Top 10: najljepši automobili modernog doba – 2. dio
Kako smo obećali, u nastavku slijedi onaj “gornji” dio top-liste popunjene s najljepšim automobilima modernog doba.
Što mislite koji je automobil zauzeo prvo mjesto?
05. Alfa Romeo Montreal (1970-1977.)
Ako je „Spirit in the Sky“ proglašena najboljom Rock-stvari 1970. godine, a „Bridge Over Troubled Water“ općenito najboljom pjesmom te godine, onda je Alfa Romeo Montreal usporediva s obje odjednom.
Razlog?
Prvenstveno dizajn koji potpisuje slavna tvrtka Bertone, ali i genijalni 2,6-litreni V8 koji se u obliku pogonskog stroja pobrinuo da ova Alfa ide i zvuči kao niti jedna druga.
Iako se Montreal nikada nije prodavao na području Kanade (što je zapravo poprilično smiješno), u Europi je praktički po izlasku interesa bilo itekako puno. No onda su Talijani odlučili biti Talijani i sve je otišlo k vragu.
Alfa Romeo je isporučivao svaki pojedini primjerak iz svog proizvodnog pogona u Areseu, ali je svaki od primjeraka sklapan na nekoliko različitih adresa.
Karoserija je sklapana i (ručno) lakirana u Bertoneovom pogonu u Grugliascu, a u Caselleu je montirana na šasiju koja je skupa s motorom, pogonom i ovjesom isporučena od strane Alfa Romea.
Kada se sve skupa montiralo i sklopilo, Alfa Romeo je kao zaduženje imao označiti svaki pojedini motor i karoseriju, međusobno usuglasiti brojeve i Montreale isporučiti kupcima.
No naravno da su čak i taj jednostavan zadatak Talijani uspjeli zeznuti, pa nije rijedak slučaj na aukciji vidjeti neki primjerak čiji se brojevi ne poklapaju.
Usprkos tome, ova je Alfa dizajnom plijenila poglede, dok je performansama ispadala omanjom revolucijom.
Motor je bio doniran iz trkaće Alfe Tipo 33, te je sa svojih 200 konjskih snaga bio sposoban zavrtjeti se na nevjerojatnih 7,000 okretaja u minuti, a to svijet automobila do tog momenta u jednom cestovnom automobilu još nije doživio. Stoga je ova Alfa ubrzo pala pod čekić i kliješta tvrtke AutoDelta, te dobila i svoju trkaću izvedenicu.
Ukupno je proizvedeno nekih 3,900 komada i koštale su više nego Porsche 911 i Jaguar E-Type, pa je Alfa Romeo itekako imao problema s prodajom.
Ali u današnje vrijeme ovaj čudnovati 2+2 V8-stroj iz godine u godinu skuplja sve više poklonika.
A kako i ne bi, kada se radi o jednom od najposebnijih sportskih automobila svih vremena.
04. Ferrari 250 GTO (1962-1964.)
Da… Ferrari 250 GTO ne zauzima prvo mjesto na ovoj top-listi.
Nekima će to možda biti čudno, a neki će se na takvu odluku čak i naljutiti, ali za to postoji čak tri dobra razloga koji slijede unutar prva tri mjesta.
U današnje vrijeme ovaj se Ferrarijev trkač može pohvaliti titulom apsolutno najskupljeg automobila na svijetu. No cijena je daleko od jedine posebnosti koja se uz ovaj Ferrarijev model veže. Jer tu je prisutan i faktor ekskluzivnosti koji tim sumanutim cijenama ide niz dlaku.
Naime, proizvodnja ovog čuda iz Maranella trajala je tek dvije godine i u tom je vremenu Ferrari proizveo ukupno 39 primjeraka. Većina ih je odmah po izlasku iz tvornice otišla boriti se za prevlast na nekim utrkama, dok je tek mali broj primjeraka ostao na raspolaganju za kupce. I to je zapravo savršen opis Ferrarija kao proizvođača automobila, zar ne?!
Što se dizajna tiče, Giotto Bizzarrini i Sergio Scaglietti napravili su bezvremenski posao, pa iako npr. vrata s jedne strane nisu bila identična onima s druge, te je ovaj Ferrari na velikim vrućinama postajao pomalo izobličenim, upravo je 250 GTO jedan od „onih“ automobila kakve klinci u konturama i dan-danas crtaju.
No ono najposebnije zapravo nema veze s dizajnom, već s onim dijelovima koji se na prvi pogled ne vide, tj. s motorom i mjenjačkim sklopom.
Sam motor bio je svojevrsni derivat onog s kojim je model 250 Testa Rossa razvaljivao konkurenciju na stazama diljem svijeta. Dakle, radilo se o klasičnom V12-motoru s tri litre zapremine i s nekih tristotinjak konjskih snaga.
Mjenjački sklop je imao pet brzina posloženih u red s kakvim je Porsche prvi počeo isporučivati svoje automobile na tržište.
No u Ferrariju je taj „ogoljeni“ dizajn mjenjačkog sklopa definirao praktički sve interijere Ferrarijevih modela od 1962. godine do početka novog milenija, kada je otpočela era tipki i hvataljki iza volana.
Stoga ovaj Ferrari nije bio samo legenda svog vremena, već i iskorak u budućnost, te početak tradicionalizma u Ferrariju zbog kojeg je ova tvrtka i postala toliko popularna među auto-entuzijastima.
Ferrari 250 GTO na stazi je pune tri godine bio nepobjediv, te praktički da i nije bilo utrke na kojoj se ovaj automobil pojavio, a da na cilj nije stigao prvi. Time je ovaj Ferrarijev model zorno prikazao što se sve može napraviti kada tvrdoglavost i usmjerenje prema nečemu definiraju egzistenciju.
Zbog svega toga je upravo ovaj Ferrarijev automobil proglašen jednim od najfascinantnijih trkaćih strojeva svih vremena.
Reklo bi se sasvim opravdano.
03. Lamborghini Miura (1966-1973.)
Iako priča o Lamborghiniju počinje dva modela prije ovog, u svijetu super-automobila praktički je nemoguće zaobići Miuru.
Razlog je jednostavan – Lamborghini Miura je najjednostavnije rečeno prvi super-automobil svih vremena. Točka.
Početak proizvodnje, te prvo pokazivanje svijetu na salonu automobila u Ženevi sa sobom su donijeli bezvremenski dizajn legendarnog Marcella Gandinija i jednu oveću kontroverzu. Naime, kako je ipak riječ o Talijanima, naravno da je produkcija pojedinih komponenata kasnila. Stoga Miura prikazana na salonu automobila u Ženevi nije imala motor.
E sad, kako bi tome doskočili, te kako Miura u svom premijernom izdanju ne bi izgledala poput dragstera, u Lamborghiniju su se sjetili popuniti motorni prostor s balastom od nekoliko stotina kilograma. Time je stražnji kraj automobila legao točno onako kako treba, te je automobil na izlagačkom prostoru stajao izravnat s podom.
Naravno da niti jednom od medija u tom momentu nije bilo dozvoljeno zavirivati ispod poklopca motora, pa je priča nekako prošla i Lamborghini Miura od tog momenta nadalje postaje jednim od najposebnijih automobila svih vremena.
Po završetku salona automobila u Ženevi, Miura je konačno dobila motor – i to samo takav.
Riječ je o transverzalno montiranom V12-motoru s 3,9 litara zapremine. Inicijalno je Miura raspolagala s 350 konjskih snaga, ali je evolucijom modela to kraja proizvodnog tijeka snaga rasla do nekih 385 konja, pa za to vrijeme apsolutno brutalno ubrzanje plašilo i one najiskusnije.
No brzina je bila tek jedan od manje bitnih faktora za ovaj automobil, jer je Miuru većina kupovala radi njenog famoznog izgleda.
Tijekom godina proizvodnje, na ovom se modelu konstantno radilo. Nastajale su posebne verzije, evoluirane varijacije na temu, te nekoliko unikatnih primjeraka, ali Ferruccio Lamborghini nikada nije dozvolio da Miura postane trkaći automobil.
Čak ni za „Iota“ verziju utrkivanje nije predstavljalo dozvoljenu opciju, pa je Miura ostala zakinuta za taj dio svojih mogućnosti.
No usprkos tome je ovaj automobil prema mnogima ne samo prvi super-automobil na svijetu, već i najljepši svih vremena.
Uostalom, postoji li ijedan auto-entuzijast koji se nije rastopio na uvod u originalni „Italian Job“, odnosno na vožnju Miure po padinama prolaza Saint Bernard u Italiji?
Naravno da ne postoji.
02. Citroën DS (1955-1975.)
Kad se oko nastajanja jednog automobila pobrinu umjetnik i inženjer iz domene aeronautike, onda ne treba puno pojašnjavati o kakvom se automobilu radi. A kad se k tome još doda i početak proizvodnje koji seže u sada već davnu 1955. godinu i tehnologija s kojom se i dan-danas neki od proizvođača automobila muče, onda je otprilike jasno da je riječ o nečem apsolutno posebnom.
Nazvati Citroën DS automobilom ispravno je koliko i nije, jer s obzirom na ideje koje su od strane Andréa Lefebvrea inkorporirane unutar ovog Citroëna, usporedbe s avionima itekako su moguće.
Uglavnom, Citroën DS već je po izlasku na tržište 1955. godine ispao apsolutno poželjnim, a mnogi se i dan-danas kunu u to da je neponovljiv. Razloga tome ima mali milijun, ali oni najveći se najvjerojatnije svode na bezvremensku eleganciju dizajna i na neke od stavki „opreme“ s kakvima izuzev „Žabe“ (kako se ovaj automobil od milja naziva) nisu raspolagali ni puno moderniji, skuplji, luksuzniji i općenito razvikaniji automobili.
Uostalom, za početak spomenimo samo disk-kočnice na sva četiri kotača, te hidraulički ovjes koji je u smislu tehnologije i udobnosti bio ispred svog vremena, a onda se sjetimo i zakretnih farova i još pokojeg detalja, pa ćemo jako brzo dobiti nešto napredno, vječno elegantno i apsolutno posebno.
Proizvodni je tijek za Citroën DS trajao punih 20 godina, a od 1955. do 1975. godine ih je iz nekoliko proizvodnih pogona u Francuskoj na cestu stiglo skoro milijun i pol. Stoga nikako ne pričamo o maloserijskom automobilu u kojem su mogli uživati tek malobrojni bogataši, već o luksuzu u kojem su guštati mogli i ljudi puno plićih džepova.
I upravo u tome leži dio posebnosti za „Žabu“, jer se svatko mogao za volanom osjećati poput predsjednika ili pak bogatog magnata.
Karoserijske izvedbe bile su uobličene u limuzinu, karavan i kabriolet, s time da je DS bez krova uvijek predstavljao pravi raritet.
Karavane su koristile raznorazne javne službe poput vatrogasaca i djelatnika hitne pomoći, a nevjerojatnu udobnost koristili su čak i snimatelji koji su na hipodromima uz stazu snimali konjičke utrke za prijenose uživo.
U „Žabama“ su se vozili predsjednici, premijeri, estradne zvijezde i obični smrtnici, pa je to još jedna u nizu posebnosti ovog automobila.
Citroën je ovaj automobil koristio čak i u sklopu Rally-natjecanja tog vremena, a svojom se kvalitetom i pouzdanošću „Žaba“ dokazala nebrojeno puta.
Stoga status legendarnog automobila za DS dolazi s razlogom.
Prije nekoliko godina je za Citroën DS stigao ultimativni kompliment, jer je kao automobil od strane renomirane publikacije „Classic and Sports Car Magazine“ svrstan na treće mjesto na listi automobila stoljeća. Ispred DS-a su se na dotičnoj listi našli tek originalni Mini Cooper i legendarni Ford T, pa to govori dovoljno o statusu koji Citroën DS uživa među znalcima.
Uglavnom, zbog svoje bezvremenske ljepote i elegancije, te zbog tehnoloških rješenja daleko ispred svog vremena, ovaj je Citroën nešto stvarno posebno.
I zato ga obožavamo.
01. Jaguar E-Type (1961-1975.)
Realno gledano, Britanci baš i ne proizvode najpouzdanije automobile na svijetu.
Ali elegancija i performanse oduvijek su bile dvije stavke s kojima su se britanski automobili tijekom desetljeća i desetljeća postojanja tamošnje auto-industrije itekako mogli pohvaliti.
Stoga nikoga ne bi trebalo čuditi da je Jaguar E-Type uobličen u bezvremensko-elegantni stroj koji već na prvi pogled uzrokuje nekontrolirano ispuštanje sline iz usta prosječnog auto-entuzijasta.
Enzo Ferrari je za Jaguar E-Type izjavio kako se radi o „Najljepšem automobilu svih vremena“.
S time se složila nekolicina za svijet automobila važnih publikacija poput „Classic and Sports Car Magazine“, ali i neke od publikacija koje s automobilima tek sporadično imaju veze.
Npr. „Daily Telegraph“ je svojevremeno objavio listu najljepših automobila svih vremena u sklopu koje Jaguar E-Type uvjerljivo zauzima prvo mjesto, a onda je tu hrpetina klubova, aukcijskih kuća, kolekcionara i auto-entuzijasta kojima E-Type predstavlja vječno polje obožavanja.
U bazi se radi o automobilu koji dobrim dijelom slijedi legendarnog Jaguarovog trkača pod nazivom D-Type.
No E-Type svojom pojavom nije sadržavao aspiracije prema svijetu utrkivanja, već prema elitnom društvu tadašnjih cestovnih sportskih automobila.
Ova legenda iz Coventryja osvajala je već na prvi pogled, pa stoga nimalo ne čudi masa estradnjaka i inih drugih individua dubljeg džepa koji su si ovaj automobil već po samom izlasku priuštili u garažama. Ali izuzev materijala za playboye i njima sličnu ekipu, E-Type je i na stazi imao što za pokazati.
U Australiji je 1963. godine upravo E-Type odnio pobjedu u ukupnom plasmanu tamošnjeg GT-prvenstva, dok se u Americi nekolicina timova unutar SCCA konkurencije serijskih automobila s ovim Jaguarom izmjenjivala na pobjedničkom postolju.
Kasnije izvedenice dovele su E-Type i na Le Mans, ali sve je to bilo ništavno u usporedbi s čistom ljepotom u kojoj su na dnevnoj bazi uživali vlasnici ovog Jaguara.
Motori su u sklopu prve serije bili 3,8 i 4,2-litreni „šestaci“, a oba su motora raspolagala s 265 konjskih snaga. I to je bilo sasvim dovoljno da Jaguar E-Type do stotinu kilometara na sat ubrza za sedam sekundi i nastavi ubrzavati do preko 240 km/h.
To naravno u današnje vrijeme ni približno nije puno, ali 1961. godine s takvim se setom brojki baš i nije mogao pohvaliti velik broj sportskih automobila iz te ere.
Izvedenice karoserije svodile su se na predivan Coupé i još ljepši kabriolet, a spoj savršene elegancije, luksuza i performansi od ovog su Jaguarovog modela u vrlo kratkom vremenu učinili su jedan od najpoželjnijih automobila svih vremena.
Tako je i dan-danas, kada pojedinim primjercima na aukcijama cijene rastu i do nekoliko milijuna dolara, pa je za pretpostaviti kako će se taj trend nastaviti i dalje. No to pak nikome ne bi trebalo biti čudno, jer E-Type doista jest nešto najljepše što je svijet automobila ikada proizveo, odnosno da citiram renomirani magazin „Business Insider“, koji je prošle godine za E-Type objavio da se radi o „najljepšem automobilu koji su na zemlji ikada proizvele ljudske ruke“.
Mi se s time u potpunosti slažemo.
A vi?