Gdje su nestali skriveni farovi?
Ako ste kojim slučajem rođeni između 1936. i 2004. godine i sebe opisujete kao auto-entuzijasta, pretpostavka je da ste se poput mene barem jednom zapitali istu stvar vezano uz ovu tematiku. Jer skriveni farovi doista jesu nestali.
I s jedne strane znamo zašto. Ali s druge nam pak nije jasno gdje.
Mišljenja sam da je svatko od nas tu i tamo u glavi slagao i preslagivao svoju garažu snova. Za sebe znam da jesam. Pa kada u glavi krenem sastavljati svoju, sjetim se modela koji jedni s drugima nemaju ama baš nikakve veze.
Jer budimo realni, staviti Lamborghini Countach i Peugeot 205 Gti u isti koš baš i nije moguće.
Svačija se garaža snova uz malo mašte i znanja pretvara u naizgled razbacanu hrpetinu lima i tehnologije te na takvo razmišljanje gledam kao na nešto sasvim normalno i prirodno.
No ako se čovjek malčice zagleda u detalje, postoji nekolicina razloga zašto se baš pojedini modeli nalaze u našim zamišljenim garažama snova.
Riječ je o detaljima koji (često) nemaju nikakve veze s realnošću i stvarnom upotrebljivošću pojedinog modela koji je svoje mjesto našao u garaži snova. I zapravo se većinom radi o dojmu koji automobil sam po sebi dodaje. Odnosno o dizajnu koji već na prvi pogled privlači ili odbija.
Pa u toj maniri eto jednog detalja koji nekima od nas ovdje u sklopu današnje auto-industrije opako nedostaje…
Ako ste kojim slučajem poput mene odrastali u osamdesetima, zasigurno ste kao automobil snova imali neki super-sportski automobil tog vremena. Za sebe znam da se nisam mogao odlučiti između Lamborghini Countacha LP5000S, Ferrarija Testarosse, Porschea 911 i Chevroletovog savršeno neupotrebljivog modela Corvette C4 Zbog te se neodlučnosti s moje strane u mojoj spavaćoj sobi svako toliko nalazio neki drugi poster u koji sam blejao prije spavanja.
Uglavnom, ako pobliže pogledam gore spomenute automobile, uočit ću dvije stvari.
Prva je da gore navedeni automobili baš i nemaju pretjerano puno veze jedan s drugim te ih je u smislu dizajna u pravilu teško međusobno usporediti. A ona druga većinom ipak ima zajedničku točku: skrivene farove. Odnosno „Pop-up“ svjetla, kako su ih od milja nazivali ljudi bliski svijetu automobila.
Geneza takvih svjetala kreće od 1936. godine, kada je američki proizvođač automobila Cord predstavio model 810. Bio je to luksuzni automobil na čijem su oblom prednjem dijelu svoje mjesto našla dva poklopca u boji karoserije ispod kojih su se skrivali okrugli farovi.
To je naravno dočekano s oduševljenjem, jer je dizajnerski automobil bio čist. I njegov prednji dio nisu kvarili zakonom propisani oblici svjetala.
No nakon Corda 810 se „Pop-up“ svjetlima gubi trag na nekoliko desetljeća te je prve sljedeće farove tog tipa moguće naći tek šezdesetih godina prošlog stoljeća.
U to je vrijeme legislativa i dalje propisivala „izvana zatvorena svjetleća tijela okruglog ili rektangularnog oblika“, što je zapravo regulativa s kojom nije bilo teško živjeti. Problem je bio to što se dizajnere nije pitalo slažu li se s time. A kako dizajneri često nisu baš pretjerano normalni ljudi (što znam po sebi), jednostavno se moralo poraditi na nekoj vrsti izbjegavanja tog pravila.
Tada se netko najvjerojatnije sjetio gore spomenutog Corda 810, pa je svijet automobila dobio jednu sasvim novu priču o skrivenim svjetlima koja su se tako mogla uklopiti u ama baš svaki dizajn – ma koliko radikalan bio.
Mehanizama i načina skrivanja prednjih farova tijekom nekoliko je desetljeća osmišljeno mali milijun. Tako su se pojedini modeli svojom inovativnošću skrivanja farova isticali i po tome, pa su na tržištu mnogima djelovali „drugačijima“.
Ali većinom su takvi farovi bili sluge niskih prednjih dijelova automobila te su većinom izgledali poput izrezanih vrata na prednjem dijelu poklopca motora ili branika, te su se pritiskom na gumb jednostavno dizali iz karoserije.
Takvi su „Pop-up“ farovi imali svoju vrlo praktičnu primjenu i u neka novija vremena. I to pogotovo kod adolescenata s Mazdama 323F, koji su svoje seksualne avanture na otvorenom zbog farova mogli učiniti praktičnima.
No o tom dijelu priče u ovom momentu ne bih.
Stoga za daljnja pitanja upotrijebite maštu. Ili mail redakcije.
Takve su farove skoro instantno usvojili Ferrari i Lamborghini, a nakon njih je krenula apsolutna manija u sklopu koje su čak i neki naizgled bezvezni automobili poput gore spomenute Mazde 323F ili pak Honde Accord skrivali svoje farove od pogleda.
Uglavnom, „Pop-up“ farovi bili su obavezan dio priče o ekskluzivnosti i prestižu koji su pojedini proizvođači automobila donosili na tržište u sklopu svojih modela.
Ili pak modni detalj koji su na sebi ponosno nosili neki od najpoznatijih sportskih automobila svih vremena.
Kako to obično biva, nitko nije pretjerano razmišljao o dugovječnosti motorića koji su bili zaduženi za podizanje i spuštanje takvih farova. Zato se s vremenom često događalo da sustav jednostavno posustane i farovi ostanu dignuti ili spušteni poput nekih donjih ekstremiteta kod penzionera.
Nije bila rijetkost ni situacija u sklopu koje bi samo jedan far izašao na površinu, dok bi drugi ostao skriven u rupi. A tada bi automobil izgledao poput nekog jednookog gusara iz bajkovitih prikaza nekih prošlih vremena i sve što je nedostajalo do punog vizualnog dojma bila je papiga.
Uglavnom, malo pomalo je i taj modni detalj na automobilima prvo postao skoro ekskluzivno rezerviran za sportske automobile iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, da bi do 2004. godine totalno nestao iz svijeta automobila.
Jer su „Pop-up“ farovi zauvijek nestali kada je Chevrolet ugasio proizvodnju Corvette C5 te kada je Lotus Esprit V8 zauvijek nestao iz ponude tog britanskog proizvođača.
Od tog vremena ovih skrivenih svjetala više nema u ponudi.
I to je zapravo tužno.
S jedne je strane takav potez sasvim logičan. Jer je izuzev zamora materijala (tj. motorića i sustava otvaranja takvih farova) problematika bila i u aerodinamičkim svojstvima automobila. Odnosno u koeficijentu otpora zraka.
No usprkos tome što u potpunosti razumijem razloge zbog kojih ovakvih farova više nema u svijetu automobila, ne mogu reći da mi nije žao što in u sklopu današnjeg svijeta automobila više nema.
Dapače, kada pogledam neku od automobilskih ikona uz koje sam odrastao, svaki puta je jedna od prvih stvari koje vidim usmjerena prema farovima koji su skriveni u sklopu prednjeg dijela automobila. I usprkos mogućnosti da su skriveni samo zato što ne rade (što nije rijedak slučaj), to ne vidim kao nešto bitno.
Pa eto… Kako iskreno vjerujem da nisam jedini koji ovaj relativno nepotreban i često kvarljiv dio automobila iz prošlog stoljeća gleda s nostalgijom, uz odličnu video-kompilaciju spomenuo bih nekoliko modela koji su se „Pop-up“ farovima (i kvarovima) mogli pohvaliti:
Acura/Honda Integra, 1986–1989
Acura/Honda NSX, 1990–2001
Adams Brothers Probe 15, 1969
Adams Brothers Probe 16, 1969-1970
Adams Brothers Probe 2001, 1970-1972
Alfa Romeo Montreal, 1970–1977
Alpine A610, 1991–1995
Alpine GTA, 1987
Aston Martin Lagonda, 1976–1989
Aston Martin Vantage Zagato Volante, 1986–1989
Asüna Sunfire, 1993
Bitter CD & SC, 1973–1979
Bricklin SV-1, 1974–1976
BMW serije 8, 1989–1999
BMW M1, 1978–1981
Buick Reatta, 1988–1991
Buick Riviera, 1965–1969
Buick SkyHawk, 1986–1989
Cadillac Eldorado, 1967–1968
Chevrolet Camaro (opcija), 1967–1969
Chevrolet Caprice (opcija), 1968–1969
Chevrolet Corvette, 1963–2004
Chrysler 300, 1968–1971
Chrysler Imperial, 1969–1993
Chrysler LeBaron Coupé i Cabriolet, 1987–1992
Chrysler New Yorker Fifth Avenue, 1990–1993
Chrysler New Yorker, 1976–1981 i 1988–1993
Cizeta Moroder V16T, 1991–2003
Cord 810, 1936–1937
DeSoto, 1942
De Tomaso Mangusta, 1970–1971
De Tomaso Pantera, 1971–1974
De Tomaso Guarà, 1993–2004
Dodge Charger, 1966–1970
Dodge Charger Daytona, 1969–1970
Dodge Daytona, 1987–1991
Dodge Magnum, 1978–1979
Dodge Monaco, 1972–1973
Dodge Royal Monaco, 1976–1978
Dodge Stealth, 1991–1993
Dodge St. Regis, 1979–1981
Eagle Talon, 1990–1991
Ferrari 288 GTO, 1984–1985
Ferrari 308 GTB, 1975–1984
Ferrari 328, 1985–1989
Ferrari 348, 1989–1995
Ferrari 365 California Spyder, 1966–1967
Ferrari F355, 1994–1999
Ferrari F40, 1987–1992
Ferrari 400/412, 1976–1989
Ferrari 456/456M, 1992–2003
Ferrari 512BB, 1973–1984
Ferrari 365 GTB/4 & GTS/4 “Daytona”, 1970–1976
Ferrari 365 GTC/4, 365 GT4 2+2, 1970–1976
Ferrari GT4, 1974–1980
Ferrari Mondial, 1980–1995
Ferrari Testarossa, 512TR, 1984–1994
Fiat (Bertone) X1/9, 1973–1988
Ford Galaxie 500 XL, 1968–1970
Ford LTD, 1968–1970
Ford Probe, 1989–1997
Ford Ranchero (samo verzija GT), 1970-1971
Ford Thunderbird, 1967–1969
Ford Thunderbird, 1977–1982
Ford Torino Brougham, Cobra, GT 1970-1971
Geo Storm, 1990–1991
Ginetta Dare DZ, 1998
Honda Accord, 1986–1989
Honda CR-X, 1984–1987
Honda Integra, 1986–1989
Honda NSX, 1990–2001
Honda Prelude, 1983–1991
Iso Lele, 1969–1974
Iso Grifo, 1965–1974
Isuzu Piazza, 1981–1987
Jaguar XJ220, 1992–1994
Lamborghini Countach, 1974–1990
Lamborghini Diablo, 1990–1998
Lamborghini Islero, 1968–1969
Lamborghini Jalpa, 1981–1988
Lamborghini Jarama, 1970–1976
Lamborghini Urraco, 1973–1979
Lamborghini Miura, 1966–1973
Lamborghini Silhouette, 1976–1979
Lancia Montecarlo, 1975–1979
Lancia Stratos, 1972–1973
Lincoln Continental, 1970–1979
Lincoln Mark (serije), 1968–1983
Lister Storm, 1993–1999
Lombardi Grand Prix, 1968–1972
Lotus Eclat, 1974–1982
Lotus Elan, 1962–1973
Lotus Elan +2 model, 1967–1975
Lotus Elan M100, 1989–1995
Lotus Elite, 1974–1982
Lotus Esprit, 1976–2004
Lotus Excel, 1982–1992
Manta Mirage, 1974–1986
Maserati Bora, 1971–1980
Maserati Ghibli, 1966–1973
Maserati Indy, 1969–1974
Maserati Khamsin, 1974–1982
Maserati Merak, 1972–1982
Matra 530, 1967-1973
Matra Bagheera, 1973-1980
Matra Murena, 1980-1983
Mazda 323F, 1989–1994
Mazda MX-5 Miata, 1989–1997
Mazda RX-7, 1978–2002
Mercury Cougar, 1967–1970
Mercury Capri, 1991–1994
Mercury Marauder, 1969–1970
Mercury Marquis, 1969–1978
Mercury Montego, 1970-1971
Mitsubishi GTO/3000GT, 1991–1993
Mitsubishi Eclipse, 1990–1991
Mitsubishi Starion, 1982–1990
Monica 560, 1973–1974
Nissan Silvia/200SX(S12), 1983–1989
Nissan 180SX/200SX/240SX(S13), 1989–1994
Nissan 300ZX (Z31), 1984–1989
Nissan Pulsar/N12 NX/N13 NX/N13 EXA, 1983–1990
Oldsmobile Toronado, 1966–1969 i 1986–1992
Opel GT, 1968–1973
Panther Solo, 1989–1990
Plymouth Fury, 1970–1971
Plymouth Fury III (opcija), 1972
Plymouth Laser, 1990–1991
Plymouth Superbird, 1970
Pontiac Fiero, 1984–1988
Pontiac Firebird (uključujući Trans Am), 1982–2002
Pontiac Grand Prix, 1967–1968
Pontiac GTO, 1968–1969
Pontiac Sunbird SE/GT, 1986–1993
Porsche 911 (930) Turbo SE ‘Slantnose’, 1985–1989
Porsche 911 (964) Turbo S ‘Flatnose’, 1994
Porsche 914, 1969–1976
Porsche 924, 1976–1988
Porsche 928, 1978–1995
Porsche 944, 1982–1991
Porsche 968, 1991–1994
Quantum Sports Cars 2+2, 1993
Reliant Scimitar SS1, 1984–1990
Reliant Scimitar SST, 1990
Reliant Scimitar Sabre, 1990–1993
Saab Sonett III, 1970–1974
Saturn SC2, 1991–1996
Subaru XT / Alcyone, 1985–1991
Škoda 1100 GT, 1970
Škoda 110 Super Sport “Vampire the Ferat”, 1971
Tatra MTX V8, 1991
Toyota 2000GT, 1967–1970
Toyota Celica, 1984–1993
Toyota Corolla (neke verzije), 1983–1991
Toyota MR2, 1984–1999
Toyota Sprinter Trueno, 1983–1992
Toyota Supra, 1982–1992
Toyota Tercel, 1982–1988
Triumph TR7/TR8, 1975–1982
TVR 350i, 350SX, 1983–1989
TVR 350SE, 1990–1991
TVR 390SE, 1984–1989
TVR 420SE, 1984–1989
TVR 400SE, 1988–1991
TVR 400SX, 1988–1991
TVR 430SE, 1988–1991
TVR 450SE, 1988–1991
TVR 420 SEAC, 1986–1988
TVR 450 SEAC, 1988–1989
TVR Tasmin, 1980–1988
Venturi Atlantique, 400GT, Transcup, 1987–1999
Volvo 480, 1986–1995
Vector M12, 1995–1999
Vector W8, 1989–1993
Vector WX-3, 1993
Zimmer Quicksilver, 1986–1990
Kako ne vidim pretjeranog smisla tražiti ama baš svaki model koji se tijekom posljednjih nekoliko desetljeća pojavio na tržištu i zabljesnuo svojim “Pop-up” farovima, izdvojio sam nekolicinu ljepših (ili bitnijih) u ovu kratku galeriju.
Stoga vas pozivam da očima prošećete kroz godine i bacite pogled na neke od najljepših automobila svih vremena.
I njihove farove.
Uglavnom, „Pop-up“ farovi za mnoge predstavljaju jedan od najzanimljivijih dijelova auto-industrije,. Jer ne samo da su u sklopu svijeta automobila označili novu tehnologije jedne vitalne i zakonima itekako podložne komponente automobila, već su nekim modelima iz prošlih vremena osigurali status legende.
No to je samo dio priče o tim pokretnim garažama za farove. Jer s druge strane stoji ona koja svjedoči o dizajnerskoj tvrdoglavosti koja je tim rješenjem „problema“ estetski ugodnog osvjetljenja super-automobilima tog vremena dala jednu sasvim novu dimenziju obožavanja od strane klinaca poput mene (i vas, ako se ne varam).
S treće je strane utilizacija takvih prednjih svjetala i nekim manje super-automobilima dala priliku da se istaknu među konkurencijom na tržištu.
A to je također jedna jako dobra stvar.
Uostalom, kome se u danima djetinjstva sa svojim „Pop-up“ farovima nije dopala npr. Honda Prelude, ili pak Opel GT, Porsche 944, Mazda RX-7 i slični sportski automobili tog vremena?
Rekao bih da takvih nema. Jer to su bili modeli koji su dobar dio svoje atraktivnosti pred publikom već imali. A ovi su legendarni farovi sa svojom igrom skrivača doprinijeli još većoj količini fanova koje su dotični automobili i proizvođači oko sebe skupljali poput sličica „Štrumpfova“.
I to je u svakom slučaju vrijedno i spomena i divljenja.
Zato se i dan-danas neki od nas pomalo retorički pitaju gdje su zapravo nestali skriveni farovi.
I zašto je tome tako…
