Ovako izgleda FIAT za poremećene ljude
…jer iskreno ne znam tko bi normalan u tako malenom pakiranju na dnevnoj bazi mogao uživati u 330 konjskih snaga.
Iako otvoreno priznajem da nisam pretjerano veliki ljubitelj marke Fiat, s druge strane nikada nisam krio velike afinitete prema „Cinquecentu“, odnosno najnovijoj i savršeno retro-inkarnaciji „petstotke“.
Za mene Fiat 500 ne predstavlja samo oživljavanje ikone koja je i dan-danas jedan od najmanjih i najslađih automobila svih vremena, već i jedan od najbolje „pogođenih“ retro automobila koji se tijekom posljednjih godina pojavio na tržištu. Samim time čvrsto stojim na strani obožavatelja ovog modela, no s druge strane sam itekako svjestan da postoje mnogi koji prema ovom modelu posprdno gledaju i ne vole ga nikako.
Fiat 500 tijekom života svoje moderne reinkarnacije nekih minulih vremena ispao je pravim talijanskim automobilom. Dizajnom je nepogrešiv, stilski je dorađen do maksimuma, dok s druge strane tehnološki baš i nije najnapredniji automobil na svijetu, dok kvalitetu uopće ne treba ni spominjati, s obzirom na to da su Talijani odavno ustavom zabranili taj pojam.
Dakle Fiat 500 je zapravo tipično talijanski automobil koji uz sebe veže emocije umjesto kompromisa i zato taj automobil oduvijek volim.
No što učiniti kada niti jedna od tvorničkih izvedenica ovog malog gradskog automobila nije dovoljno jaka i brza za svakodnevno uživanje u vožnji?
Jednostavno je potrebno zabrazditi u vode tuninga i tako si pomoći.
Nedavno sam se kroz jedan od tekstova o tuning-opcijama vezanim uz maleni Fiat dotakao tvrtke Romeo Ferraris, koja je na tržište ponudila nekoliko poprilično bolesnih verzija upakiranih u proširenu karoseriju, no koliko god da taj uradak izgleda bolesno i neponovljivo, Nijemci su uspjeli iz „petstotke“ izvući još snage i samim time napraviti još bolesniji mali auto.
Tvrtka koja je odgovorna za izvlačenje ukupno 331 konjske snage iz 1,4-litrenog motora veličine prosječne pepeljare naziva se Pogea Racing i na karti Njemačke pozicionirana je u gradić Friedrichshafen. Dotična nema neko usko polje specijalnosti, već se bavi prvenstveno optimizacijama motora pojedinih automobila, no istovremeno nudi i neke poprilično unikatne dijelove i komponente, čime je i stekla prepoznatljivost na tržištu.
Prošlih nekoliko godina je rad tvrtke bio manje-više usmjeren prema Audijevim modelima, te se Pogea Racing kao tvrtka istakla kroz nekolicinu primjeraka Audijevih modela TT, A3 i A4, no proširenjem polja djelovanja u fokusu imaju još nekolicinu proizvođača automobila čiji pojedini modeli pokazuju veliki potencijal.
Aktualni uradak ove tvrtke svodi se na Fiat 500 Abarth, kojeg su izuzev prisilne kure mršavljenja djelatnici unutar tvrtke očito ubadali štapom, jer izvući 331 konjsku snagu iz 1,4-litrenog motora poprilično zadire u domenu totalne agresije i ludila.
Tome u prilog ide i maksimalni okretni moment koji u kontekstu ovog automobila iznosi nekih 400 Nm, što je pak sasvim dovoljno da mali Fiat od stanja apsolutne statike do 100 km/h ubrzava za 5,1 sekundu i silovanjem papučice gasa nastavi ubrzavati do 260 kilometara na sat.
To se sve možda ne čini kao nešto posebno, no one koji misle tako podsjećam da se radi o malom gradskom automobilu koji većini svojih vlasnica i s puno manje snage predstavlja brz automobil, tako da ovakve brojke ne mogu opisati drugačije, nego kao totalno ludilo.
S obzirom na to da sam u polju mehanike malo zakržljao, a fizika mi ionako nikad nije bila jača strana, neću se petljati u tehničke detalje vezane uz ovisnost gefufni o broju cinculatora i veličini bakrača pod haubom, no kako najave iz tvrtke Pogea Racing ipak navode nekolicinu dijelova, neke bih ipak spomenuo.
Uglavnom, ovo pomalo megalomansko povećanje snage motora Fiata 500 prvenstveno je omogućeno kroz ugradnju većeg Turbo-punjača. Zatim je tu intercooler većeg kapaciteta, hrpa preinaka na sistemima usisa i ispuha, čak dvije pumpe za gorivo, te optimizacija centralne jedinice uz koju je utilizacija svih komponenata u savršenom međusobnom balansu zapravo moguća.
Tu su naravno prisutne i dorađene komponente ovjesa i kočionog sustava, što zapravo samo zaokružuje ovaj automobil u jednu izuzetno poželjnu cjelinu za sve one koji na dnevnoj bazi proživljavaju vozački PMS.
Optika je također dorađena, pa se tako maleni Fiat može pohvaliti s unikatnim prednjim branikom, pragovima i difuzorom smještenim na stražnji branik. Naravno, većina dijelova u smislu eksterijera izvedena je od karbonskih vlakana, što je poprilično pomoglo uspješnoj kuri mršavljenja uslijed koje je ovaj „Cinquecento“ sa sebe skinuo preko 50 kilograma i time dodatno pomogao motoru u smislu impresioniranja vozača (i lobotomije suvozača).
Dakle, ovaj je Fiat 500 moguće opisati poput najslađeg klinca iz kvarta koji tu i tamo nekog od susjeda izbode nožem i razbaca po dvorištu, što je pak opis koji će neke od auto-entuzijasta zasigurno privući prema ovom automobilu.
Oko karaktera kupaca ovog cca. 50,000 eura vrijednog automobila ne bih htio špekulirati, no vjerujem da bi osobe s težim poremećajima osobnosti, ili pak ekstremni ovisnici o adrenalinu mogli apsolutno obožavati ovaj automobil.
…a mi ostali o njemu možemo samo sanjati, jer u krajnjoj liniji u našim krajevima i prema našim zakonima (iz 1884. godine) ovaj mali Fiat ne bi nikada prošao tehnički pregled.
