Top 10 najjadnijih specijalnih verzija automobila – 2. dio
Eto, u maniri citata Milke Babović reklo bi se da nastavljamo u revijalnom tonu.
Dobrodošli u zonu gdje se normalne stvari ne događaju baš često (da citiram i Johnny Brava).
Uživajte u nastavku ove liste top 10 najjadnijih specijalnih verzija automobila.
Ili barem probajte.
05. Pontiac Firebird Macho T/A
Vjerni čitatelji našeg malenog internetskog kutka posvećenog svijetu automobila već dobro znaju da kao štovatelj tog fascinantnog svijeta na četiri kotača uvijek napominjem kako postoji lista meni omiljenih automobila. Dotična je lista ispunjena raznoraznim markama i modelima. No prva tri mjesta oduvijek imaju Porsche 911, Lamborghini Countach i Pontiac Firebird Trans Am. Iskreno, ne znam zašto je tome tako, ali to nije ni bitno.
Ono što pak jest bitno svodi se na spomenutu filmsku zvijezdu na četiri kotača koju potpisuje tvrtka Pontiac. I upravo taj poprilično fascinantan američki automobil ima jednu manu.
Ne, pod manom ne podrazumijevam ogromnu ptičurinu na haubi. Ne podrazumijevam ni hrpetinu kičastih zlatnih detalja kojih Firebird Trans Am s kraja sedamdesetih na sebi ima i previše. Ne podrazumijevam čak ni anemične motore s kojima je zbog naftne krize Pontiac početkom osamdesetih opremio nekolicinu varijacija na temu F-body Firebirda, već jednu „specijalnu“ ediciju Trans Ama.
Dotična se naziva „Macho T/A“ i svojim postojanjem ne samo da vrijeđa ovaj Pontiacov model, već zbog svog mačističkog naziva daje pljusku posred lica svim onim muškarcima koji nisu navikli zbog rabijatnog izgleda brijati glavu na ćelavo, stajati pred ogledalom i pumpati mišiće.
Mislim, jasno mi je da je ova verzija modela imala jedan od najsnažnijih motora koji je Firebird ikada imao, . Razumijem i dio priče u sklopu kojeg Pontiac kao tvrtka praktički da i nema veze s ovom verzijom modela, već su za nju odgovorna braća Mecham.
No s obzirom na to da od strane Pontiaca nikada nije stigla zabrana oko modificiranja i prodaje ovih smiješnih primjeraka Firebirda od strane jednog od (tada) službenih dilera, za pretpostaviti je da se uprava tvrtke složila s postojanjem „mačističkog smeća“ (kako je jedan slavni novinar opisao imidž ovog automobila).
Doduše, možda su oci tvrtke živjeli u neznanju oko Macho Trans Ama. No u to vjerujem otprilike kao u nevinost našeg bivšeg premijera, pa je ovaj automobil usprkos ogromnim afinitetima koje za njega imam svejedno morao završiti na ovoj listi.
Uglavnom, ako bi mi za volanom nekog automobila moglo biti užasno neugodno, onda bi to bio Macho Trans Am – tim više što bez tog sufiksa ovaj Firebird predstavlja jedan od meni najdražih automobila svih vremena.
04. Datsun 280 ZX „Black Gold“
Japanofilima i ostatku populacije auto-entuzijasta koji ne smatraju da priča o legendarnim automobilima staje nakon prelaska granice „starog kontinenta“ itekako je jasno da u „zemlji izlazećeg sunca“ Nissan (odnosno Datsun) Z ima itekako veliki klub obožavatelja.
Iskreno ovaj automobil oduvijek gledam kao kopiju nekolicine slavnih automobila iz Europe te postojanje Z-a zbog dugačke haube i kratkog stražnjeg dijela pripisujem Amerikancima i njihovom tržištu. No kako nemam ništa protiv dobrih kopija, Nissan (tj. Datsun) Z kao automobil ima posebnu vrijednost i zadire u svijet apsolutnih legendi iz tog fascinantnog svijeta na četiri kotača.
Vjerujem da nisam jedini koji tako razmišlja te isto tako vjerujem da je oveći broj ljudi čak i u našim krajevima itekako poželio imati jedan od primjeraka ovog posebnog automobila. Ali s obzirom na to da kod nas skoro da i nema pomaka od njemačke auto-industrije, Nissan (tj. Datsun) Z nikada nije zaživio.
U civiliziranom je pak svijetu ovaj model nerijetko uživao kultni status. No kako svemu jednom dođe kraj, tako su i za Z stigla neka lošija vremena, p. Stoga su se Japanci odlučili kroz nekolicinu limitiranih serija u sklopu pojedinih generacija ovog modela malčice poraditi na atraktivnosti koja bi u salone privukla neke nove kupce.
U toj je maniri nastao Datsun 280 ZX „Black Gold“. Edicija koja izuzev zlatno-crne kombinacije karoserije, nešto opreme viška i jedne od najjadnijih reklama svih vremena za ovaj model nije učinila baš ništa posebno.
Dapače, kada bi se kompilirala lista najkičastijih automobila ili pak ona koja podrazumijeva najgore marketinške kampanje vezane uz svijet automobila, vjerujem da bi se ova verzija Z-a našla u samom vrhu.
Uglavnom, kako detalja oko ove specijalne verzije modela 280 ZX baš i nema pretjerano puno, zapravo je cijela priča sklona nagađanjima koja mogu i ne moraju biti točna. No jedno je sigurno – za volanom ovakvog automobila nitko normalan (tj. bez brkova i fudbalerke) ne bi htio biti viđen.
03. Subaru Impreza Casa Blanca
Evo nam i jednog modernog automobila na listi, koji je svojim postojanjem doista proizveden od strane matične tvrtke. Dakle nije riječ o šali, nekom uvrnutom dizajnerskom studiju ili pak nekolicini pijanih limara kojima se baš dopala ideja oko pretvaranja modernog automobila u neku krnju „retro“ verziju samog sebe.
Riječ je o tvorničkom automobilu koji je u sklopu limitirane serije tamo negdje devedesetih stigao na scenu.
Možda su unutar zidova tih dana u restoranu služili Sake pomiješan s varikinom te su neki od glavnih ljudi tvrtke Subaru doista bili pijani i ludi kada su potpisali limitiranu produkciju ovakve Impreze, no to nikada nećemo saznati.
Ono što pak ni ne treba saznavati jest činjenica da Subaru Impreza Casa Blanca doista postoji te da je za retro-manijom zaluđeno tadašnje japansko tržište proizvedeno ukupno 5,000 primjeraka koji su se razgrabili brzinom tsunamija i od ovog automobila napravili apsolutan raritet.
…a sad nazad u stvarnost…
Iskreno rečeno, kada sam prvi puta vidio fotografije ovog Subaruovog čudovišta, ostao sam zgranut i oduzet. Zatim je oduzetost malo pomalo prelazila u glavobolju uzrokovanu vidnim ispadima. A na kraju sam zbog iznenadnih i žestokih bolova u želucu i crijevima tijelo samoinicijativno počelo tražiti najbliži WC.
Da, Impreza Casa Blanca je TOLIKO ružan automobil.
Ne vjerujete? Onda samo pronađite i pogledajte fotografije te japanske ideje luksuza unutar srednje klase i postat će vam jasno da ekipa odgovorna za ovaj pokretni užas nikada nije vidjela modele koje su na tržište predstavljali Bentley, Rolls Royce, Mercedes-Benz i ostatak te svite proizvođača automobila dijelom posvećenih luksuzu.
Uglavnom, kada bih morao birati najružniji japanski automobil svih vremena, istog momenta bih zaboravio na Mazdu 121 druge generacije i postojanje tvrtke Mitsuoka te bih tu prestižnu titulu zajedno sa zlatnom četkom za WC dodijelio ovoj Imprezi.
02. Chevrolet Camaro „Hot Wheels“
Prije nego krenem s opisom ovog istini za volju sasvim pristojno-izgledajućeg automobila, odlazim u genezu u sklopu koje je ovaj Camaro zapravo nastao.
Naime, ovaj je Camaro zamišljen kao specijalna verzija modela bazirana na specijalnoj verziji malenog automobilčića za igranje po kući, koji je baziran na limitiranoj seriji sasvim običnog automobila.
Hm… To doista mogu samo Ameri.
U pravilu nemam ništa protiv Camara. Dapače, kao model mi se dopada. A kao nastavak tradicije u trajanju još od šezdesetih godina minulog nam stoljeća te kao očit dokaz poslovici koja kaže „ako valja, nemoj popravljati“ taj mi je legendaran model još draži.
No baš zato me čudi da se svako toliko u Chevroletu sjete neke tupave i bljedunjave ideje koja u osnovi treba malo poboljšati prodaju ovog automobila te time na račun donijeti dodatnu financijsku injekciju.
Jasno mi je i da je to u današnje vrijeme postalo moderno i „cool“ te da produkt takvih poteza često rezultira s nasmijanim debelim licima iza kojih se krije vlasnik koji misli da je kupio nešto posebno i raritetno, tj. nešto čemu će vrijednost s godinama rasti. No takve su situacije najčešće samo privid – pogotovo u slučaju ove „specijalne“ verzije Camara koja usprkos dobroj reklami i nekolicini unikatnih dijelova te identičnom autiću s kojim se može igrati klinac dok tata vozi, i dalje ima dijelove interijera nalik onima iz nekadašnjih Daewoo-modela.
Dakle, „Hot Wheels“ Camaro možda jest raritet. No s obzirom na nekolicinu doista posebnih limitiranih i specijalnih izvedbi pojedinih modela koje potpisuje konkurencija, dotični je sve samo ne nešto posebno. Tim više što se autić prodaje zasebno.
01. Volkswagen Golf Mk.III – sve “specijalne” verzije
U kontekstu ove generacije najslavnijeg kompakta na svijetu vrijedi spomenuti nekoliko specijalnih edicija:
Pink Floyd
Bon Jovi
Rolling Stones
Genesis
Ove „glazbene“ sadrže manje-više istu ideju, dok postoje još dvije koja naveliko odlaze u ekstreme, kroz kakve god da se naočale gledalo.
Naime, nazvati ediciju Golfa po nekim od najslavnijih pop/rock izvođača na svijetu trebalo bi imati nekog posebnog smisla, no cijela se priča oko „specijalnog“ svela na dodavanje logotipa na c-most Golfa „trojke“ i tek tu i tamo pokojeg detalja unutar interijera.
Čak ni CD s hitovima spomenutih pripadnika estrade nije bio u sklopu paketa „specijalne“ opreme, pa je stoga cijela paleta ovih „specijalnih“ modela bez problema mogla biti nazvana i Jacques Houdek ili Zorica Brunclik.
Također su se u VW-u mogli odlučiti i za još pokoju „specijalnu“ ediciju „glazbene trojke“ te su na tržište npr. mogli ponuditi Golf „Einsturzende Neubauten“ koji bi se umjesto klima-uređaja mogao pohvaliti glasnim udaranjem klipova unutar bloka motora.
Zatim se mogla proizvesti specijalna „Laibach“ inačica koja bi uz zaglavljeni CD s najvećim hitovima tog slavnog radnika u sferi metalurgije na radiju u našim krajevima imala opciju slušanja samo jedne jedine radio-stanice – Jasenovac FM.
No možda bi ipak najuspješnija od spomenutih bila „Rammstein“ verzija Golfa „trojke“, koja bi samim nazivom edicije objašnjavala spontano samozapaljenje na semaforu.
S druge strane te plejade nazivne posebnosti stoji još nekolicina „specijalnih“ izvedenica Golfa Mk.3, od kojih je možda najbolje izdvojiti verziju pod nazivom „Harlequin“. Dotična među zaljubljenicima u „Das kompakt“ slovi kao iznimno poželjna i fora (što vrijedi i za Bubu i Polo u izdanju dvorske lude). No ako ćemo gledati realno, Golf „Harlequin“ izgleda kao da je netko u tvornici, tj. prije slanja novog automobila u salon s istim jednostavno napravio „totalku“ i onda na brzinu pokrpao karoseriju s raznobojnim dijelovima te u listu edicija Golfa preko noći upisao još jednu.
Uostalom, tko normalan želi voziti žuto-plavo-crveno-zeleni automobil?!?
E sad… Odgovor na to pitanje neki od cijenjenih čitatelja sigurno imaju. Stoga postavljam još bolje pitanje: tko normalan želi voziti automobil u sklopu kojeg se umjesto bilo kakve opreme iz 20. stoljeća nalaze samo dva kartografski-orijentirana logotipa i naziv „Croatia“?!?
Odgovor bi bio jednostavan: Hrvati.
Naime, upravo je s tom oznakom na domaću scenu pred kraj proizvodnje stupila Golf „trojka“ i svojim kupcima ponudila bezličnu karoseriju, još bezličniji interijer bez ikakvog spomena opreme jednog (tada) sasvim normalnog automobila. A sve je to dolazilo uz motor koji je svojim manjkom performansi bio omiljen samo među ljudima koji su do devedes´prve jednostavno spavali te su za pojam „automobil“ čuli tek kod kupnje ove definicije škrtosti na četiri kotača.
Samim time Golf „Croatia“ za sve nas koji smo lišeni neobjašnjive ljubavi prema tom najslavnijem kompaktu na svijetu jednostavno postaje smiješan. I to zato što je iz tog vremena moguće iščupati jeftinijih i opremljenijih automobila koji su bili u stanju pružiti nešto stvarno, a ne samo naziv koji je na našim prostorima za mnoge sinonim za automobil.
Uglavnom, s tim „hrvatskim“ Golfom zaokružujem ovu listu beskorisnih i smiješnih „limitiranih“ ili „specijalnih“ edicija pojedinih automobila.
Nadam se da ste se smijali barem pola od onoga koliko sam se sam cerekao prisjećajući se svih tih „malina“ među automobilima.
Pozdrav i do čitanja.
