Toyota i ponavljanje gradiva – 24 sata Le Mansa
Tri desetljeća truda i pokušaja osvajanja najprestižnije utrke na svijetu većini bi bilo dovoljno razloga za odustajanje. No ne i za ekipu iz Toyote koja ove godine sprema „nekoliko iznenađenja“.
Prošla je polovica petnaeste godine novog milenija. Vrijeme i dalje užurbano curi kroz prste svakome od nas, no oni koji to poslovično najviše osjećaju na vlastitim leđima uvijek su nekako vezani uz svijet automobila.
U smislu produkcije tu su rokovi – oni koji podrazumijevaju dizajnerska rješenja, te oni koji su vezani uz sve ostale segmente proizvodnje i plasmana svakog pojedinog modela na tržište. Tu je naravno i konkurencija koju uvijek treba držati negdje u polju perifernog vida, jer kako mnogi kažu, „u tajmingu je sve“. No najveće breme prolaznosti vremena na leđima nose ljudi koji kroz osmišljavanje i pripremanje automobila za utrke tjeraju tehnologiju na sam rub.
Sezona natjecanja nikoga ne čeka, te je potrebno biti predan i koncentriran u potpunosti kako bi se od početka do kraja svake pojedine sezone natjecanja ostvario neki zamjetan rezultat. To znaju svi koji su ikada imali veze sa svijetom utrkivanja, te je ta istina jednostavno univerzalna i nema veze s pojedinim klasifikacijama natjecanja u auto-sportu, već je podjednako osjećaju svi.
Nije pretjerivanje reći da sva ta tehno-manija skoro oduvijek otežava život onima koji su vezani uz svijet Rallyja, Formule 1, i raznoraznih kupova koji podrazumijevaju jednu marku (tj. model) ili više njih, no sredina lipnja je centar svih napora i problema za ljude koji sudjeluju u oktanskom cirkusu zvanom 24 sata Le Mansa.
Za one koji su do maločas živjeli izvan trećeg kamenčića od sunca, recimo samo da je 24 sata Le Mansa apsolutno najprestižnija utrka na svijetu, u sklopu koje je praktički čast nastupati – bilo da se radi o proizvođaču automobila, timu ili pak vozaču i mehaničaru. Razlog je jednostavan: mjeseci priprema i „samo“ 24 sata vožnje pod maksimalnim opterećenjem motora, ovjesa, kočnica i mjenjačkog sklopa s jedne strane, te mehaničara, direktora timova i vozača s druge. Uglavnom, ako postoji apsolutan balans između mašine i čovjeka, onda je on vidljiv upravo tijekom tih teških i ultra-brzih 24 sata provedenih na Le Sartheu.
Toyota je u taj magični svijet brzine i izdržljivosti ušla 1985. godine i od tog vremena do danas praktički da ne postoji godina kada je ta slavna marka izbivala s ove legendarne utrke.
Model 85C-L bio je prvi natjecateljski automobil s kojim je Toyota u dva istovjetna primjerka stala na start utrke 24 sata Le Mansa sredinom 1985. godine i time se upisala u povijest ovog slavnog natjecanja.
Nakon kvalifikacija stvari baš i nisu izgledale obećavajuće, s obzirom na 22. i 29. mjesto na „gridu“. Isto vrijedi i za sam kraj utrke koji je samo jedan od dva automobila uspio doživjeti na 12. mjestu u ukupnom poretku, dok je onaj drugi zakazao u mehaničkom smislu i umirovio se prije vremena.
Sljedeće godine je bilo još gore, jer je nakon 30. i 40. mjesta u kvalifikacijama Toyota na utrci uzela samo jedno 20. mjesto, dok je plasman drugog automobila (i opet) ostao nedorečenim zbog mehaničkog kvara.
…i tako do 1992. godine, kada je za ovu renomiranu tvrtku konačno zasjalo sunce…
Od 1992. godine do danas, Toyota je iz godine u godinu sve jače dahtala za vrat konkurenciji na stazi, te je nekolicina modela uspijevala stići na sam tron. No pobjeda je i dalje izmicala, te su se svi Toyotini ljudi morali zadovoljiti s 2. i 3. mjestima u ukupnom poretku tijekom proteklih desetak godina.
Tome u prilog ide najveći „pehist“ koji kao trkaći automobil s oznakom šasije TS-020 dolazi upravo iz redova Toyote, te usprkos velikim očekivanjima i odličnim kvalifikacijama u sklopu svog premijernog nastupa na utrci 24 sata Le Mansa 1998. godine osvaja tek 9. mjesto.
Reklo bi se da to i nije toliko loš rezultat kada se u obzir uzme iznimno jaka konkurencija, no kada se pak u obzir uzme i činjenica da nakon 1., 2. i 7. mjesta u kvalifikacijama utrku na spomenutom 7. mjestu završava samo jedan automobil, stvari se ipak same slažu u stvarnu perspektivu.
Uglavnom, za Toyotu TS-020 nije bilo sreće 1998. godine, a niti 1999. nije bila ništa sretnija.
U današnje vrijeme Toyota ne nastupa s istim idejama, već gradi svoj put kroz utilizaciju električne energije koja dijelom potpomaže benzinske motore da odrade svoj posao na najbolji (i najbrži) mogući način. Nekima to smeta, jer misle da Hibridima na utrci 24 sata Le Mansa nije mjesto, no ako već ništa drugo, onda je što se mene tiče „plus“ u cijelu priču stavljen zbog činjenice da Toyota ne koristi Diesel-motore poput nekih renomiranih proizvođača automobila koji su takvim nastupima iz ove utrke dobrim dijelom napravili utrku u potrošnji goriva.
Uglavnom, Toyota TS-040 Hybrid prošle je godine „uzela mjeru“ mnogima koji to ni u ludilu nisu očekivali, a kako upravo danas počinje najnovije izdanje utrke 24 sata Le Mansa, vjerujem da će se taj slučaj ponoviti, jer iz Toyote tvrde kako ne samo da su apsolutno spremni za ovaj trideseti izazov po redu, već i da imaju „nekoliko iznenađenja u rukavu“.
Što to konkretno znači mogu samo nagađati, no vjerujem da ekipa iz Toyote jako dobro zna što priča i radi, pa samim time vjerujem i da bi se nakon puna tri desetljeća upornost i razvijanje apsolutnog vrha tehnologije mogle višestruko isplatiti.
…no to ćemo još vidjeti kada prođe najdužih 24 sata za svijet utrka u domeni auto-sporta.
E sad…za one koji su voljni ponoviti znanje kroz nekolicinu tekstom-opisanih stavki iz povijesnih knjiga, eto liste Toyotinih modela i uspjeha kroz godine natjecanja na 24 sata Le Mansa:
• 1985. No36 (85C-L): kvalifikacije: 29; Utrka: 12. No 38 (85C-L): kvalifikacije: 22; Utrka: DNF (mehanički kvar).
• 1986. No36 (86C-L): kvalifikacije: 40; Utrka: DNF (mehanički kvar). No38 (86C-L): kvalifikacije: 30; Utrka: 20.
• 1987. No36 (87C-L): kvalifikacije: 14; Utrka: DNF (mehanički kvar). No37 (87C-L): kvalifikacije: 16; Utrka: DNF (mehanički kvar).
• 1988. No36 (88C): kvalifikacije: 8; Utrka: 12. No37 (88C): kvalifikacije: 10; Utrka: 24.
• 1989. No36 (89C-V): kvalifikacije: 24; Utrka: DNF (mehanički kvar). No37 (89C-V): kvalifikacije: 17; Utrka: DNF (nezgoda). No38 (88C): kvalifikacije: 25; Utrka: DNF (nezgoda).
• 1990. No36 (90C-V): kvalifikacije: 10; Utrka: 6. No37 (90C-V): kvalifikacije: 14; Utrka: DNF (nezgoda). No38 (90C-V): kvalifikacije: 16; Utrka: DNF (mehanički kvar).
• 1992. No7 (TS010): kvalifikacije: 3; Utrka: DNF (mehanički kvar). No8 (TS010): kvalifikacije: 4; Utrka: 8. No33 (TS010): kvalifikacije: 5; Utrka: 2. No34 (92C-V): kvalifikacije: 11; Utrka: 9. No35 (92C-V): kvalifikacije: 15; Utrka: 5.
• 1993. No22 (93C-V): kvalifikacije: 10; Utrka: 5. No25 (93C-V); kvalifikacije: 12; Utrka: 6. No36 (TS010): kvalifikacije: 2; Utrka: 4. No37 (TS010): kvalifikacije: 5; Utrka: DNF (mehanički kvar). No38 (TS010): kvalifikacije: 4; Utrka: 8.
• 1994. No 1 (94 C-V): kvalifikacije: 4; Utrka: 2. No4 (94 C-V): kvalifikacije: 8; Utrka: 4.
• 1995. No27 (Supra LM): kvalifikacije: 30; Utrka: 14.
• 1996. No57 (Supra LM): kvalifikacije: 36; Utrka: DNF (nezgoda).
• 1998. No27 (TS020): kvalifikacije: 8; Utrka: 9. No28 (TS020): kvalifikacije: 2; Utrka: DNF (nezgoda). No29 (TS020): kvalifikacije: 7; Utrka: DNF (mehanički kvar).
• 1999. No1 (TS020): kvalifikacije: 1; Utrka: DNF (nezgoda). No2 (TS020): kvalifikacije: 2; Utrka: DNF (nezgoda). No3 (TS020): kvalifikacije: 8; Utrka: 2.
• 2012. No7 (TS030 HYBRID): kvalifikacije: 5; Utrka: DNF (mehanički kvar). No8 (TS030 HYBRID): kvalifikacije:: 3; Utrka: DNF (nezgoda).
• 2013. No7 (TS030 HYBRID): kvalifikacije: 5; Utrka: 4. No8: kvalifikacije: (TS030 HYBRID): 4; Utrka: 2.
• 2014. No7 (TS040 HYBRID): kvalifikacije: 1; Utrka: DNF (mehanički kvar). No8 (TS040 HYBRID): kvalifikacije:: 3; Utrka: 3.
…a za one kojima čitanje baš i ne ide, tu je i video-uradak s kojim Toyota obilježava tri dekade tvrdoglavosti, upornosti i ideja.
Uživajte.
