju nevezano uz teritorij, demografiju i starosnu dob, a potrebno je pronaći univerzalno rješenje.

E pa izgleda da je i to univerzalno rješenje konačno na pomolu. I ta se pravno-politička priča u okvirima Savezne države Tennessee gdje se ovih dana pojavio prijedlog amandmana pod skraćenim nazivom HB-1834.
Pa kako bih objasnio što taj šifrirani amandman zapravo znači, potrebno je citirati neke od tamošnjih medija koji su cijelu priču malo dublje istražili.
Uglavnom, po tom se pitanju najjasnije očitovao list pod nazivom „New York Times“ pa bih u ovom trenutku umjesto suhoparnih navoda jednostavno radije citirao taj renomirani list:
„Amandman (House Bill) pod brojem 1834 zahtijevao bi od osobe koja je zbog prometne nesreće sa smrtnim posljedicama izazvane u alkoholiziranom stanju da plati odštetu u obliku uzdržavanja djeteta ako je njihova žrtva roditelj maloljetnog djeteta. Svako dijete žrtve dobivalo bi odštetu dok ne navrši 18 godina i ne završi srednju školu.
Sudovi bi odredili razuman iznos uzdržavanja djeteta uzimajući u obzir financijske potrebe i sredstva djeteta ili djece, financijska sredstva preživjelog roditelja ili skrbnika — uključujući državu ako je dijete pod skrbništvom odjela službi za djecu — i životni standard na koji su djeca navikla“.

Dakle, u prijevodu, vlastodršci iz Američke Savezne države Tennessee odlučili su pijanu budalu koja je nekoga ubila u prometu kazniti konkretno i na barem koliko-toliko pravedan način.
Tj. uzimanjem (mjesečne) naknade koja bi u slučaju smrti jednog od roditelja stizala od strane budale koja ga je u prometu ubila.
Mišljenja sam da takvu vrstu trajne odgovornosti za pomanjkanje interesa prema zakonima i zdravoj logici definitivno treba primijeniti.
Jer iako se smrt događa samo jednom i predstavlja terminalno stanje, oni koji ostaju ožalošćeni tu smrt pamte do kraja života. I to ostavlja traume koje bi prema zdravoj logici netko trebao platiti.
Pa kako se u velikoj većini pod naplatom striktno podrazumijeva novac, onda je to rješenje koje bi u okvirima današnjeg čovječanstva bez problema mogli nazvati pravednim.
U svakom slučaju kao vozač i osoba koja u pijanom stanju ne želi niti hodati po cesti, a kamoli voziti, ovakav prijedlog mogu samo pozdraviti.
A vjerujem da u tom pozdravu neću biti jedini.

Pa iako cijela priča oko ovog zakonskog prijedloga stoji daleko od lijepe nam naše, svejedno bi bilo lijepo vidjeti da se i u našim krajevima zakonski kotačići pokrenu u tom smjeru.
Jer pomanjkanje odgovornosti i svega što uz to ide (i što sam već u gornjem dijelu teksta naveo) za mnoge je već odavno iz kapi koja prelijeva čašu postalo more nepravde u kojem se normalni ljudi utapaju, dok oni manje normalni plivaju, plutaju i imaju sinkope. A onda zbog uvažavanja korupcije, nepotizma i „rođo“ sustava na najvišem nivou „pravne države“ glume nevinost i odlaze daleko iznad zakona koji sve nas ostaje pritišće i drži u liniji.

Zbog toga se mnogi ne osjećaju kao ljudi, već kao ovce za klanje, a to definitivno nije osjećaj koji bilo kome imponira. Tj. barem bilo kome tko nema mazohističkih sklonosti i ne uživa u vlastitim mukama.
Ali to je već jedna sasvim druga priča kojoj na portalu vezanom uz svijet automobila definitivno nije mjesto.
Zahvaljujem na pažnji i do čitanja.
