Automobili o kojima više nitko ne priča: Renault 19 16V
Mégane ovo… Mégane ono… Mégane rekorder na Nordschleifeu… Mégane najprodav…
Iskreno, koga boli ona stvar. Jer taj isti Mégane ne bi bio niti približno ono što jest da nije bilo legendarne 11-ice Turbo i potom Renaulta 19 16V koji je ljestvicu upotrebljivosti svojevremeno podigao daleko iznad svih.
I zato je tragično i tužno da Mégane u današnje vrijeme iskače iz paštete, a Renault 19 16V „na tapetu“ dolazi kao jedan od onih automobila o kojima više nitko ne priča.

Kada je era za Renault 11 polako krenula svom kraju, u Renaultu su nomenklaturom otišli unaprijed za čak 8 brojeva. I ubrzo nakon toga je svijetu predstavljen Renault 19. No mnogi ne znaju da je „devetnaestica“ zapravo na svijet stigla kao zamjena za dva Renaultova modela – onaj s brojem 9 i onaj s brojem 11. Time je Renault na neki način objedinio klasu u kojoj su se ova dva modela ponašala poput totalnih stranaca, dok je s one druge time zapravo napravljen svojevrstan presedan. Ali s obzirom na neke nove momente koji su u Renaultu ubrzano pristizali tih dana, cijela ta priča ne bi trebala nikoga pretjerano čuditi…

Kao gradski automobil dimenzijama i namjeni nalik vječnom kralju klase pod nazivom Golf, Renaultova 19-ica djelovala je pomalo čudno. Odnosno tipično francuski, ako se nas ovdje pita. Jer oku je dopadljiva karoserija na kraju krajeva ipak potpisana od strane renomiranog studija ItalDesign. Ali u svojoj je srži Renault 19 bio „isti“ koliko i „drugačiji“ od ostatka konkurencije koja se stvarala izvan francuskih granica. I time je Renault 19 zapravo moguće usporediti s francuskom salatom, jer različiti sastojci koji nazivno nemaju veze jedan s drugim na kraju ipak sjedaju točno tamo gdje im je mjesto. No nisu za svačiji ukus.

Kako to obično biva, prvenstveno su svijetu predstavljene „obične“ varijacije na temu „devetnaestice“. Ali Renault nije dugo čekao do trenutka u kojem je ovaj model stao rame uz rame sa svim onim GTI, RS, GSi, Turbo i sličnim oznakama s kojima su se u to vrijeme kitili oni pomalo poremećeni gradski kompakti s kojima se moglo bezglavo juriti s vrećicama u prtljažniku. Razlika je jedino u tome što je Renault odlučio ostati vjeran brojkama, pa se na dupetu najbrže „devetnaestice“ našla tek oznaka 16V (ili 16S na francuskom tržištu, jer „Soupapes“ u tamošnjem jeziku znači „ventil“). Ali vrijedi reći i kako Renault u tom dijelu priče nije taktizirao poput mnogih drugih proizvođača automobila, već je paralelno s „običnim“ verzijama modela bez ikakve zadrške ponudio i onu paprenu – i to bez ikakvog istraživanja tržišta.
Doduše, iako je kao gotova verzija modela 16-ventilac svijetu predstavljen krajem 1988. godine, prvi su primjerci stigli u prodaju 1990. godine. Ali tijekom tog vremena nije mijenjan niti jedan bitan dio recepture koja je krasila Renault 19 16V.
I to ovaj automobil između ostalog čini i hrabrim…

Receptura je bila jednostavna i klasična za razdoblje unutar kojeg je Renault 19 16V izašao na tržište: motor s 1,8 litara zapremine (što je tih godina bilo sasvim normalno za jedan „GTI“ model), redna 4 cilindra u kombinaciji s 4 ventila po cilindru te u konačnici nešto iznad 130 konjskih snaga.
Sekunde koje su mjerile vrijeme od stanja potpune statike do stotinu kilometara na sat također su bile „tu negdje“ unutar konkurencije, a maksimalna brzina je za ovaj kompaktni Renault bila čak i nešto viša od pojedinih konkurenata. Uglavnom, sa svojih je 137 konja Renault 19 16V do stotke ubrzavao za nekih 8,7 sekundi te nastavio ubrzavati do 215 kilometara na sat. Sam motor dezignacije F7P volio se razvrtavati do bezglavih brojki. Bio je opako rastezljiv i vukao je praktički iz bilo kojih okretaja čim se papučica gasa zavarila u pod. Ali uz taj je iznimno sposoban motor Renault 19 16V u sklopu vlastite jednadžbe donosio i hrpetinu tehnologije i jako dobro osmišljene i izvedene komponente primarno upravljačkog i kočionog sustava, a potom i ovjesa.

Naravno da je među konkurencijom bilo bržih i jačih automobila poput npr. Opela Kadetta GSi 16V koji je sa svojih 150 konja bio kralj ulice. Ali to je bio slučaj samo u slučaju pravocrtnih gibanja i utrkivanja od semafora do semafora, dok kod Renaulta nije bio takav slučaj, jer je ovjes bio pomno osmišljen i dorađen upravo za tu verziju automobila, dok je npr. spomenuti Kadett GSi 16V svoje komponente ovjesa dijelio s nekim više ili manje baznim varijacijama na temu modela.
Uglavnom, zajednički je stav među auto-novinarima 1990. godine (po izlasku verzije 16V na tržište) bio da Renault 19 16V čvrsto stoji kao jedan od predvodnika klase urbanih jurilica s kojima je moguće ići u dućan ili na stazu.

Izvana je usprkos decentnim zahvatima na karoseriji ovaj Renault 19 bilo moguće prepoznati bez puno problema. Pogotovo s boka koji su krasile predivne i vječno stilski interesantne SL401 felge s potpisom tvrtke Speedline. S prednje je strane zbog unikatnog otvora na haubi već na prvi pogled bilo jasno kako se radi o „devetnaestici“ sa 16 ventila, dok je gledanjem prema dupetu ovog automobila cijelu priču vizualno (ali i aerodinamički) upotpunjavao stražnji spojler.

Interijer ove „devetnaestice“ donosio je također svašta-nešto sportski i posebno. Ali oveći je broj komponenata ipak dolazio u sklopu popisa dodatne opreme, pa je velik broj primjeraka ovog automobila na prvi pogled poprilično ogoljen. No čak je i bez ikakve dodatne opreme riječ o jednom od najsposobnijih gradskih kompakata koji kao osnovnu nišu postojanja imaju bezglavu jurnjavu javnim prometnicama.
I vjerovali ili ne, nitko tih dana nije razmišljao o marketingu i silovanju poveznica između svijeta Formule 1 i uličnih natjeravanja od semafora do semafora. Umjesto toga je Renault 19 16V na pravi način i s puno samopouzdanja gradio svoj put od kojeg je na kraju profitirao tek Renault Megane.

Zbog svega toga je prava šteta da Renault 19 16V stoji među onim automobilima o kojima više nitko ne priča. Jer da je kojim slučajem drugačije, današnji bi vlasnici Méganea RS itekako brzo shvatili da zapravo i ne voze pretjerano posebne automobile.
Sve ostalo su priče za malu djecu i hrpa marketinga. Ali kada bolje razmislim, to je zapravo isto…
