Upoznajte Mini iz pakla
Evo dokaza da um 22-godišnjaka stvarno može biti fascinantno mjesto…
Originalni Mini (koji je stvarno bio mini) nastao je 1959. godine i od tog je momenta do danas uspio oko sebe skupiti kult obožavatelja. I to svi znamo – pogotovo ako se pogledaju cijene čak i najlošijih primjeraka koji vape za restauracijom.Uglavnom, da po tko zna koji puta ne recikliramo povijest, recimo samo kako se u originalu pod poklopcem motora nalazilo 0,85 litara zapremine u kombinaciji s ne baš uhranjenih 34 konja. Stoga vrijedi reći kako ovaj konkretni primjerak sa snagom pomnoženom s 10 u odnosu na original definitivno ima ogromne ambicije. Ali to je tek početak priče koju potpisuje jedan 22-godišnjak iz Velike Britanije.
Za početak je sićušni motor zamijenio B16-transplantat iz Honde. Naravno s VTEC-sustavom koji snagu pretvara u crvotočinu koja se umjesto zrakom hrani zvijezdama i galaksijama. Dakle, zapremina je narasla na 1,6 litara, što ni u kojoj religiji nije puno, jer svi znamo da u današnje vrijeme čak ni 16 litara nije pretjerivanje. Ali uz spomenuti motor i njegovu zapreminu tu je i GT3076-R Turbo punjač koji je toliko velik da u njemu bez problema može prespavati obitelj Pigmejaca. Uglavnom, nakon montiranja Turbo-puhalice u obliku respiratornog pomagala, snaga motora iznosi ukupno 360 konja, odnosno deset puta više nego u originalu iz 1959. godine.
E sad, prije nego li se lampica s natpisom „megalomanija“ upali u vašim cijenjenim glavama, te iz usta ispali zaključak tipa „meh…pa to nije puno konja“, možda bi trebalo podsjetiti na gabarite originalnog Minija, koji u kombinaciji s nekih 600 kilograma i prednjim pogonskim kotačima 1959. nije bio kompliciran za upravljanje. No ovdje govorimo o istim gabaritima, istim pogonskim kotačima i istoj količini kilograma u kombinaciji s deset puta više snage. I to je praktički definicija jednog jako brzog i efektivnog samoubojstva – na kojem god jeziku se oko toga izrazili. Uostalom, zamislite to ovako: kupili ste tenisice koje su u stanju juriti same od sebe kao da sutra ne postoji. Biste li se u njima osjećali kao da ste u kontroli?
Naravno da ne…
Iako smo tijekom posljednjih godina svjedoci raznoraznih Honda-VTEC-power-Minija svih oblika, boja i modulacija, ovaj je primjerak i dalje apsolutno vrijedan spomena. A razlog je jednostavan i svodi se na apsolutno usmjerenje prema sumanutim brzinama i držanju ceste. No tu je i činjenica koja kaže da ovaj Mini nije samo jedan od „onih“ projekata koji zabljesnu i nestanu, već se radi o pomno osmišljenoj priči koja podrazumijeva evoluciju.
Mladi vlasnik ima daljnje planove koji podrazumijevaju preko 500 konja i pogon na sva četiri kotača, a to se zove usmjerenje prema nesvakidašnjim performansama. I to je uvijek super. Doduše, ovaj Mini već sada pršti s tehnologijom i nesvakidašnjim rješenjima, ali je istovremeno spreman i na još koji korak dalje u ludilu koje u njega ugrađuje vlasnik. I ne samo da je riječ o hrpi razvikanih imena iz svijeta tuninga, već je priča o ovom Miniju puno opsežnija, jer praktički da i ne postoji dio koji nije pomno odabran i ugrađen.
Od motora, preko kočionog sustava marke Wilwood, pa sve do sustava ubrizgavanja goriva, sustava hlađenja i mjenjačkog sklopa… Sve je podređeno bjesomučnoj jurnjavi uz zamjetan stupanj kontrole. Tome svjedoči i ovjes, kotači i na apsolutno funkcionalan način proširena karoserija zbog koje ovaj Mini djeluje poremećeno i bolesno, ali i dalje klasično i simpatično – baš kao i krajem pedesetih godina prošlog stoljeća kada je izašao na tržište.
Priča o interijeru također je posebna i opsežna, jer ovaj Mini s onim originalnim ima veze poput Severine s javnim moralom. Izmjena ima na tone i sežu od sjedala, armature, panela na vratima i krovu, preko volana, pedala i mjernih instrumenata, pa sve do mjenjačkog sklopa koji čak i u vizualnom smislu djeluje složeno i apsolutno mehanički. Analogno, reklo bi se… Stoga je ovaj Mini jedan od rijetkih koji sa svih strana i kuteva, te u popisu opreme i prerada ima apsolutno usmjerenje i karakter koji se vidi čak i dok stoji.
I zato je fenomenalan. Slažete li se?
