Hrvatska vinjeta – uvodimo li spas za hrvatske autoceste!?
Novost koja bi možebitno zadržala jedan segment nacionalnog identiteta, prvenstveno ako pričamo o prometu, jest uvođenje vinjete kao odgovor na neprestane teorije o prodaji hrvatskih autocesta strancima.
Kao i dosad, najčešći uzor vlastitom zakonodavstvu tražimo u pozitivnim pravnim pravilima malo zapadnije pa tako i kada govorimo o prometu. Spominje se i slovenski primjer gdje cijena godišnje vinjete stoji 55/110/220 eura, ovisno o vrsti vozila. Za automobile to bi bila srednja navedena vrijednost.
No koja je stvarna politika naših kvazi eksperata. Zasad nismo vidjeli ništa kreativno niti pametno što se tiče napretka hrvatskih autocesta, a novo ime koje se spominje u budućoj vladi je Oleg Butković kao mogući ministar prometa. Kako navodi Autostart, prodaja autocesta u novom mandatu ne dolazi u obzir. To su konstrukcije nesposobnih ljudi kojima je cilj bio mandat završiti jedino s umanjenim proračunskim rupama, a koje bi se akutno zagladile dok je kronično problem tek stvoren, a dugoročno bi se izgubila vrijednost. Prije svega, kako navodi, potrebno je povećati prosječan broj vozila koja se kreću našim autocestama, a to je trenutno 12.000, na minimalno isplativih 16.000.
Trenutno stanje definitivno nije održivo, a popratni sadržaj koji je trenutno nevidljiv u okviru autocesta bio bi prekretnica. Povlačenje teretnih vozila s lokalnih, državnih i županijskih cesta prioritet je koji na zapadu već odavno stvara višak i važan je segment u punjenju proračuna. Sporije ceste ostati će u primjerenijem stanju za svakodnevno korištenje automobila.
Iako se možemo složiti kako ni za prijevoznike računica nije bezazlena, a vožnjom alternativnim pravcima u trenutnim uvjetima uštediti će se pristojan iznos, no balansira li krajnja računica ovu teoriju? Razlog tome jesu i oštećenja lokalnih i županijskih koridora koja znatno utječu na ispravnost vozila, a time i krajnju financijsku sliku koja ne ide u prilog ušteđenim iznosima izbjegavanjem autocesta.
Svakako, riječ je i o još mnogo nedovršenih dijelova cesta, a manevri slični akrobatskim pilotima svakodnevnica su naših vozača kako bi održali glavu iznad vode nemilosrdnog državnog aparata koji i nadalje hrani uljebe vođene mantrom „kifla i jogurt, udobno se smjesti“.
Pribjegavanje prisilnim metodama koje će teretna vozila doslovno zalijepiti na autoceste ne drže vodu u uvjetima ostalih neriješenih problema koji se razlikuju od zapadnijih prometnica, a vinjete svakako nisu i ne mogu biti rješenje svih prometnih problema i svakako su jedna od mučnijih promjena na koje naš balkanski sustav nije spreman, ako promislimo koliko će stranačkih pijuna izgubiti mjesto udobne državne stolice.
„I dok kamiona na suvremenim prometnicama između Zagreba i Lipovca, baš kao i između Zagreba i Ploča, nećete vidjeti u velikom broju, tako nije na zagrebačkoj obilaznici. Teretnjaci od Bregane do Osijeka voze zaobilazno, koriste se autocestom do Sv. Helene (Zelina), a onda modernom i brzom cestom do Cugovca (sveukupno i više od 80 km), nakon toga skreću na Podravsku magistralu kako bi izbjegli naplatu.“ – navodi Butković.
Kako stranke odavno nisu obojene različitim bojama, već istim pravcem bogaćenja vlastitih redova, novi izbor činovnika ne daje preveliku nadu u altruizam, no riječi mogućeg ministra, ako ništa drugo zvuče prilično intrigantno i zanimljivo. Vinjete nisu loša ideja, a zadržavanje autocesta u vlasništvu države svakako jest prioritet, no popratni problemi koji su dio našeg prometnog i inih sustava svakako su dio o kojem će trebati više razmišljati.
