Je li ovo najluđi Mercedes-Benz na svijetu?
Zaboravite Ferrari. Zaboravite Bugatti. Zaboravite Koenigsegg. Zapravo, zaboravite sve najbrže automobile današnjice i u mislima makar na tren postanite taksist.
Mercedes-Benz E-klase – ta poslovično udobna limuzina koja svojim vlasnicima nudi opciju dodatne zarade kroz eventualno zaposlenje u taksi-branši. Model koji je istovremeno lijep koliko i nezgrapan, te dovoljno običan da se u stanju uklopiti u svakodnevicu bez posebnog isticanja. Uglavnom, E-klasa je jedan od “onih” automobila kakvima su skloni poslovnjaci i vladini dužnosnici, te zbog toga na ovaj konkretan model ove marke nisam nikada obraćao pretjerano puno pažnje.
Kada je brod luđaka smješten unutar zidova AMG-a uzeo E-klasu u svoje ruke, te kada je nastao E63 AMG, mogu reći da sam ostao ugodno iznenađen. No isto tako mogu reći i da je mlađi brat u obliku C63 AMG ostavio puno bolji dojam, jer usprkos istom motoru i filozofiji postojanja oba modela, E-klasa čak ni s tim ludim AMG-ovim genom jednostavno nema toliko izražene faktore ludila i brutalnosti, kao što je to slučaj s C63 AMG. Stoga ni E63 AMG nije moguće gledati drugačije, nego kao na brzu, elegantnu i ekskluzivnu limuzinu za one kojima brzina zapravo ne znači nešto pretjerano puno, već im je puno draži popis opreme i status kojim se E63 AMG na neki način razmeće.
S druge strane te medalje našla se njemačka tuning-tvrtka Posaidon, čijim je djelatnicima jedan Mercedes-Benz E63 AMG 4-Matic poslužio kao odlična baza za igranje s odvijačima i laptopima, pa je prije nekoliko dana tvrtka u svijet pustila paket informacija oko svog najnovijeg projekta.
Početak teksta vezanog uz ovaj tuning-projekt započinje kao i svaki drugi, te se navodi hrpetina floskula vezanih uz “maksimalnu fascinaciju”, “izražene performanse” i “potpuni program ekskluzivnosti” za vlasnike ovog modela i one koji bi to mogli postati. Stoga sam skoro zaspao čitajući sve te lijepo upakirane tjunerske informacije, sve do momenta kada su me probudile brojke.
Naime, ako je sa svojih nekoliko Turbo-punjača, osam cilindara, zapreminom od 5,5 litara i nekih 570 konja standardni E63 AMG već sam po sebi sposobna i malčice poremećena limuzina, onda radije sjednite prije nego pročitate koliko je konja iz istog motora izvukla ekipa iz Posaidona.
Sjeli ste?
Udobno vam je?
Super. Onda idemo dalje bez straha od padova i ozljeda zbog padova.
Snaga ove presložene i dorađene E-klase iznosi ukupno 1,020 konja, dok je maksimalni okretni moment (buraz) narastao na preko 1,400 Nm. Samim time ovo ne samo da je set brojki kakvih se ni prosječni hiper-automobil ne bi posramio, već i još jedan razlog više da ljubitelji Diesela (ne, ne govorim o trapericama) prestanu s navodima oko okretnog momenta i superiornosti na cesti.
Naravno da zbog ukupne snage i ogromnog okretnog momenta (buraz) ovaj Mercedes teško može krenuti, a da pri tome ne raspara vlastite gume ili asfalt ispod sebe, no to je već jedna sasvim druga priča. Uostalom, ako ćemo cijelu priču gledati tradicionalistički, onda je Posaidonov E63 AMG samo još jedno poglavlje Mercedesove muke s prenošenjem ogromne snage na podlogu, što je nekako uvijek bilo prisutno za automobile s trokrakom zvijezdom.
E sad…za pretpostaviti je kako u ovom momentu slijede detalji vezani uz oveći „osmak“ pod poklopcem motora, te sto i jednu preinaku zbog koje dotični raspolaže s ovom megalomanskom količinom snage. No od toga neće biti ništa, jer s jedne strane Posaidonovci od detalja nude jako malo toga, a i ne bih se petljao u neke stručne termine i fizičko-mehaničko-znanstvene omjere, jer (i opet kažem) nisam auto-mehaničar i o tome ne znam previše.
Uostalom, taj izostanak navoda oko tehnikalija neće rastužiti nikoga tko nema poseban fetiš prema Mercedesovim modelima, a takvi pak već znaju za ovaj automobil i za detalje vezane uz projekt i sve ono čime dotični raspolaže. Dakle nema štete u izostavljanju detalja – tim više što brojki ima još.
Naime, izuzev 1,020 konja i 1,400 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz), Posaidonov je E63 AMG i nekih 40 kilograma lakši od originala. Ta je kura mršavljenja provedena prvenstveno kroz zamjenu nekih postojećih dijelova s onima od karbona i aluminija, no i kroz čupanje nekih nebitnih dijelova interijera i odlaganje istih na policu. Time je doduše luksuzna limuzina postala luksuznim dvosjedom, no to nikoga ne bi trebalo bacati u očaj.
Brojke vezane uz kočioni sustav također su impresivne, jer ovaj E63 AMG raspolaže s prednjim šesteroklipnim čeljustima koje prema potrebi grle 420×40 mm velike diskove i stražnjim četveroklipnim 360×32 mm, a kako bi sve to stalo tamo gdje treba, na ovom su automobilu rupe unutar blatobrana popunjene i s 20-inčnim ADV.1 kotačima.
Uglavnom, kada se sve zbroji na hrpu, ispada kako se ekipa iz Posaidona opako potrudila napraviti najbrži, najluđi i najbolesniji Mercedes svih vremena, a tome u prilog ide još nekolicina brojki.
Posaidon E63 850+ (kako glasi puni naziv ovog sumanutog projekta) od stanja apsolutne statike do stotinu kilometara na sat ubrzava za 2,8 sekundi, te nastavlja ubrzavati do elektronički limitiranih 350 km/h. Zašto bi netko elektronički limitirao automobil na 350 km/h doista ne mogu objasniti ni sebi, a kamoli cijenjenim čitateljima, no eto…taj je netko mislio da je takav potez super ideja, pa pretpostavljam da je taj potez napravljen kako vlasnici Bugatti Veyrona, Chirona i sličnih automobila ne bi padali u očaj kada ih pretekne ova inače lagano neprimjetna limuzina. No to je samo pretpostavka, jer u krajnjoj liniji nitko ne zna koliko je E63 850+ u stanju potegnuti, pa o tome ne bih dalje razglabao sam sa sobom (odnosno s tipkovnicom).
Uglavnom, kada se podvuče crta oko ovog projekta, te kada sve brojke pokažu pravu perspektivu, Posaidon E63 850+ doista ispada jednim od onih automobila koji impresioniraju svojom idejom i pojavom, no koji usprkos tome teško nalaze svoje kupce.
Možda će s ovim setom prerada i dorada biti drugačija priča, no za pretpostaviti je da ipak neće, jer na kraju krajeva teško mogu zamisliti nekoga tko bi neki svoj super-automobil s garancijom zamijenio s ovim čudovištem koje je ispuzalo iz najmračnijih podruma tuning-scene.
Bilo kako bilo, ovakvi projekti usprkos svojoj besmislenosti i megalomaniji zapravo imaju itekako puno smisla, jer zorno pokazuju što se sve može kada ideje krenu iz strasti, a ne zbog puke zarade.
Zato ovaj Mercedes treba cijeniti i tvrtku Posaidon podići na posebno mjesto ljestvice ludila, ili ih jednostavno staviti izvan konkurencije.
Ne mislite li tako?
