Predstavljamo jedan poseban Pontiac Trans Am
Crno, sjajno i po mogućnosti s datumom proizvodnje prije 1980. godine.
No ovaj se primjerak čak i usprkos tim „uvjetima“ ističe bez ikakvog problema.
Pontiac Firebird – za neke samo kopija Chevroletovog modela Camaro, a za neke druge jedan od modernih klasika koji i dan danas prolaskom po cesti podižu obrve i uskličnike iznad glava.
To je automobil koji je tijekom svog postojanja bio filmska zvijezda, najuništavaniji automobil na filmu, te početkom sedamdesetih uz tek pokoji drugi model poput Mustanga i Corvette održavao ideju „Muscle Car“ automobila na životu.
Uglavnom, za ovaj se automobil može reći mnogo toga, no ni u jednom momentu tijekom tih zlatnih vremena američke auto-industrije za Pontiac Firebird nije se moglo reći da je na bilo koji način dosadan – pogotovo ako je bio upakiran u Trans Am ruho ili pak ako se sjetimo SD-455 verzije tog legendarnog automobila koji je svojevremeno ispao najjačim američkim tvorničkim automobilom.
U današnje vrijeme ne samo da je Trans Am dio povijesti, već je i tvrtka koja ga je proizvela jeftino prodana, kako bi Cadillac mogao preživjeti i nastaviti borbu za kakvu-takvu prevlast u segmentima luksuza i performansi.
To naravno rastužuje mnoge štovatelje ove marke koji u Pontiacu iz „onih“ vremena i dan-danas vide najsportskije-orijentiranu tvrtku iz korporacije General Motors, te koji ne prestaju obožavati modele poput GTO-a, Firebirda, Bonnevillea i Grand Prixa.
E sad…prije nekoliko godina se na tržištu dalo pronaći sasvim pristojno-izgledajuće primjerke Trans Ama s godinom proizvodnje koja seže na kraj sedamdesetih i na početak osamdesetih godina prošlog stoljeća. No danas to više nije tako, jer je prije godinu-dvije nekolicina auto-entuzijasta zavirila u povijesne knjige, shvatila utjecaj ovog modela na moderne automobile koji se danas množe iz GM-ovih pogona, te je Pontiac Firebird Trans Am proglašen modernim klasikom.
To naravno znači da su čak i najgore očuvanim primjercima ovog automobila cijene narasle u nebo, te da s tržište iz dana u dan nestaju proizvedeni primjerci i odlaze u ruke restauratorima i kolekcionarima.
Uglavnom, takav je slučaj i s ovim predivnim primjerkom koji se za „samo“ 139,000 dolara prije nekog vremena našao na prodaju u sklopu ponude svjetski poznate stranice eBay.
Dotični je Trans Am zamišljen kao „Resto-mod“ projekt, odnosno u prijevodu, ovaj je primjerak prvenstveno restauriran, a zatim i modifikacijama doveden na nivo modernih sportskih automobila.
Tome u prilog prvenstveno ide nekih 700 konja koji se nalaze pod poklopcem motora, no i sva sila modernih detalja vezanih uz ovjes, šasiju i sve ostale komponente koje je zub vremena imao prilike načeti.
Tvrtka koja potpisuje ovu „Resto-mod“ zvijer s vrištećom krilatom nemani na poklopcu motora naziva se „Restore a Muscle Car“ i u svijet modifikacija i restauracija dolazi iz američke savezne države Nebraska. Dotična mi donedavno nije baš zvučala poznatom, no kada sam se (jedva) pogledom odvojio od „Pro Touring“ Trans Ama (koji je tema ovog teksta) i malo pobliže pogledao nekolicinu projekata s potpisom ove tvrtke, prepoznao sam neke od uradaka koji su nastali prije ovog crnog čudovišta iz 1973. godine.
Uglavnom, ako je suditi po nekolicini zadovoljnih klijenata i par apsolutno savršenih restauracija, reklo bi se da ekipa iz „Restore a Muscle Car“ itekako dobro zna svoj posao.
Uostalom, ovaj je Trans Am sasvim dovoljno precizan dokaz toj tvrdnji već pri samom pogledu na fotografije.
Izvana je ovaj Trans Am zapravo zadržao manje-više sve prave sastojke, te izuzev posebne crne boje, ptičurine izvedene u srebrnoj boji, te 10 i 12×18 kotača ovaj automobil zapravo i ne odudara pretjerano puno od originala.
No kada se malčice pogleda ispod površine, istog momenta postaje vidljivo da je ovaj Trans Am zapravo poprilično odmaknut od izdanja u kakvom je na tržište pušten 1973. godine.
To naravno nije ništa loše, jer je u sklopu ovog „Resto-Mod“ projekta jednostavno uzeto najbolje od oba svijeta, te je sastavljen automobil koji je svojim opakim motorom, ovjesom najnovije generacije, te mjenjačkim sklopom iz ere današnje tehnologije u stanju parirati puno novijim i skupljim automobilima.
Naravno da oko cijele priče nije nimalo teško potrošiti nekoliko sati pišući o milijun i jednoj komponenti koja ovaj automobil zapravo čini, no odoljet ću tom iskušenju, jer u beskrajnim navodima vezanim uz proizvođače komponenata i njihove dijelove jednostavno ne vidim nekog pretjeranog smisla. Stoga ću jednostavno prestati pisati i prepustiti vas uživanju u pogledu na ovaj fascinantan automobil.
Doduše, nekima će zbog manjka afiniteta prema američkim automobilima možda pozliti već od same pomisli na „neupotrebljivog Amera“, no takvima bih samo savjetovao da pogledaju malo detaljnije o kakvom se automobilu radi, pa će možda ipak promijeniti mišljenje.
Bilo kako bilo, ovakav bih automobil vrlo rado imao u svom vlasništvu, a kako tijek razmišljanja već godinama funkcionira, neće proći još dugo vremena dok se želje i ne ostvare.
Do tada se vrijedi nadati usprkos poslu kojim se Nada zapravo bavi.
