Bugatti Chiron je među nama
…no je li to doista nešto bitno i revolucionarno, tj. ako jest, kome konkretno?
Nakon milijardu većih i manjih špekulacija, najava, detalja i tko zna čega sve ne, Bugatti Chiron je konačno aktualiziran i uobličen u postojeći model na koji je ekipa iz Volkswagena itekako ponosna.
Sav je taj ponos u pravilu opravdan, jer koliko god da u današnje vrijeme svako toliko svjedočimo rađanju nekog hiper-automobila, nerijetko se neugodno iznenadimo, pa stoga Chiron jednostavno vrijedi izdvojiti iz mase.
Ako samo nakratko bacimo oko na brojke, Chiron će istog momenta postići onaj „wow“ faktor, jer 8-litarski W16-motor s četiri Turbo-punjača, 1,500 konja i 1,600 Nm maksimalnog okretnog momenta uz brojku 500 kao posljednju stavka na brzinomjeru jednostavno čine svoje.
Tehnologija je također jedan od aspekata koji se uz Bugatti Chiron vežu od samog početka, jer je bilo potrebno nekoliko omanjih revolucija da bi se dotični automobil iz pukih najava prebacio u domenu stvarnosti i postao jedan od onih koji će si bogataši ipak moći priuštiti.
Dakle može se već u startu reći kako se ideja iza ovog automobila svodi na apsolutnu fascinaciju u smislu kombinacije luksuza, tehnologije, brzine i tradicije, pa stoga ne čudi da cijene za Chiron počinju od nekih 2,6 milijuna dolara i odlaze u domenu megalomanije – sve ovisno o opremi.
Samim time Chiron uz sve prednosti nad svojim starijim bratom bilježi još jednu, a ta se pak svodi na ekonomski smisao, jer je Veyron kao demonstracija sile iz primjerka u primjerak osiromašivao VW-ov račun, dok će ovaj pokretan nastavak revolucije ipak puniti račun, što pak Bugatti Chiron čini isplativim.
U pravilu ne znam tko bi normalan onako „na prvu“ mogao reći bilo što loše vezano uz ovaj apsolutni primjer megalomanije na četiri kotača, no kako sebe ne smatram baš pretjerano normalnim, naravno da sam u cijeloj priči našao razloga za zamjerku.
…pa kad je već tako, eto i kratkog osvrta na ono što me vezano uz Bugatti Chiron toliko smeta…
Kada je u pred-recesivno doba, tj. 2005. godine Bugatti Veyron konačno pušten u svijet, bio je to apsolutni presedan u svijetu automobila.
Vjernici su se križali, djeca su sa strahopoštovanjem otvarala čak i najmanje fotografije ovog automobila, a muški je rod diljem svijeta nekontrolirano ispuštao oveće količine sline.
Čak su i najveći skeptici po izlasku Veyrona na tržište zašutjeli i svoje izjave tijekom godina prije tog „dana D“ (ili bolje rečeno „dana B“) pojeli u kombinaciji s ovećom dozom gorčine, što pak tijekom posljednjih godina doista nije čest slučaj. No Bugattiju (tj. Volkswagenu) je to uspjelo i od 2005. godine do danas Bugatti Veyron stoji rame uz rame s najvećim izumima koje je čovječanstvo ikada imalo prilike (i znanja) izmisliti.
U današnje vrijeme, tj. kada su svi primjerci ovog megalomanskog automobila našli svoje bogate udomitelje, Bugatti Chiron ispred sebe ima itekako težak set zadataka. No već u startu izgleda da niti jedan od njih neće ispuniti.
Zašto?
Jednostavno zato što je za razliku od Chirona kao „nove nade“ za Bugatti i Volkswagen, Veyron bio originalno čudo od automobila. Veyron je jednostavno bio jedan od onih automobila čiji je razvoj bio toliko kompliciran da nitko nije vjerovao da će se ikada pojaviti izvan tek lijepo upakiranih riječi i rečenica s kojima su u svijet medija istupale raznorazne objave.
Samim time je upravo Veyron postavio ljestvicu koju još od 2005. godine mnogi u teoriji i praksi tek trebaju dostići, a Chiron s time nema problema.
Iako je Bugatti Veyron u smislu najbržeg automobila na svijetu već odavno „skinut“ s prvog mjesta, te je njegovu titulu preuzeo Hennessey Venom GT, to usprkos težnji Bugattija da ostane na prvom mjestu tog trona jednostavno ispada nebitnim.
Naime, Hennessey Venom GT je također čudo od automobila i kao takav svojim štovateljima itekako nudi pregršt razloga za fascinaciju. No u usporedbi s luksuznim interijerom i mogućnostima koje je svojim kupcima Veyron nudio u vožnji, Venom GT ispadao je poput ružnog pačeta i automobila koji se iz nekog razloga iz šezdesetih teleportirao u novi milenij.
Da, brzina za Venom GT nije bila upitna – baš kao ni brutalna ubrzanja s kojima se vozač morao suočavati da bi do svih tih silnih kilometara na sat uspio doći, no to je u pravilu to, jer Venom GT ni idejno ni u praksi ne nudi ništa više od toga. Niti je to uopće bio cilj.
Stoga Bugatti Veyron i dalje ostaje savršen spoj i to drugo mjesto na tronu najbržih zapravo nikome ne smeta.
Bugatti Chiron je u cijeloj toj priči s jedne strane logičan nasljednik, no s druge strane u toj ulozi i nema baš nešto pretjerano puno za ponuditi. Zapravo se cijela priča svodi na nešto jači motor i nekoliko kilometara na sat veću maksimalnu brzinu, ali u cijeloj toj priči i dalje nema ni „r“ od revolucije, jer je sve ostalo već jednom viđeno – prije punih 11 godina.
Karoserija je uvelike slična onoj s kojom se Veyron naslikavao po stranicama raznoraznih časopisa. Struktura je skoro identična, a šasija je tek malčice unaprijeđena u odnosu na onu Veyronovu.
Baza motora je manje-više ista, i koliko god da se ekipa iz Bugattija trudi prikazati suprotno, te navoditi bitne razlike između „oca i sina“, svi se navodi svode samo na detalje – i to većinom one kozmetičke.
Stoga za Bugatti Veyron i dalje vrijedi status „revolucionarnog automobila“, dok za Chiron uz sve pohvale i dalje stoji oznaka „drugi dio“, što pak ne treba posebno pojašnjavati.
Kada bi Bugatti kojim slučajem umjesto automobila proizvodio filmove, tada bi Veyron bio Rambo – First Blood, a Chiron bi predstavljao Rambo 2.
I da…Rambo 2 bi u toj priči ispao jačim, bržim i sposobnijim, te bi u slučaju „fajta“ sa samim sobom bez problema mogao izbiti Ramba 1 iz cipela. No s druge strane je Rambo 1 uvijek onaj originalni Rambo, pa samim time ispada savršeno nebitnim je li taj razvojačeni specijalac odgovoran za dvije ili stotinu i dvije litre prolivene filmske krvi, jer Rambu 2 nedostaje dio karaktera koji Rambo 1 zauvijek ima.
Stoga će se Chiron poput Ramba 2 kroz još više mišića, specijalne efekte i hrpetinu eksplozija možda čak i približiti legendi, ali Veyron će uvijek biti „Prva krv“ i samim time za filmoljupce i autoljupce biti neponovljivi doživljaj.
Naravno da kao auto-entuzijast mogu biti sretan što živim u eri rušenja barijera mogućeg, pa samim time Bugatti Chiron ni približno ne mogu nazvati promašajem ili nečim u tom stilu.
Ne mogu niti omalovažiti trud i vrijeme koje su inženjeri uložili u razradu ovog ponovljenog čuda na četiri kotača.
No isto tako ne mogu pobjeći realnosti koja zorno prikazuje činjenično stanje: Bugatti Chiron je tek maleni pomak od nečega što je protreslo auto-industriju od temelja na gore.
Stoga Chiron nije original, već „samo“ kopija ili bolje rečeno nastavak sage o brzini i luksuzu koju je prije 11 godina započeo Bugatti Veyron.
Sve ostalo su samo priče djelatnika iz odjela marketinga.
