HKS ima zvjerski GTS800 za napad na Tsukubu!
„Time attack”, odnosno u slobodnom prijevodu „napad na vrijeme” disciplina je auto-sporta s prilično jednostavnim ciljem. Radi se o pokušaju obaranja rekorda pojedine staze za najbrže ostvareno vrijeme po krugu u trkaćim automobilima koji još uvijek donekle zadržavaju izgled serijske izvedbe. Izmjene u odnosu na tvorničke modele drastične su, ali mogli bismo reći da je osnovna jezgra prepoznatljiva iz salona.
Time attack poprilično je velika stvar u Japanu, zemlji u kojoj se još sredinom 1960-ih rodila ideja borbe sa štopericom i u kojoj se organiziralo prvo službeno natjecanje ovakvog tipa, doduše tek 1994. godine na stazi Tsukuba. Japanska su vozila zbog svojeg tunerskog potencijala itekako čest odabir vozača, a ovo je natjecanje iznjedrilo i neke od najpoznatijih trkača koje moja generacija pamti prije svega iz video igara poput Gran Turismo serijala. Mine’s R32 GT-R primjerice, koji je odnio pobjedu te 1994. godine s ostvarenim vremenom od 1.00.85. U međuvremenu rekord Tsukube rušio se u prilično konzistentnoj maniri, sve do 2007. godine kada je japanski HKS sa svojim CT230R baziranim na Evolutionu okružio stazu za 53.589 sekundi i zacementirao svoj položaj na prvome mjestu sljedećih pet godina. Trenutni nositelj rekorda čovjek je po imenu Tomohiko ‘Under’ Suzuki i samim time ujedno je neprijatelj broj jedan HKS-ovoj ekipi, koja ima plan uskoro vratiti rekord u svoje ruke. Vozilo kojim će to pokušati napraviti napokon je spremno.
Toyota GT86 vjerojatno nikome nije prva asocijacija kada u pitanje dođe rušenje brzinskih rekorda, pa činjenica da ju je HKS odabrao kao temeljac govori dovoljno o tome koliko je sveobuhvatan program modifikacija kroz koji ova vozila prođu prije nego što se pojave na stazi s namjerom da obore rekord, koji se u slučaju Tsukube sada već opako približava vremenima od ispod 50 sekundi po krugu. Kao što je u uvodu napisano, automobili za ovaj tip natjecanja u pravilu zadržavaju osnovnu formu serijske izvedbe, no već je na prvi pogled očito da je HKS uvelike promijenio eksterijer, sada konstruiran od kompozita ojačanog ugljičnim vlaknima. Apsolutno sve oku vidljivo podređeno je aerodinamici i jačanju potisne sile, kao primjerice upadljivo prednje krilo i trodijelni spojler na prtljažniku koji stabilizira situaciju na stražnjem dijelu. Navodi se velika posvećenost usmjeravanju zraka, a za izradu kompletnog aero-paketa zaslužan je prvenstveno Andrew Brilliant, čovjek koji o otporu zraka i potisnim silama zna daleko više nego što mi uopće mislimo da se može znati. Ono što možemo primijetiti je da u odnosu na neke ekstremne primjerke, modifikacije na ovoj Toyoti zapravo ne uništavaju formu u velikoj mjeri, unatoč tome što je funkcionalnost ovdje nedvojbeno prioritet.
Naravno, automobil je maksimalno olakšan, dokaz čega je uz gola ugljična vlakna i vozačko okruženje koje ostavlja dojam automobila na pola proizvodnog procesa. Što je ispod poklopca? HKS je ostao odlučan u namjeri da automobil ostavi prepoznatljivim pa je umjesto zamjene motora ostavio serijski FA20 i modificirao ga… pa, do pakla i natrag. Pomaknut je prema dolje i prema straga koliko je to moguće, obujam mu je povećan na 2,5 litre, ugrađen je suhi karter, a dobio je i HKS-ov kompresor kao ključni element za povećanje snage. Nije točno poznato s koliko „konja” raspolaže, no ime GTS800 vjerojatno nam nešto nastoji sugerirati.
