Da li je John Hennessey učio poslovanje u Hrvatskoj?
Prema izjavama klijenta iz Katara i bivših zaposlenika Hennessey Performance Engineeringa, ova tuning kuća ima velikih poslovnih problema koji neodoljivo podsjećaju na poslovanje na hrvatski način.
All Ahmad Ali želio je Corvettu dovoljno jaku da kotačima može frezati asfalt u Dohi. Stoga se javio jednom od najjačih imena u tuning svijetu – Johnu Hennesseyu. 75 tisuća dolara lakši za predujam i tri godine kasnije, Ali se bori za novac od auta koji mu nikad nije isporučen. Međutim, slučaj All Ahmad Alija nije jedinstven – prema izjavama bivših uposlenika HPE-a, ova tuning kuća ima ogromnih problema u poslovanju koji se blago rečeno mogu opisati kao obmanjivačka poslovna praksa.
Ekipa Jalopnika istražila je dublje pozadinu ove priče gdje im je 6 bivših uposlenika potvrdila nemali broj problema koji su iskrsnuli u nekoliko zadnjih godinama, a čak je i sam John Hennessey u e-mail izjavi za ovaj portal izjavio da postoje određeni „poslovni problemi“ u kompaniji.
Bivši uposlenici navode da se radi od pronevjeri sredstava društva poput korištenja predujma jednog kupca da se izradi automobil drugom ili korištenje ispodprosječne opreme koja se kasnije prodaje pod vrhunsku. Također se navodi da je tvrtka razvila taktiku kako da klijentima ne isplati naknadu, nemogućnosti da se klijentima isporuče naručeni automobili i to pogotovo kada se radi o stranim kupcima. Teško da bi ovakva praksa našla na plodno tlo kod kuće u Texasu gdje bi se prevareni klijent sigurno našao na vratima tvrtke sa spremnom motornom pilom u epizodi: „Masakr motornom pilom u Hennessy Performanceu“. Bivši uposlenici kažu da su bili zabrinuti ovakvom poslovnom politikom i odrazom na cjelokupnu budućnost firme ako se takva praksa nastavi. Zato su sad i bivši, a jedan od njih kaže: „U jednom trenutku suočili smo se s Johnom i rekli smo mu da želimo da bude ona osoba za koju se predstavlja na Facebooku“.
Novinari Jalopnika obratili su se s konkretnim optužbama Hennessyju koji nije odgovorio na njih već je poslao svoju izjavu:
„Hennessey Performance (HPE) od uvijek je imao visoke standarde izvrsnosti i ispunjenja najviših očekivanja svojih klijenata. U zadnje vrijeme HPE je doživio određene poteškoće u svom radu zbog poslovnih problema. HPE je stoga primijenio potrebne promjene u poslovnoj i operativnoj strukturi za koje vjerujemo da će otkloniti sve poteškoće. HPE je svjestan novonastalih problema i u izravnom smo kontaktu s klijentima u cilju rješavanja svih problema koji su nastali prije poslovnog i operativnog restrukturiranja. HPE vjeruje da je na dobrom putu rješenja prijašnjih problema i pružanja visoke razine usluge i izvedbe koju s punim pravom očekuju naši klijenti.“
Cijela priča s optužbama, kao i ovim generičkim menadžerskim odgovorom neodoljivo podsjeća na poslovnu praksu u našoj maloj zemlji – ipak nismo sami i takve su stvari moguće i kod velikih imena u velikim uređenim zemljama. Ali – to nije utjeha – ni za nas, ni za njih.
Hennessey Performance Engineering u svijetu je poznat kao tunerski gigant, kompanija koja omogućuje da brzi automobili idu još brže: teksaški gigant poznat je po bolesno jakim preradama Dodge Vipera, Chevrolet Camara, Corvettea i ostalih automobila, a daleko su najpoznatiji po tehnički najbržem produkcijskom automobilu u svijetu – Venomu GT. Hennessey godišnje (tako barem tvrdi Uprava) godišnje na tržište plasira preko 400 automobila.
Unatoč svemu, Hennessey već duže vremena izbjegava optužbe o nepouzdanosti: naime, u slučaju ove kuće kosturi iz ormara vuku korijenje još iz kasnih 90-ih i počekom 2000-ih, a očito je da se u Hennesseyu nisu na adekvatan način uhvatili u koštac s ovim problemom. Možda bi im bilo lakše da su upali u program predstečajnih nagodbi pa da su im vjerovnici otpisali dugove? Uz probleme iz prošlosti, na ruku im ne ni trenutna poslovna politika. Jalopnik je kontaktirao i Alija iz Katara, koji je e-mailom dao svoje viđenje priče.
U ožujku 2013., Ali je platio predujam u iznosu od 75 tisuća dolara HPE-u. Za te novce HPE je trebao kupiti tada predstavljenu C7 Chevrolet Corvettu i napraviti još brži automobil. HPE nikad nije kupio automobil, pa su rekli Aliju da se strpi do iduće, 2014. godine kada će biti predstavljen model za 2015. Ali je od HPE-a zatražio povrat predujma i to ne zato da bi raskinuo ugovor s HPE-om, nego da bi kupio Corvettu u Kataru koju bi potom poslao na tuning u SAD HPE-u. Novci nikad nisu došli, Ali nije kupio automobil i još je u cijelom procesu izgubio 5 tisuća dolara kapare. U travnju ove godine Hennessey se nekoliko puta obratio Aliju s obećanjem da će uplatiti nazad novce – međutim novci nikad nisu došli na Alijev račun. Barem ne u potpunosti.
Ali tvrdi da je od HPE-a dobio 4972 dolara 25. svibnja što se sumnjivo preklapa s vremenom kada su Teksašani saznali da je Jalopnik na tragu priče o njihovom upitnom poslovanju. Međutim to je i dalje kap naspram 75000 dolara koje je Ali uplatio prije više od tri godine.
Bivši uposlenici o ovoj konkretnoj priči kažu da nije prvi put da se tako zavlači stranu klijentelu: postoji najmanje još pet ovakvih slučajeva. Svjedoci-pokajnici koje je Jalopnik kontaktirao za ovu priču željeli su ostati anonimni zbog činjenice da ne žele pravne posljedice, kao i zbog činjenice da svi dalje rade u tuning svijetu i da ne žele naškoditi svojim karijerama.
Ovo je popis vezanih za nepravilno poslovanje kompanije prema njihovim izjavama Jalopniku:
– Novac od stranih klijenata korišten je da bi se financirali drugi projekti, a nekad ga je koristio i Hennessey osobno prema svjedočenju nekih uposlenika, dok drugi ne znaju gdje je novac završio. Izvori se razlikuju po pitanju mišljenju oko toga da li je ova praksa vezana za strane klijente namjerna pronevjera ili jednostavno rezultat lošeg poslovanja
– Automobili klijenata stajali bi mjesecima u radionici bez da bi se na njima išta radilo. To vrijeme je često trajalo mjesecima, nekada više i od jedne godine. Kada bi se klijenti žalili zbog neisporuke, jednostavno bi ih se ignoriralo do trenutka kada bi zatražili povrat novca;
– U tom slučaju pogon automobila bi se izvadio, HPE bi poslao slike klijentu da „dokaže“ da se radi na automobilu i da bi e otežao povrat automobila klijentu
– Automobili na kojima se redovito radilo i koji su bili izrađeni u redovnom roku bili su automobili određenih VIP osoba, osobnim Hennesseyevim prijateljima ili lokalnim klijentima koji su se u kratkom roku mogli pojaviti u radionici da provjere u kojoj fazi je izrada njihovog automobila. Izrada ovih automobila često je financirana predujmom dugih klijenata
– Kada bi automobili i bili izrađeni, kvaliteta nije često bila zadovoljavajuća. Jedan uposlenik koji je radio na izradi automobila tvrdi da su korišteni drugorazredni after-market dijelovi na kojima je otisnut Hennessey logo. Automobili nisu posebno dyno testirani da bi se potvrdila njihova snaga: korištene su kopije dyno mjerenja ili su čak i lažirani.
Jedan ex-uposlenik kaže: „John stavlja svoje ime na stvari koje nisu posebne (…) za mnoge nadogradnje korištene su lošije stvari, ali su ljudi masno plaćali, zato što bogataši nemaju pojma o sr*njima koje stavljamo u njihove automobile.“
Svjedoci-pokajnici govore i o svjetlom periodu u HPE-u, u vrijeme kada je Hennessey ušao u partnerstvo s Donom Goldmanom, bivšim direktorom. Goldmanu je stalo do kvalitete i dobrog poslovanja branda i želio je okrenuti kompaniju na pravi put. Prema njihovim izjavama Goldman je ponekad plaćao dijelove iz svog džepa samo da se automobil što prije završi. Goldman nije više u HPE-u od početka ove ili kraja prošle godine. Goldman nije bio, kako se to kaže u novinarskom svijetu „dostupan za izjavu“, a to je najvjerojatnije zbog toga što se trenutno vodi parnica između njega i Hennesseya. Hennessey je obećao dati kopiju tužbe koju nikad nije dostavio Jalopniku zbog „neodgodivih obaveza njegovog odvjetnika“. Nama u Hrvatskoj sve to tako poznato zvuči.
Nije prvi put da se poslovanje Hennesseya dovodi u pitanje: još 2002. AutoWeek je napravio sada već poznatu reportažu u kojoj su predstavljen mutni poslovi Hennesseya: neisporuka automobila, sumnjivi dijelovi, usporen proces povrata novca i slično. Hennessey se tada relativno dobro uspio oprati od ovih optužbi tvrdeći da su u to vrijeme imali posla više nego što su mogli izvesti ali da je uspio s vremenom „ispeglati“ takav način poslovanja. Prema njemu s vremenom se poslovanje poboljšalo, novac je počeo slijevati i kompanija je krenula pravim putem. Međutim komentari i more Internet foruma i dalje je krcato izjavama da je John Hennessey varalica.
Hennessey ipak zna gdje se treba fokusirati. „Ako se nije dogodilo na Facebooku, nije se ni dogodilo“ – HPE se aktivno uključio na društvene mreže, a YouTube je prepun videa drag utrka poput Venoma GT za koji tvrde da je najbrži automobil na svijetu. Ljubitelji starog Top Geara sjetit će se i sigurno epizode iz zadnje sezone kada je Clarkson „spašavao“ Hammonda vozeći Hennessey Velociraptora, tuniranu monstruoznu 600 KS inačicu popularnog Ford F-150 pick-upa.
U tom periodu Hennessey je imao drag stazu (četvrt milje) koja je sada na prodaju. Također u sklopu tvrtke postojala je i Hennessey Tuning škola koja je pod povećalo javnosti došla kada se jedan polaznik požalio na Redditu da je škola prevara, da su automobili na kojima se radi „čisto s*anje“ i da su polaznici bili slabo uključeni u pravo šarafanje. Hennessey se branio tvrdnjom da je polaznik pijanac, što je ovaj demantirao.
No sapunici ni tu nije kraj: u vrijeme Jalopnikove istrage, Hennessey se javio e-mailom uredništvu gdje je naveo da zna da obrađuju priču o njegovoj kompaniji, a nedugo nakon tog e-maila javio se još jedan bivši uposlenik – Vinny Russo, koji za razliku od ostalih ex-uposlenika nije zahtijevao da ostane anoniman. Russo je bio najveći branitelj lika i djela Johna Hennesseya – priznao je da postoje nepravilnosti ali da Hennessey ne bi toliko godina bio u tom poslu da ne zna raditi. Sve financijske malverzacije prebacio je na Goldmana (koji nije davao nikakve izjave zbog parnice u tijeku), međutim po svemu sudeći moguće je su Hennessey i Russo u kontaktu.
Na kraju balade evidentno je da trava nije uvijek zelenija kod susjeda i da malverzacija za koje smo uvijek mislili da su balkanski trademark postoje (nažalost) i kod velikih brandova u razvijeni(ji)m društvima. U cijeloj priči i mi novinari imamo putra na glavi – dok su velika strana imena dizana visoko u nebo bez čvrstih kritičkih osvrta, neke domaće uspješne priče uvijek su promatrane s dozom skepse, podsmjeha ili su čak ignorirane.
Ahmad Ali nije dobio Hennessey Corvettu, a kad će dobiti novce nazad – pitanje je.
