Volkswagen i (još) par posebnih edicija (dva) modela
Da otprilike citiram uvod iz jedne od epizoda legendarnog crtića pod nazivom Johnny Bravo: Dobrodošli u svijet gdje se normalne stvari ne događaju baš pretjerano često.
Dodao bih jedino da je taj svijet često jedno jako dosadno i neinventivno mjesto…
Što vam prvo padne napamet kada vam netko spomene „posebnu“, „limitiranu“ ili „specijalnu“ verziju nečega? Cijena? Ekskluzivnost? Hm…reklo bi se da ovisi o kontekstu u sklopu kojeg se neki od dotičnih pridjeva spomenuo.
Za mene nešto „limitirano“ u pravilu nema značenja, jer je taj opis već odavno isprostituiran do beskraja. Nešto „posebno“ uvijek gledam kroz sedamnaest mikroskopa, ne bi li otkrio laž u tom opisu, jer od posebne salame nadalje oko tog pridjeva nema pravila. No ono „specijalno“ me uvijek povuče na maštanje, prije nego otkrijem da i taj pridjev često nema smisla.
Zapravo su sva tri pridjeva (i njima slični) u današnje vrijeme plod senzacionalizma, jer senzacija znači prodaju, pa stoga ne čudi da se manje-više svi orijentiraju prema tome.
U današnje vrijeme je senzacionalnim moguće opisati doista svašta – od neke čudnovate fizičke malformacije zbog koje netko opako pati, a svejedno živi, preko literarnih pokušaja nekih starleta, pa sve do pilića na akciji u lokalnom dućanu. To je jednostavno način na koji svijet danas funkcionira, jer istaknuti se u masi s jedne je strane iz nekog razloga prijeko potrebno, dok je s druge često nemoguće. Zato i imamo milijarde selfie-fotografija i apsolutno nepotrebnih statusa na društvenim mrežama.
Djelatnici u sklopu auto-industrije to itekako dobro znaju, pa se i među automobilima „posebno“, „limitirano“ i „specijalno“ tretiraju na isti način. U toj maniri nam proizvođači često zapravo vrijeđaju inteligenciju, jer nazvati specijalnim nešto sasvim obično s dvije stavke opreme viška jednostavno nije moguće drugačije objasniti.
Kako se sjećam vremena u sklopu kojih je svaka posebnost u svijetu automobila doista bila posebna, te kako pojedinim „specijalnim“ verzijama nekih modela vrijednost i dan-danas raste, tako mi je jednostavno nerazumljivo kako je došlo do ovih „bolje opremljenih“ senzacija na četiri kotača.
Doduše iznimki tog (manje-više) pravila itekako ima, ali nekako ih sve manje primjećujem, pa se već refleksno ponašam poput najgoreg skeptika – pogotovo u slučaju automobila iz V.A.G. grupacije.
Audi je ideologiju „posebnosti“ isprostituirao već nekoliko puta, nudeći „posebne“ modele koji od posebnosti imaju tek proširen popis serijske opreme ili neku novu boju karoserije.
Porsche već godinama također odlazi u tom smjeru, no kako se tu i tamo ipak pojavi neki GT3 RS ili nešto u tom stilu, tom smo slavnom prezimenu voljni progledati kroz prste.
Unutar V.A.G. grupacije nema tko barem jednom nije zastranio – od Škode i Seata, preko Volkswagena i Audija, pa sve do Bentleya, Lamborghinija i Bugattija. Sve su te tvrtke kad-tad na tržište ponudile nešto „specijalno“, a da to baš i nije bilo tako.
Uglavnom, eto još dva primjera nečeg „specijalnog“. Oba dolaze iz Wolfsburga i oba su na tržištu već neko vrijeme, što ih eventualno čini posebno dosadnim automobilima.
Prvi je Volkswagen Scirocco – automobil koji već osam godina pokušava kupcima ponuditi sportskiju i pomalo alternativnu zamjenu za Golf. Automobil koji je inicijalno izgledao odlično (pogotovo u onoj kričavo-zelenoj boji), te automobil koji je na tržištu odlično prihvaćen usprkos ne baš niskoj cijeni.
No osam godina je previše i za puno manje pomodne stvari od automobila, pa je aktualni Scirocco već ispao dosadnim i Bogu i Vragu. No to svejedno ne sprječava ekipu iz VW-a da se i dalje trudi, jer je upravo najavljen paket koji sačinjava novu „specijalnu“ verziju ovog modela.
Dotični je ovaj puta striktno vezan uz „R“ verziju Scirocca i nazvan „Black Style Pack“, no ako ste kojim slučajem pomislili da je Scirocco dobio novu injekciju snage ili pak neke bitne revizije na ovjesu ili bilo kojem drugom mehaničkom sklopu, grdno se varate. Ovaj paket podrazumijeva tek nekoliko kanti crne boje koja je iskorištena za premazivanje retrovizora, dijela krova, te kotače koji u maniri apsolutnog kontrasta aktualni Scirocco čine „specijalnim“.
Dakle nema boljih performansi. Nema unaprjeđenja po pitanju ovjesa, upravljačkog sklopa i sličnih detalja. Nema čak ni optičkih dodataka zbog kojih bi Scirocco ponovno plijenio poglede kao prije osam godina. Sve se svelo na malo crne boje za koju Volkswagen traži masne pare – nekih 660 eura, ako ću biti precizniji.
Iskreno ne znam kako cijenjeno čitateljstvo razmišlja, no ako se mene pita, ovaj je Scirocco mogao biti nazvan Hammerite edition, i na tržište doći po istoj cijeni kao i prije, jer nekih bitnih promjena u odnosu na dosadašnje izdanje ove verzije modela realno i nema.
Drugi po redu „specijalni“ Volkswagen uobličen je u model Polo, kojem je izuzev sufiksa „Beats Edition“ dodano nekoliko dodataka postojećem ozvučenju.
Zbog toga će prvenstveno audiofili doći na svoje, jer prema navodima od strane proizvođača, unutar interijera ovog Pola dolazi ukupno sedam zvučnika ukupne snage 300 Watta. Uz svu tu silu membrana i magneta dolazi i 8-kanalno DSP-pojačalo koje kao vlasnik tvrtke BeatsAudio potpisuje Dr. Dre, odnosno jedan od članova nekada „najopasnije grupe na svijetu“ – N.W.A.
Ako bih se orijentirao prema riječima Volkswagenovog odjela marketinga, onda Polo Beats Edition nudi „najviši stupanj kvalitete ozvučenja“ i „jedu doista specijalnu verziju modela“, no prema tom sam dijelu priče (kao i obično) poprilično skeptičan.
Mislim, jasno mi je da se u posljednje vrijeme kvaliteta audio-uređaja prve ugradnje uvelike popravila i da današnje audio-sustave često nije ni približno potrebno mijenjati za neki „aftermarket“ sustav. No da se u smislu ovog Pola baš radi o nekom specijalnom i posebnom stroju za uživanje, nekako sumnjam.
Vjerujem da je audio-sustav postavljen kako treba i da cijela priča ima nekog smisla, ali ako ću vjerovati onoj staroj narodnoj mudrosti koja kaže „uvijek može bolje“, mislim da je time sve rečeno.
Uz salvu zvučnika i pojačalo koje ih tjera na proizvodnju buke u Volkswagenu su se potrudili Polo Beats Edition i vizualno doraditi, pa je eksterijer dobio nekoliko „unikatnih“ dodataka.
Za početak je tu crna prednja maska koja se sjaji čak u mraku, polakirani retrovizori i naljepnice smještene na donji dio bokova automobila. Uz te detalje vrijedi spomenuti i novi dezen 16-inčnih kotača pod nazivom „Syenite“, koje je moguće dobiti u polirano-bijeloj i polirano-crnoj kombinaciji, no izuzev tih nekoliko dijelova Polo Beats Edition izgleda manje-više isto kao i svi drugi primjerci.
Interijer je izuzev dodatka decibela u sklopu ove edicije modela dobio i nešto malo redizajnirana sjedala, pojaseve u boji, volan presvučen kožom, te malčice drugačije panele na vratima.
Cijelu tu BeatsAudio priču prati i nekolicina logotipa koji označavaju ediciju modela, čime je ideja očito svakome dati do znanja da ovo nije običan Polo – iako zapravo jest.
No odlična vijest u cijeloj toj priči svodi se na cijenu od nešto manje od 16,000 eura (u Njemačkoj), za koju se u krajnjoj liniji uz pomalo bezličnu karoseriju i već dosadan dizajn barem dobije audio-uređaj u kojem će neki od kupaca itekako znati uživati.
Samim time (ako izuzmemo performanse), Volkswagen Polo Beats Edition postaje zanimljivijim automobilom od gore navedene specijalne edicije modela Scirocco.
Razlog je zapravo vrlo jednostavan i svodi se na to da u krajnjoj liniji ovaj Polo odaje dojam automobila oko kojeg se netko potrudio, a ne već dosadnog modela koji zbog lijenosti tvoraca još uvijek nitko nije redizajnirao kako treba, već mu se u sklopu popisa opreme dodalo nekoliko mjerica crne boje.
Zbog toga Polo Beats Edition bez problema mogu opisati poželjnim, dok Scirocco usprkos svemu mogu opisati tek dosadnim.
Slažete li se?
