Istraživanje podataka koje je prikupila tvrtka TomTom, koja se bavi navigacijskim tehnologijama, otkrilo je da je prometna gužva u gradovima diljem svijeta prošle godine bila 10 posto manja nego 2019., a 283 od 404 ispitana grada u prosjeku su imala manje prometa nego prije pandemije.

Vjerojatno ste već primijetili da je pandemija COVID-19 dosta promijenila način na koji živimo svoje živote, ali novi podaci objavljeni u srijedu pokazuju koliko je koronavirus promijenio naše gradove. Tehnološka tvrtka TomTom, poznata po navigacijskom softveru, prikupila je podatke za 404 svjetska grada, nitijednog Hrvatskog, koji su se dalje analizirali.

Prema njima, prometna gužva u gradovima diljem svijeta prošle godine je bila 10 posto manja nego 2019., a 283 od 404 ispitana grada u prosjeku su imala manje prometa nego prije pandemije.

Prema istraživanju, pad prometa vozila bio je još primjetniji u špici, gdje je razina zagušenja pala u prosjeku za 19 posto. Ljudi su također 2021. godine putovali u različito vrijeme. U Sjevernoj Americi u nekim se gradovima špica pomaknula za dva do tri sata kako su se promijenile navike putovanja, dok je u Europi razina prometa sredinom dana bila veća nego 2019.

Prema TomTomu, promjena u obrascima prometa posljedica je utjecaja pandemije virusa COVID-19 koji je promijenio radne navike i potaknuo online kupovinu i druge online aktivnosti.

Zapravo, kriza COVID-a djelovala je kao katalizator koji je povećao brzinu promjena u našem načinu potrošnje. Sektor takozvanog posljednjeg kilometra doživljava ogromnu transformaciju potaknutu sve većim zahtjevima kupaca koji zahtijevaju više trenutnih (ili istog dana) isporuka i mogućnosti povrata pošiljke.

Indeks prometa za 2021. također je rangirao gradove kako bi se utvrdilo koji su najveći, a koji najmanje zakrčeni. Najveća gužva je u Istanbulu, gdje prosječni vozač godišnje provede 142 sata zaglavljen u prometu. Prema jednoj drugoj studiji, tamošnji vozači svakog dana izgube po 70 minuta u prometu!

Najveći turski grad ima razinu zagušenja od 62 posto, prema TomTomu, što znači da je prosječno vrijeme putovanja bilo 62 posto dulje nego što bi bilo da su ceste čiste. Odmah ga slijedi Moskva sa 61 posto zagušenja. Na drugom kraju tablice, Meka u Saudijskoj Arabiji je imala prosječnu razinu zagušenja od sedam posto u 2021., što je pad s 11 posto u 2019. godini.

Bilbao u Španjolskoj bio je najmanje zakrčen veliki grad u Europi, s prosječnom razinom zagušenja od 13 posto – isto kao i 2019. godine. Slijede Helsinki sa 16 posto – tri posto manje u odnosu na 2019. – i Katowice u Poljskoj s razinom zagušenja od 17 posto.

Generalno gledano, najmanje zagušeni grad u Europi bio je Almere u Nizozemskoj, koji inače drži titulu naj cycle-friendly grada. Tamo su vozači u prometu provodili 23 sata godišnje. Drugi čimbenik koji je smanjio razinu zagušenja tijekom pandemije mogao bi biti prijelaz s automobila i javnog prijevoza na aktivni prijevoz poput hodanja i vožnje biciklom.

Tako su, recimo, u Londonu, gdje je gužva u špici bila 13 posto manja u 2021. nego 2019. godine, prometne vlasti odmah nakon proglašenja pandemije COVID-19 početkom 2020. godine otvorile nove biciklističke staze.

Podaci agencije za promet britanske prijestolnice, Transport for London (TfL), pokazali su da je pandemija izazvala pravi bum hodanja i vožnje bicikla, jer su se ljudi klonili javnog prijevoza. Prema TfL-u, središnji London zabilježio je pad obujma biciklizma za otprilike 16 posto u usporedbi s razinama prije pandemije.

No, unutarnje i vanjske četvrti – dijelovi grada u kojima živi većina ljudi – zabilježile su porast od 4,6, odnosno 19,9 posto. Prosječni udio putovanja biciklom 2021. bio je dvostruko veći nego prije pandemije, iako je još uvijek relativno nizak i iznosi samo 5,3 posto.

Ukupni udio hodanja i vožnje bicikla u Londonu porastao je sa 27,4 posto u 2019. na procijenjenih 36,8 posto u 2020. No, iako je prelazak s automobila na druge oblike prijevoza ključan za gradove koji žele poboljšati svoju prometnu situaciju, u Londonu se povećao se i udio putovanja privatnim vozilima, popevši se s 36,8 posto prije pandemije na procijenjenih 41,7 posto u 2020.

No, da bi se postiglo poboljšanje, mora se promijeniti modalna podjela: biciklizam, javni prijevoz i drugi načini prijevoza moraju imati veći udio. Takvo preusmjeravanje je politički zadatak koji zahtijeva i velika ulaganja i hrabre političke odluke – i za to je potrebno vrijeme.