Dizajnerska kriza srednjih godina za Ferrari?
Znam da je ovo škakljiva tema koju bi trebalo zaobilaziti, ali sam ipak odlučio iznijeti svoje potpuno subjektivno mišljenje.
Dovoljan razlog za kupnju Ferrari-ja je većini ljudi sama činjenica da je to Ferrari. Naravno ti automobili jesu nevjerojatno brzi i na ravnome i u zavojima, ali to nije ključna stvar prosječnom kupcu (koliko god on sebe i sve ostale uvjeravao da je).
Ako se vratimo nekoliko desetljeća unazad, u vrijeme kad su cestovni Ferrari-ji služili samo kao izvor sredstava za natjecateljski dio te tvrtke, primijetili bismo kako su ti automobili imali nešto što nijedan današnji Ferrari nema. Bili su puno jednostavniji (kao i svi automobili onog doba), ali su također imali i bezvremensku eleganciju koju nikad neće moći zamijeniti činjenica da novi 488 GTB postiže 325 kg „downforcea“ pri 250 km/h.
Taj „downforce“ je u svakodnevnom životu potpuno nebitan i bilo bi mi puno draže provesti poslijepodne gledajući u 250 GT nego dosađivati svima oko sebe o g-silama koje moj novi Ferrari može izdržati u zavoju (što realno mogu iskoristiti samo na stazi).
Vratiti ćemo se u devedesete godine prošlog stoljeća kad je sve pošlo po zlu. Ferrari F40 je izlazio iz proizvodnje i očekivao se nasljednik. Za dizajn se ponovno pobrinula Pininfarina i uzmemo li uobzir sve predivne automobile koji su proizašli iz ove suradnje F50 je trebao biti još bolji F40 koji je bio skoro savršen, ali Sergio je vjerojatno bio pod utjecajem nečeg u što ne bih htio ulaziti pa je napravio ovo:
Nemojte me krivo shvatiti, naravno da bih htio voziti F50, ali kad bih mogao birati između njega i F40 trebalo bi mi manje vremena nego što traje turbo rupa na F40 (što je ustvari užasno dugo, ali ne bi mi ni najmanje smetala).
Kao nasljednica meni prelijepog, a opet jednostavnog, F355 uslijedila je 360 Modena koja realno izgleda kao neuspjela replika nekog drugog automobila na bazi Toyote MR2
Nakon nje je došao F430 koji je svakako bio korak unaprijed, ali ne pretjerano velik.
458 Italia je označila novi dizajnerski smjer koji je čak u redu, a 488 GTB se nažalost slijepo drži tog smjera.
U GT segmentu 550 Maranello nije bio ni blizu stare slave, ali ne mogu reći da je izgledao loše. Njegov nasljednik 599 je bio na ozbiljnom tragu stare slave i jedan je od ljepših modernih Ferrari-ja te je nakon njega uslijedila meni još ljepša F12 Berlinetta.
Kod superautomobila je nakon F50 je uslijedio Enzo koji je izgledao puno bolje (što nije neko pretjerano postignuće), ali LaFerrari (hiperautomobil, ali oprostiti ćemo mu) je svakako dizajnom napravio ogroman korak unaprijed.
Što nosi budućnost? Nadam se da nešto što izgleda više kao LaFerrari nego 488 GTB.
Za kraj odvojite trenutak i uživajte u ovom nevjerojatnom skladu i ljepoti koju je gotovo nemoguće zamjetiti kod modernih automobila…
