Današnja tehnologija u automobilima – Kada i od koga je sve krenulo
Nema druge nego ovako nasloviti ovaj tekst. Jer u srži cijele priče stoji sva sila senzora i strujnih krugova koji su se tamo negdje od 1990. godine razvijali i išli „niz dlaku“ vozačima diljem svijeta.
Nekim dinosaurima poput mene sve to i ne znači baš puno, ali kada se već ne može pobjeći od struje i opreme koja je podrazumijeva, recimo da je ideja iza ovog teksta tek jedna povijesna lekcija. Odnosno, riječ je o tekstu koji navodi kada je i od koga današnja tehnologija zapravo krenula iz teorije u praksu.
Čisto da i milenijalci znaju odakle neke stvari dolaze i iz kojeg vremena konkretno sežu.
Danas je sasvim normalno poput tuke sjesti za volan i krenuti na cestu. Čak nije potrebno niti otključati automobil, niti ga izvući s parkinga, jer neki od današnjih automobila sve to mogu odraditi sami. I to nažalost bolje nego neki od njihovih vlasnika.
U današnje je vrijeme sasvim normalno parkirati bez ikakvog uplitanja u taj proces. Normalno je i prepustiti automobilu da umjesto vas drži odstojanje, automatski koči ili pak da se sam po sebi kontrolira unutar prometne trake.
Isto tako je normalno i da automobili u današnje vrijeme mjere otkucaje srca, količinu udaha i izdaha u minuti ili pak ikonicama i raznim drugim upozorenjima podsjećaju da je vrijeme za kavicu, odmor ili odlazak na zahod.
I sve se to događa pod paskom „povezivosti“, tj. floskule koja nemilo proizvodi strujne krugove i raznorazne sustave, pri tom odvajajući vozača od vožnje.
A kako je do svega toga zapravo došlo, te tko su akteri raznih komponenata koje su danas razvijene do “savršenstva”, pročitajte u ovih nekoliko redaka koji slijede…
Satelitska navigacija
Ne, ovu tehnološku novotariju nije predstavio Mercedes-Benz, kako to mnogi misle. Pionir za navigacijske sustave zapravo je Mazda.
Jer je tamo negdje sredinom 1990. godine upravo taj japanski proizvođač u model Eunos Cosmo ugradio prvi navigacijski sustav u automobilu. I to samo za japansko tržište.
Tijekom idućih nekoliko godina, taj se sustav karata ubrzano razvijao, a onda je 1995. godine američka tvrtka Oldsmobile ponudila prvi američki navigacijski sustav.
I to uz doplatu.
“Povezani” automobili
U današnje vrijeme pojam povezivosti znači sve i svašta. No 1996. godine su dva industrijska giganta u obliku General Motorsa i Motorole predstavili prvi povezivi sustav u sklopu automobila.
Radilo se o sustavu nazvanom „OnStar“, a dotični je tijekom vožnje povezivao vozača sa svom silom informacija o njegovom automobilu.
Prva generacija sustava „OnStar“ pratila je niz komponenata unutar automobila, te je sustav bio u stanju pozvati policiju ili hitnu pomoć ukoliko su se npr. otvorili zračni jastuci. Prvi automobili s tim sustavom dolazili su u Cadillacovim modelima Seville, DeVille i Eldorado, a danas ne samo da većina proizvođača automobila ima neki svoj sustav povezivosti, već je i sam „OnStar“ kao sustav evoluirao do savršenstva.
Ili nas barem tako Ameri uvjeravaju.
HUD, odnosno “Head-Up Display” u boji
Nekim vlasnicima BMW-ove „petice“ generacije E60 ovaj je sustav itekako poznat. Isto vrijedi i za masu drugih modela raznih proizvođača koji tijekom „novog milenija“ bilježe ugradnju dodatnih zaslona koji se projiciraju na vjetrobransko staklo.
Ali cijela priča oko ove komponenta unutar automobila seže u 1998. godinu, kada se tvrtka Oldsmobile odvažila ugurati taj komadić budućnosti u model Cutlass Supreme – i to na utrci Indy 500.
Od tog momenta nadalje bilo je raznoraznih pokušaja i pogrešaka na ovom polju. No prvi je serijski HUD u boji u svijet automobila stigao je 1998. godine i dolazio je unutar popisa opreme za Chevrolet Corvette C5.
Pa sad vi recite da Corvette nije napredan automobil.
Adaptivni tempomat
Za one kojima je tvrtka Mercedes-Benz poznata do DNA-molekule, sustav pod nazivom „Distronic“ ne treba posebno pojašnjavati i opisivati. Ali za one druge pak vrijedi reći kako se ovaj sustav po prvi puta pojavio 1999. godine – i to u sklopu dodatne opreme za tadašnji Mercedes-Benz S-klase.
Iako su inicijalna testiranja mnogim zlobnicima pružila materijal za cerekanje, Mercedes je sustav „Distronic“ ipak uspio razviti.
Ideja je bila laserskim zrakama i radarom kontrolirati udaljenost između dva automobila na cesti, te automatski ubrzavati i kočiti.
Doduše, kao pionira za ovaj komadić tehnologije možemo navesti Mitsubishi, jer je njihovo pimplanje s lidarom i laserima krenulo nekoliko godina prije Mercedesovog sustava. Ali kako je ova japanska marka odustala od razvoja, Mercedes-Benz je preuzeo titulu pionira u ovom polju.
I kako to obično biva, sve je povezano u kontekstu S-klase.
Bluetooth u automobilu
Današnji „hands-free“ sustavi oslanjaju se na Bluetooth-povezivost i taj je sustav u svijetu automobila itekako raširen.
No inicijalno je Bluetoothom baratala „aftermarket“ industrija – i to ona koja životari u domeni auto-akustike.
Sredinom 90-ih je godina na tržištu bilo CD-playera s Bluetooth-opcijom, ali je prvi takav sustav u jedan serijski automobil implementiran tek nekoliko godina kasnije.
Iako zapravo nije u potpunosti jasno tko je zapravo pionir u ovom segmentu povezivosti automobila s nekom sasvim sedmom elektroničkom napravom, u kuloarima se najčešće spominju tvrtke Chrysler i Honda (odnosno Acura).
No ono što se zna jest da je Acura TL na američkom tržištu tamo negdje 2000. godine ispala prvim automobilom s ugrađenim Bluetoothom.
Pa neka im bude.
Infotainment-sustav
Iako se jednim dijelom priča o prvom zaslonu osjetljivom na dodir veže uz 1986. godinu, američku tvrtku Buick i njihov model Riviera, tada je legislativa zabranila tipkanje po bilo kakvom zaslonu za vrijeme vožnje, pozivajući se na prvu zapovijed ergonomije.
Stoga Buickov „GBCRTD“ zaslon (odnosno Green-and-Black Cathode-Ray Tube Display) nekako i ne kotira baš visoko u sklopu povijesti ovog danas aktualnog komadića opreme unutar automobila.
Današnji Infotainment-sustavi svoje postojanje zapravo duguju BMW-u koji je 2001. godine u obliku iDrive sustava oplemenio tadašnju razroku „sedmicu“ s Downovim sindromom. A onda je nekoliko godina kasnije Apple pokrenuo revoluciju koju su svi poželjeli pratiti, pa se u današnje vrijeme mnogi Infotainment-sustavi ponašaju poput pametnih telefona.
Ali BMW je ipak bio prvi.
Parking-kamera
Prva parking-kamera u povijesti osmišljena je još davne 1956. godine i montirana je na Buickov konceptni automobil pod nazivom Centurion.
Zatim je 1972. godine švedski proizvođač automobila Volvo u maniri manične politike sigurnosti krenuo s idejom parking-kamere i dotičnu montirao na svoj konceptni automobil „Experimental Safety Car“, odnosno skraćeno ESC. I naravno da se od tog pothvata odustalo, jer za kamere na dupetu automobila jednostavno nije bilo nikakve potrebe.
No 1991. godine su Japanci u Toyoti pomislili da bi možda ipak bilo dobro u sklopu popisa opreme za jedan automobil dodati kameru za parkiranje, pa je ubrzo nakon rođenja te ideje za domicilno (japansko) tržište predstavljena Toyota Soarer Limited.
I to je prvi serijski automobil s parking-kamerom na svijetu.
Daljinsko paljenje automobila
Još jedna komponenta s kakvom su prvenstveno na tržište dolazili „tjuneri“ i njima slična ekipa.
Ideja je bila bez ikakve muke i doticaja s automobilom upaliti motor istog i pustiti ga da se grije do momenta vozačevog sjedanja unutar interijera. A onda je 2004. godine netko unutar zidova najveće korporacije na svijetu, odnosno američkog General Motorsa odlučio da je ovaj sustav od saveznog značaja u sklopu automobila.
Pa iako nitko zapravo ne zna koji je prvi automobil na svijetu s tom opcijom u sklopu serijske opreme, barem znamo da su Ameri još jednom zasjali u punom sjaju.
Ili možda ipak nisu.
Automatsko parkiranje
Danas je ova opcija prisutna u mnogim automobilima uzduž i poprijeko auto-industrije.
No prvi je automobil na svijetu s tom pomalo zbunjujućom i paranoičnom opcijom još tamo negdje 2006. godine bio Lexus LS-460.
Zatim su tehnologiju praktički preko noći kopirali i giganti poput Volkswagena (odnosno V.A.G. grupacije), Honde i raznoraznih modela iz bogate ponude General Motorsa, a danas praktički da i nema proizvođača automobila koji opciju automatskog parkiranja nema u sklopu ponude serijske ili dodatne opreme.
I onda se čudimo zašto je sve manje i manje ljudi danas u stanju bez problema parkirati svoje automobile…
Bravo Lexus.
Kontrola „mrtvog kuta“
Mnogi misle da je francuski proizvođač automobila Citroën ispao pionirom ovog komadića opreme pokrivenog senzorima. No ti su mnogi zapravo u krivu, jer prvi proizvođač s ovim sustavom u ponudi za svoje modele nije bio Citroën, već Volvo.
Sustav je po prvi puta svjetlo dana vidio 2007. godine u sklopu popisa opreme za model S80, a potom se ovaj sustav našao u sklopu popisa opreme za Ford i Mazdu, odnosno ostatak tvrtki koje su u partnerstvu od stoljeća sedmog.
Mazda je 2013. godine usavršila ovaj sustav do neprepoznatljivosti, te je isti uguran u popis serijske opreme za neke od modela. Ali se usprkos tome Volvo i dalje ističe na ovom polju tehnologije i sigurnosti.
No s obzirom na otupljivanje i ovisnost današnjih vozača o tehnologiji ovakvog tipa, možda bi ipak bilo bolje da se ova tehnologija nikada nije razvila…
LED-svjetla
Klasični (halogeni) farovi s jedne strane pate od ograničenja po pitanju trajnosti, dok s one druge HID (odnosno „High Energy Discharge“) farovi već na papiru zvuče ne samo skupo, već i kompliciranije od studija iz astro-fizike i cijepanja atoma.
Stoga LED-farovi služe kao savršen balans i zato nikoga ne treba pretjerano čuditi da se razvojem ovog sustava osvjetljenja došlo do današnjih svijetlih vremena.
No netko je ipak trebao biti prvi u svemu tome. A taj netko je tvrtka Audi i model R8 koji je u obliku „božićnih lampica“ na tržište ponudio prva LED-dnevna svjetla.
Doduše, priča o LED-lampicama seže još tamo negdje u 1986. godinu, kada je dupe Corvette C4 bilo oplemenjeno LED-lampicama unutar pomalo mutnih stražnjih svjetala. Ali Audi R8 ipak stoji kao prvi serijski automobil koji je utilizirao LED-rasvjetu na ispravan način.
Povezivost automobila i pametnog telefona
Eto ga opet Mercedes-Benz. I to u 2009. godini, kada je nastala aplikacija pod nazivom „MBRace“ i vlasnicima pojedinih modela ovog slavnog proizvođača nudila povezivost između automobila i pametnih telefona iPhone i Blackberry.
Sama aplikacija putem pametnog je telefona kontrolirala otključavanje i zaključavanje vrata, te lokaciju automobila u vremenu i prostoru.
No i to je bilo sasvim dovoljno da se pokrene jedan u današnje vrijeme praktički nezaustavljiv trend sumanutog povezivanja telefona čak i s društvenim mrežama.
Pa koliko god da je 2009. godine bila riječ o revoluciji za automobile i pametne telefone, toliko je u današnje vrijeme sve to itekako moguće gledati kroz nešto drugačiju prizmu.
Autonomni automobili
Iako se pojam autonomije u domeni svijeta automobila sporadično poput trakavice ili raka gušterače provlači već desetljećima, prvu je dozvolu za javno istraživanje ovog sustava dobio Google – i to u kombinaciji s Toyotom.
Toyota Prius ispala je prvim licenciranim autonomnim automobilom koji je pod budnim okom giganta s logotipom u obliku šarenih slova na neki način pokrenuo revoluciju.
Od tog je momenta, odnosno od 2012. godine počelo manično poigravanje s autonomnim sustavima novijih generacija, a u današnje vrijeme igru na tom polju vodi Tesla sa svojim „Autopilot“ sustavom uspomoć kojeg neki od „vozača“ na autocestama u SAD-u čak i spavaju za vrijeme vožnje.
Hvala Googleu što je pojam automobila odmaknuo od pojmova vozača i upravljanja.
Pametni telefon umjesto ključa
Ovaj je eksperiment u pravilu tijekom prve polovice 80-ih godina prošlog stoljeća pokrenuo Ford. I to u sklopu nekih tadašnjih konceptnih automobila poput Probea i njemu sličnih futurističkih prometala.
Sve se odvijalo pod nazivom „SecuriCode“, a ideja je bila odvojiti ključ od brave i time vlasniku automobila podariti još veću slobodu uz što je moguće manje korištenja sive tvari u glavi.
No tek je 2018. godine ovaj komadić tehnologije zaživio „kako treba“. I to od strane ekipe u kutama koja zadatke iz svojih ugovora o radu izvršava unutar zidova tvrtke Tesla.
Jer upravo Tesla stoji kao proizvođač koji je ovu tehnologiju donio na tržište, i vlasnicima modela te tvrtke omogućio da umjesto pametne glave koriste benefite pametnih telefona i njima putem aplikacije otključavaju vrata svojih električnih automobila.
Uglavnom, eto… Toliko o tome što se tiče tehnologije koja nas iz dana u dan okružuje, te svega onoga što je dotičnoj tehnologiji prethodilo.
Zahvaljujem na pažnji i do čitanja.