Automobili za hrabre (i pomalo lude): DeLorean DMC-12
Da, da, da… Eto nam filmske zvijezde i jednog od „onih“ automobila zbog kojih su mnogi zavoljeli svijet s četiri kotača i volanom.
Ali kada se sva ta zvjezdana prašina skine s aluminijske karoserije, u fokus upada slab i kvarljiv motor i isto toliko slaba kvaliteta izrade koja u kombinaciji s voznim svojstvima prosječnog kamiona od ovog automobila doista čini nešto sasvim drugo…
DeLorean DMC-12
Što god povijest pisala i kako god se mediji orijentirali prema jednom od najvećih skandala u američkom poslovnom svijetu, John DeLorean je za nas ovdje jednostavno zakon. I u kuloarima svijeta automobila će zauvijek stajati gdje i Lee Iacocca, Enzo Ferrari, Sir Colin Chapman i Ferruccio Lamborghini. Jer tvrdoglavijeg i istovremeno sposobnijeg, načitanijeg, inteligentnijeg i sposobnijeg čovjeka svijet automobila skoro da i nije imao.
Taj je isti John DeLorean tijekom svog radnog vijeka svijetu automobila podario jedan od prvih popisa opreme i u svijet automobila dodao “opcije”.
Zatim je u Pontiacu stvorio „Muscle Car“ ideologiju i svojim je idejama pokrenuo jednu sasvim novu eru uživanja u automobilima. A onda je na kraju te genijalne ere usprkos ismijavanju od strane pojedinih kolega i izbacivanju s radnog sastanka svijetu podario jednu od najvećih filmskih zvijezda na četiri kotača – crno-zlatni Pontiac Firebird Trans Am koji je zauvijek ostao prisutan u jednom od najgledanijih filmova svih vremena: „Smokey and the Bandit“.
Uglavnom, kada se taj isti John DeLorean konačno zasitio korporativnih gluparanja unutar General Motorsa, odlučio je pokrenuti svoju tvornicu automobila i proizvesti automobil kakav Amerika nikada do tada nije imala prilike vidjeti.
…i tako je s vremenom i nakon puno glavobolja na svijet 1981. godine stigao prvi DeLorean DMC-12…
Riječ je o automobilu koji je inicijalno primio pljesak i ovacije publike. Ali ovacije su ubrzo prestale, a taj je pljesak koji podrazumijeva dva dlana ubrzo počeo kombinirati jedan dlan i čelo. Jer DeLorean ni približno nije bio kvalitetan proizvod. A niti automobil u kojem ste htjeli prelaziti kilometre.
Iako je u smislu dizajna riječ o omanjoj revoluciji i usprkos tome što je ItalDesign odradio savršen posao, sve ostalo vezano uz taj zvjezdani automobil nije bilo na nivou na kakvom je trebalo biti. Čak niti Lotusov ovjes nije pomogao da bi DMC-12 imao barem prihvatljiva vozna svojstva. A o struji da i ne pričamo.
No krenimo od baze cijele problematike vezane uz ovaj globalno poznat i voljen automobil…
Za početak je tvornica pokrenuta u Irskoj. A Irci su poznati po svemu i svačemu, ali ne i po proizvodnji automobila. I zato mnogi tamošnji zaposlenici nisu baš bili sigurni u ono što rade, pa je DMC-12 patio od raznoraznih problema.
Zatim je tu motor koji je inicijalno trebao biti Wankel, ali onda su se u cijelu priču umiješali djelatnici računovodstva i zaustavili nabavku takve vrste motora.
Umjesto Wankela je pod haubu u jednom trenutku trebao stići Fordov motor s kakvim je model Capri u Europi dolazio na tržište. Ali ubrzo se i to ispostavilo pretjerano skupom opcijom, pa je na kraju pod poklopac motora stigao takozvani PRV-motor.
Taj mehanički produkt ljubavi između Peugeota, Renaulta i Volva imao je 6 cilindara posloćenih u slovo „V“. Ali za razliku od mnogih drugih motora takve konfiguravije i broja cilindara, PRV je bio teško smeće. Bio je slab, kvarljiv, i generalno loš, a gore tek kratko spomenuta struja ovom je motoru predstavljala velik problem.
Naime, alternator je bio toliko malen i nebitan da je vozač imao velike probleme kada je tijekom noćne uz upaljena svjetla vožnje htio slušati temu iz „Miami Vicea“. Jer za ta dva potrošača sam alternator nije mogao proizvesti dovoljnu količinu struje, pa je automobil s vremenom istrošio akumulator i bez ikakve naznake stao i ugasio se.
A onda je obavezno uslijedilo pozivanje vučne službe s obližnje telefonske govornice, jer automobil nije bilo moguće ponovno upaliti.
Uglavnom, s vremenom je DeLorean DMC-12 stigao na srebrno platno u filmu „Back to the Future“ i time dosegao zvjezdani status zbog kojeg ovaj automobil neki i dan-danas obožavaju. No usprkos tome je i dalje riječ o automobilu koji svojim pojavljivanjem na tržištu nije opravdao svu silu novaca koji su na kraju g. DeLoreana strpali u zatvor.
I ne samo to, nego ako pitate nekolicinu renomiranih medija iz domene svijeta automobila, DeLorean DMC-12 čvrsto stoji na listama najgorih automobila koji su ikad proizvedeni, što pak definitivno nije nešto oko čega bi se bilo tko trebao ponositi.
Ali usprkos realnosti u kojoj DMC-12 ispada sve samo ne poželjnim automobilom, emocije i dalje rade svoje.
Zato se neki štovatelji svijeta automobila itekako odlučuju na kupnju jednog od preostalih primjeraka ovog američko-isrkog čuda s kvarljivim motorom koji nerijetko nije bio sposoban potjerati ovaj automobil do 88 milja na sat.
A zato DeLorean DMC-12 usprkos afinitetima i svim lijepim i zanimljivim stranama i dalje predstavlja automobil za hrabre.
Ili lude.
Ili pak jednostavno za sve one kojima je mašta draža od stvarnosti.
I kao takav je jednostavno predivan.
