Alfa 156 i nekoliko sitnica koje o njoj (najvjerojatnije) niste znali
Ajmo Alfisti. Priznajte da za neke od ovih navoda niste imali pojma…

1. Dobar dio komponenata na Alfi 156 napravljen je od magnezija.
Dapače, rekordan dio komponenata jednog naizgled sasvim običnog automobila podrazumijevao je magnezij kao komponentu. A to je tih godina bio presedan s kakvim se nisu poslužili ni puno veći i jači proizvođači automobila čija je financijska i tehnološka moć bila na puno jačem nivou.
Glavni nosač armature, upravljački stup, okviri prednjih sjedala i još nekolicina komponenata napravljeni su od magnezija. Zbog toga je Alfa 156 bila poprilično lagan i lepršav automobil koji je mnoge očarao svojim voznim svojstvima i upravljivošću.

2. Alfa 156 nije dobila naziv Giulietta.
A trebala je.
Umjesto toga su se oci tvrtke odlučili Giuliettu zadržati za neka buduća vremena i odraditi još pokoji model s brojevima umjesto naziva. Time je s jedne strane Alfa zadržala neku svoju tradiciju iz prošlosti, dok je s druge strane planirani gradski kompakt u klasi Golfa imao spreman naziv. I uz to još i povratak tradiciji iz najboljih vremena marke.

3. Alfa 156 je 4 puta osvajala naslov prvaka u konkurenciji ETCC-a.
I to u konkurenciji s puno većim, jačim i razvikanijim markama i modelima. Uostalom ako samo spomenemo BMW serije 3 koji je generacijama suvereno vladao stazama unutar domene utrkivanja tzv. “turističkih” automobila, sve je manje-više jasno. A kada cijeloj priči pridodamo i Volvo te Seat koji je tih godina financiran od strane Volkswagena u domeni utrkivanja imao ogroman apetit, postaje jasno zašto je Alfa 156 u svemu tome itekako vrijedna spomena. Pogotovo ako se uzme u obzir da financijsko stanje za Alfu nije baš bilo pretjerano bajno, pa se štedjelo na svemu i svačemu.
…a sad zamislite da je Alfa imala budžet jednog BMW-a ili Seata…

4. Interijer Alfe 156 inspiriran je šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća.
I ne samo to, već su kao dokaz ispravnosti takve inspiracije likovi iz Alfa Romea svratili do likova iz Fiata i dovezli im jednu Juniorku.
Uglavnom, kada su likovi iz Fiata napravili par krugova oko kvarta za volanom Juniorke, shvatili su da ekipa u Alfi zna što radi. I zašto je inspiraciju nekim minulim vremenima bilo važno promaknuti u današnje vrijeme.

5. Alfa 156 direktno je razvijana od strane ljudi zaposlenih unutar tvrtke pod nazivom N-Technology.
Odnosno onog tima inženjera koji su zaslužni za sve natjecateljske uspjehe ovog modela.
Dakle, Alfa 156 je zapravo razvojem prolazila obrnuti put od onog s kakvim drugi proizvođači automobila razvijaju svoje modele. Jer Alfa 156 nije automobil koji je stigao s ceste na stazu, već je priča upravo dijametralno suprotna od toga. A to je pak u sklopu moderne auto-industrije svojevrstan presedan.

6. Alfa 156 postojala je u verziji GTAm.
I ta je verzija pod poklopcem motora imala V6 “Busso” s 3,5 litara zapremine koji je bez ikakvih pretjerivanja i problema razvijao 300 konja.
Cijela je priča oko ove verzije trebala biti svojevrsna potvrda nadmoći na stazi koju je 156-ica itekako zorno prikazala konkurenciji stjeravši je u kut. No zbog problema u odjelu financija, ova verzija 156-ice nažalost nikada nije doživjela zeleno svjetlo i zaposjela proizvodne trake u Milanu.

7. Proizvedeno je skoro 700.000 primjeraka 156-ice.
I to unutar pune dekade, odnosno punih 10 godina proizvodnje. Pa iako nitko ne zna jesu li sve prodane i kome točno, to zapravo i nije pretjerano bitno. Jer tijekom tih 10 godina proizvodnje je manji dio proizveden u Italiji, a onaj veći u Tajvanu. No usprkos tome je i dalje riječ o automobilu za koji nitko nije očekivao toliku “nakladu”.
