A što nam to (zapravo) radi Tesla?
Ne… Ne mislim na genijalnog i pokojnog Nikolu kojem zbog pojedinih individua, udruga i inicijativa ni pokoj vječni nije dozvoljen kako treba.
Ovih je nekoliko redaka teksta posvećeno onom drugom Tesli u obliku brenda koji pod ravnateljskom palicom Elona Muska svako malo izvodi nekakve svinjarije.
Pa krenimo redom i u revijalnom tonu…

Tesla – proizvođač automobila koji je u relativno kratkom vremenskom roku postigao jako puno. I poput Appleovog iPhonea koji je za mnoge sinonim za pametni telefon, Tesla u današnje vrijeme za mnoge predstavlja sinonim za električne automobile.
To je naravno divno i krasno, jer u maniri Davida i Golijata čovječanstvo uvijek više pozornosti obraća prema onome koji nema puno šanse za uspjeh, a svejedno razvali konkurenta. Ili konkurenciju.
To je ljudska psihologija i dobrim dijelom ono za ljudski rod vječno i namjerno pripadanje čoporu. Stoga nikoga ne treba pretjerano čuditi da u ovom slučaju stvari za mnoge upravo tako funkcioniraju.

Otkad se Tesla Roadster kao prvijenac ovog proizvođača automobila 2008. godine pojavio na tržištu, razloga za fascinaciju nije nedostajalo. A kako i bi, kada je Tesla Roadster automobil baziran na Lotusovom modelu Elise.
Tj. na automobilu koji je praktički od izlaska na tržište fascinirao sve one kojima je vožnja stil života.
Kada se automobil pojavio na tržištu, neki su novinari tijekom svojih testiranja bili oduševljeni. Neki su pak kritizirali „novu“ tehnologiju koju su u Tesli odlučili upakirati u sportski automobil. A onda je na red stigao i Top Gear. Odnosno Jeremy Clarkson koji je u sklopu 7. sezone emisije recenzirao ovaj maleni sportski automobil na struju i s jedne strane ga pohvalio, ali s druge baš i nije.
To naravno nije baš dobro „leglo“ g. Musku, pa je Top Gear (odnosno BBC) dobio prvu tužbu. Zatim drugu, pa na kraju i treću. A kada je Tesla Motors spor izgubio triput, g. Musk i njegova ekipa stavili su Clarksona (i još nekolicinu novinara) na „crnu listu“ nepoželjnih medija i medijskih djelatnika s kojima ova tvrtka više ne želi imati posla.
Time je Elon Musk zapravo jako lijepo prezentirao sebe kao osvetoljubivu osobu koja ne može podnijeti bilo kakvu kritiku.
A to je bio tek početak…

S vremenom je današnji vlasnik društvene mreže Twitter, što je smiješno samo po sebi, postao jedan od najomraženijih poslovnjaka i milijardera. I to šaljući „tvitove“ na istoj mreži čiji je danas vlasnik.
Je li sada jasnije zašto je smiješno da je g. Musk u današnje vrijeme vlasnik Twittera?
Da… Tako sam i mislio.
Uglavnom, nakon vrijeđanja Billa Gatesa i nekolicine američkih senatora te seksističkih komentara u javnosti, g. Musk je jednom objavom u potpunosti demonstrirao svoju “veličinu”.
Naime, jednog je plemenitog čovjeka javno nazvao „pedo guy“ samo zato što je dotični Britanac (pokušavajući spasiti klince iz pećine na Tajlandu) prokomentirao da Muskova ideja slanja podmornice u pećinu nema smisla. U tom je trenutku striček Elon postao poprilično kontroverzan lik. Ali ni na tome nije stalo…
Nakon javne isprike spomenutom Britancu, nastavio je u revijalnom tonu prijeteći svojim zaposlenicima da će ostati bez dionica (i još nekih prava) ako im padne na um osnovati bilo kakav sindikat.
Također se i javno protivio svim COVID-mjerama rugajući se ljudima koji su zbog pandemije bili u strahu i uspoređujući tijekom svega toga kanadskog premijera s Hitlerom.
Priklanjao se Trumpu i Kanye Westu, odobravajući rasizam i slične mentalne retardacije. I cijelo je to vrijeme s druge strane u medije gurao priču oko „spašavanja svijeta“ uspomoć električnih automobila i njegovog Space X programa.
Osebujan čovjek, nema što…

Ono što nas ovdje (tj. mene osobno u ovom slučaju) posebno privlači svodi se na svu silu navoda vezanih uz revolucionariziranje cestovnog prometa. Jer upravo je tim smjerom g. Musk zajedno s Teslom krenuo prije nekoliko godina.
Svako se malo iz Teslinog tabora moglo pročitati sve i svašta, a hrpetinu toga je najavio i osobno g. Musk u obliku tvitova i u sklopu svojih javnih istupa.
Bilo je govora o novim tehnologijama koje bi iz baterija doista učinile ekološki svjestan i ispravan odabir. Zatim se pričalo o sigurnosnim sustavima unutar automobila koje Tesla proizvodi. A onda je i autonomna vožnja svratila u fokus ove tvrtke i g. Muska koji je na sva usta hvalio korake koje Tesla kao proizvođač automobila poduzima ne bi li naš svijet na cestama bio ljepši, lakši, bolji i sigurniji.

Kada je autonomna tehnologija unutar Teslinih modela (jednim dijelom) postala aktualnom, u Tesli su se odlučili provesti veliko ispitivanje tržišta.
Planirano je bilo provesti seriju testova s aktualnim i budućim kupcima Teslinih modela u njenom fokusu. Kandidati za testiranje FSD-a (Full Self-Driving) odabrani su pomno i poslužili su za uvid Teslinih razvojnih stručnjaka u navike vozača koji na raspolaganju imaju opciju automatiziranog upravljanja automobilom.
Tijekom testiranja je kao najbitnija stavka bila odgovornost vozača prema sebi i svijetu oko sebe, a jedna od glavnih stvari tijekom procesa bila je svedena na korištenje ruku u vožnji. Odnosno usmjeravanje pažnje na prometni tijek i držanje samog sebe u stanju pripravnosti kako bi se preuzimanjem volana u nekoj „škakljivoj“ situaciji mogla izbjeći katastrofa.
Uglavnom, na kraju su testiranja odabrani vozači uz prolaznu ocjenu dobili mogućnost uplatiti 15,000 Dolara viška za svoju Teslu, kako bi im se u automobile implementirala tehnologija koju su testirali.
No ako ste i na trenutak pomislili da je u tom trenutku priča završila s „hepi-endom“, onda ste jako u krivu…

Naime, neki od vozača za volanima Teslinih modela s FSD-om nisu baš shvatili poveznicu između odgovornog ponašanja i prometa, pa su tijekom vožnje izvodili svakakve gluposti.
Neki su izvodili svinjarije s mandarinama po volanu, neki su se igrali na ogromnom zaslonu infotainment-sustava, a neki su spavali udobno zavaljeni u vozačko sjedalo.
No pehar za najveće glupane zajednički dobivaju porno-zvijezda Taylor Jackson i njen dečko koji su se tijekom automatizirane vožnje po javnoj prometnici odlučili poševiti u automobilu, sve to snimiti i objaviti na PornHubu.
Mislim, nemam ništa protiv seksa u automobilu. Ali usprkos tome smatram da ipak postoji vrijeme i mjesto kada se neke stvari mogu raditi, a neke baš i ne. Zato ovakvu idiotsku eskapadu mogu jedino osuditi i reći da se ukratko radi o degenericima kojima za volanom nemaju što tražiti – bio automobil u mogućnosti voziti sam ili ne.

G. Musk je na objavu od strane Taylor Jackson reagirao poprilično blesavo i na Twitteru napisao tek riječima „sada znamo da postoje još neke situacije za koje autonomna vožnja može poslužiti“.
I naravno da je zbog toga u maniri praznoglavih korisnika interneta cijela priča umjesto u domenu zabrinutosti s društvenim tokovima otišla u onu sveopće poznatu „haha“ domenu.
To je zapravo tužno već samo po sebi. Ali kako to obično biva s idiotizmima diljem svijeta, naravno da i ovaj ima svoj nastavak…
Nedavno je g. Musk obznanio svijetu kako će ubrzo svi imati priliku doplatiti za FSD sustav u svojim Teslama, čime je pljunuo direktno u lice gore spomenutom testiranju. Ali i svima nama ostalima kojima život vrijedi nekog vraga.
Jer FSD kao sustav ne samo da ne funkcionira kako treba, već je krcat manjkavostima, propustima, greškama i bolestima što ga čini opasnim. Pogotovo u rukama ljudi koji čak niti gore spomenuto jednostavno testiranje nisu uspjeli proći.

Dotični su ljudi svojim zijevanjem, prodavanjem zjaka, igranjem, spavanjem i seksom tijekom autonomne vožnje pokazali da ih provođenje vremena u prometu ni najmanje ne zanima. I da taj isti promet zajedno sa svojim prednostima i manama ni najmanje ne cijene.
Ali prema Teslinom vrednovanju i „spašavanju svijeta“ i takvi za volanom očito imaju svoje mjesto.
I što je najbolje (odnosno najgore) od svega, zakonodavci sve to skupa dobrim dijelom dozvoljavaju. Pogotovo u SAD-u za koji i sam Elon Musk kaže da je u pravilu „sve unaprijed dozvoljeno, dok u Europi nije“.
Iako je Kalifornijski Odjel za motorna vozila u kolovozu ove godine optužio tvrtku u kolovozu da obmanjuje potrošače o svojim FSD i Autopilot sustavima, mišljenje g. Muska je i dalje isto. Baš kao i njegova politika plasiranja „gotove“ tehnologije svojim kupcima i klijenteli.

Medijska je kuća Bloomberg nedavno napisala kako g. Musk iskorištava relativno otvoren i nepristran pristup SAD-a u reguliranju tehnologije autonomnih vozila i sustava. I unutar tog se medijskog napisa na nekoliko primjera objašnjava kako takav pristup nije bio toliko uspješan u Europi gdje već sada postoje jasno definirane regulative kojih se proizvođači moraju pridržavati ako žele biti prisutni na tom dijelu tržišta.
To je uostalom direktno i svojim riječima potvrdio i sam Elon Musk.
U sklopu tog se medijskog napisa izjasnio i glasnogovornik Nacionalnog odbora za sigurnost u cestovnom prometu (NHTSA) za Bloomberg. Dotični je čak izjavio i da u ovom trenutku na američkim cestama zbog novih tehnologija (uključujući i ovu autonomnu) popriličan „Divlji zapad“.
Samim time cijela ta priča ne odlazi u budućnost, već kompletnu prometnu sliku vraća u prošlost. A to nije sve, jer se isti glasnogovornik i nadopunio u svom obraćanju riječima „To je katastrofa koja samo čeka iza ugla“.
Time je zapravo sve rečeno, a ja moram priznati da se često pitam čemu uopće sve to služi…

Zašto je ova tehnologija uopće dopuštena na cestama?
Mislim, jasno je kao dan da autonomni sustavi s potpisom bilo kojeg proizvođača automobila nisu ni približno sigurni i spremni za upotrebu. Ali usprkos tome imamo lažan marketing i oglašavanje koji svijetu objašnjavaju kako je priča sasvim suprotna od toga.
I onda na kraju imamo ljude koji su dovoljno glupi i tašti da bez ikakvog razmišljanja i odgovornosti prema sebi i drugima zlorabe sam sustav i na cesti rade gluposti s potencijalno tragičnim posljedicama.
Nekima možda nije jasno niti zašto zakonodavci uopće dozvoljavaju da se ova tehnologija testira na javnim prometnicama, ali za to ipak postoji odgovor. Jer svi zajedno na kraju krajeva ipak živimo u svijetu debelih političara i lopova koji nekome uvijek pogoduju pod parolom „ja nemam šefa niti vlasnika“. A takvi se ne boje zatvora i pravosuđa, već eventualno gubitka glasova i korporativnih donacija od ove ili one tvrtke.
Upravo iz tog razloga zakoni funkcioniraju poput Ementalera. Tj. prepuni su rupa kroz koje se provlače tek povlašteni i bogati, dok mi ostali služimo poput ovaca koje treba kažnjavati i na kojima se demonstrira strogoća.

Realno gledano, proces vožnje nije kompleksan i kompliciran, već su ljudi sa svojim gluparanjima po cesti najslabija karika. Zato autonomija i pokušava iz teorije prerasti u praksu na globalnom planu. Ali usprkos nastojanjima pametnih inženjera, tehnologa i softveraša, kompanije koje se bave razvojem ove tehnologije, za pretpostaviti je kako proces nikada neće biti finaliziran. Jer u prometu jednostavno postoji previše varijabli čak i kada se u njegovim tokovima ne nalaze kompleksaši, pijanci i potencijalni (samo)ubojice.
I što je najgore od svega, sam je sustav u takvom manjkavom obliku naizgled nemoguće ukinuti, resetirati i početi ispočetka. Barem ne globalno. Stoga autonomija može poslužiti tek parcijalno.
Treba imati na umu da autonomni sustavi čak i u baznim situacijama krcati problemima i manama. Sami po sebi nisu u mogućnosti odraditi čak niti najosnovnije stvari, pa samovozeći automobili često bivaju dezorijentirani. Tijekom vožnje ne prepoznaju pješake i objekte na cesti te nerijetko odu u suprotan smjer i tamo se zadržavaju kao da je sve u najboljem redu.
Muči ih magla. Na kiši su također dobrim dijelom neučinkoviti. I što je najgore od svega ovise o milijunima senzora unutar automobila i izvan njega. A svi jako dobro znamo koliko je nekima lako u današnje vrijeme „provaliti“ u sustav i napraviti katastrofu. Jer budala je oduvijek bilo, a budala s razlogom i znanjem u današnje vrijeme stvarno ne fali na svijetu.

Pa sad vi meni recite da je Tesla i dalje zakon te da nije riječ o tvrtki čiji je gazda ni manje ni više nego autokrat s totalno izvrnutom percepcijom prema ljudskom rodu.
I da kao takav ne potpisuje proizvodnju glupih i svijetu nepotrebnih sustava za precijenjene automobile. One od 500-600-700 konjskih snaga u kojima jure mali zeleni kompleksaši koji misle da voze automobil, a ne kućanski aparat ili komad bijele tehnike (ako se radi o bijelom primjerku nekog Teslinog modela).
Mišljenja?












