Što to radi Mitsubishi?
Ukratko? Pi**arije. No idemo ipak „malčice“ u detalje…
Znate ono kad sjednete na kavu, otvorite novine ili neki internetski portal s vijestima i shvatite da mediji imaju sve manje smisla? To vam se sigurno dogodilo barem jednom (dnevno).
Razlozi su svakojaki, te sežu iz gluposti u laž, pa zatim u domenu trivijalnosti i onda opet prema gluposti, što zapravo čini jedan začarani krug unutar kojeg sadržajnost nema nikakvog smisla.
Naime, izuzev idiotskih naslova i apsolutno nebitnih tema poput novih dečkiju i muževa „popularnih“ pjevačica i starleta, tu i tamo se kroz današnje medije servira neka nova dijeta, otkriće znanstvenika vezano uz širinu svemira ili utjecaja mjesečevih mijena na spolni život glista, da bi sve skupa zaokružila kombinacija gluposti, nesposobnosti i lopovluka, tj. naša politička scena.
Naravno da je čovjek u svemu tome zapravo izgubljen, jer ga mediji mlate s trivijalnostima koliko god mogu, pa stoga ljudi sve manje preskaču reklame, jer su to zapravo jedine iskrene i za kućni budžet relevantne informacije koje se u medijima danas mogu naći.
Naravno da se tu i tamo zalomi i pokoja reklama vezana uz svijet automobila, pa je prosječni čitatelj u mogućnosti vidjeti neki novi automobil na akciji. No ta „fotošopirana“ hrpa lima s umjetno povećanim kotačima i virtualno spuštenom karoserijom teško nekoga može ostaviti bez daha. Stoga neki od čitatelja krenu čitati senzacionalistički-nastrojene navode koji se uz Photoshop-remek-djelo na četiri kotača nalazi na stranici.
Izuzev glupavih slogana i cijena koje obavezno završavaju sa „zvjezdicom“ (jer fus-note ipak govore više istine od same reklame), nerijetko se na stranici pronađe i neki navod vezan uz potrošnju goriva, te tu nastaje najveći problem…
Naime, kako u Hrvata tek malobrojni prevar…ups…poslovni ljudi i lopo…ups…(ne znam što mi je danas)…političari imaju hrpetine novaca na (stranim ili tetkinim) računima, tako je prosječnom čovjeku itekako bitna stavka vezana uz količinu goriva koje će tijekom sljedećih 5-7 godina (koliko traje prosječni hrvatski kredit) trošiti na stotinu kilometara.
No informacije koje proizvođači prezentiraju u oglasima zapravo su (većinom) svedeni na legalnu muljažu s kojom se izvrću brojke kako već nekome odgovara. Stoga postaje izuzetno interesantnim da u današnje vrijeme svaki automobil na stotinu kilometara troši poput Zippo-upaljača – čak i u domeni sportskih automobila poput Porschea 911 Turbo S, koji u sklopu danas aktualne generacije troši kao Bakin Escort iz deves´prve.
Hmmm…
E sad…kako se tu i tamo zalomi neka kazna za nekog od proizvođača automobila zbog krivih navoda i namjernog varanja tržišta u domeni potrošnje goriva pojedinih modela, tako možemo biti sretni da proizvođači tu i tamo ipak malčice smanje doživljaj s tim lažnim navodima. No čak ni drakonske kazne (poput one od skoro 400 milijuna dolara, koliko su 2013. godine zbog varanja kupaca zajednički platili Hyundai i KIA) još uvijek ne pomažu u tome da se sve to legalno varanje prekine jednom zauvijek.
Iako je cijela ta priča oko kažnjavanja otišla u sferu lova na vještice, ipak se tu i tamo pravda barem malčice pokaže iza zavjese, te javno uperi prst u neke od najvećih proizvođača automobila današnjice. To neke od nas izuzetno veseli, dok drugima ne „sjeda“ nikako, pa stoga vjerujem da će i ova najnovija prijevara izazvati podijeljene reakcije, jer je u srži cijele priče riječ o japanskom proizvođaču automobila pod nazivom Mitsubishi.
Ako bi se krenula uspoređivati današnja ponuda modela tog slavnog proizvođača s onom iz devedesetih, i slijepcu je jasno kako Mitsubishi danas tek životari.
Da, modela u ponudi ima i neki od njih bilježe kakvu-takvu prodaju, no većina ih je plasirana u domene tržišta u kojima za Mitsubishi zapravo nema mjesta. Tu prvenstveno podrazumijevam SUV-automobile i one nalik limuzinama kakvima su se tijekom Univerzijade prevozile guzice organizatora tog „spektakla“. Lancer Evolution više ne postoji, Eclipse više nije moguće naći čak ni u oglasniku, a 3000GT je već odavno mrtav, pokopan i oplakan. Čak ni mali gradski automobili sa znakom dijamanta više nemaju nikakve GTI-Turbo-16V-Twin Cam-ovo i ono-oznake s kojima su grabili kupce tijekom osamdesetih i devedesetih, pa se priča za Mitsubishi ne može objasniti nikako drugačije, nego jednostavno tužnom.
…a postat će još tužnijom…
Naime, prije nekoliko dana je ustanovljeno kako Mitsubishijev najveći adut na tržištu uobličen u potrošnju goriva pojedinih modela, zapravo nije istinit. Čim je ta vijest postala službena, zastupnici su masovno isključivali telefone i palili automatske sekretarice, kako bi se barem pokušali obraniti od kupaca s oštrim očnjacima. No ništa od toga nije pomoglo, jer priča odlazi dalje…
Prema navodima ekipe iz Bloomberga, Mitsubishi je manipulirao podacima vezanim uz potrošnju goriva na svoja četiri modela, što je rezultiralo ukupnom brojkom od 625,000 automobila koji su aktivno varali svoje vlasnike.
Cijela se larma oko toga podigla i od strane Nissana, čiji su predstavnici ogorčeni i ljuti, jer je Nissan prije dogovora o partnerstvu s Renaultom jako blisko surađivao upravo s Mitsubishijem.
Glavni i odgovorni ljudi tvrtke Mitsubishi Motors već su prije smijenjeni sa svojih dužnosti, jer je 2004. godine ustanovljeno kako Mitsubishi još od 1977. godine skriva neke itekako bitne pogreške i propuste na svojim modelima. Tom je prigodom ustanovljeno kako su od spomenute 1977. do 2000. godine pojedini modeli imali problema s kočionim sustavima, upravljačkim funkcijama, te s curenjem goriva (?!?), no o tome u javnosti nitko nikada nije ni beknuo.
Tada je Mitsubishi strogo kažnjen, a glavna faca tvrtke je prvo otjerana u zaborav, da bi se mjesecima kasnije protiv tog čovjeka podigla optužnica zbog namjernog prešućivanja istine i kvarova za koje nisu krivi kupci automobila, već inženjeri i ostatak unutar zidova ove tvrtke zaposlene ekipe.
Uglavnom, reklo bi se da je Mitsubishi nakon toga sazrio, te da se takve eskapade više neće ponavljati, no kako sada stvari stoje, eto ih opet u (sličnim) problemima.
Povratak u sadašnjost donio je i neke detalje vezane uz varanje na rezultatnom stanju vezanom uz potrošnju goriva pojedinih modela, no svi oni koji misle da se u cijeloj toj priči Mitsubishi ponio poput npr. Volkswagena, jednostavno su u krivu, jer je „dijamantna“ tvrtka cijelu prijevaru zapravo odradila bez ikakvog skrivanja.
Kako? Jednostavno – manipulirajući teretom koji opterećuje kotače (tj. gume), ne bi li se dobila što manja potrošnja goriva. Uglavnom, nazovimo to „analognim varanjem“ za razliku od onog „digitalnog“ koje je proveo Volkswagen i koje predsjednik vladajuće stranke i dan-danas ne može shvatiti.
O kojim je modelima i razdoblju riječ, nitko još nije precizirao, no već se brojka od 625,000 automobila čini dovoljnom da čak i najžešći zagovaratelji ove marke odustanu i zašute.
Iz tvrtke na kapaljku dolaze informacije i pokoja isprika, a tokijska burza već je jasno naznačila što Mitsubishi u bližoj budućnosti može očekivati. Jedino još nitko nije spomenuo kupce kojima je u salonima prodana oveća količina „muda pod bubrege“, ali za očekivati je da će i oni doći na red i da će dobiti priliku oderati kožu s leđa proizvođača svojih automobila. Samo je problem u tome što kupci kao direktni financijeri budućnosti svakog pojedinog proizvođača automobila uvijek na red dođu zadnji. To je trend koji se iz afere u aferu i iz godine u godinu samo ponavlja, te u tom dijelu priče čak ni u sociološki korektnoj 2016. godini nema nikakvog bitnog pomaka.
Stoga bih kao zaključak ove konkretne priče rekao da Mitsubishi zbog (ponovljenog) varanja treba adekvatno kazniti. Kupcima treba ponuditi ispriku, nakloniti im se do poda i potom na neki način ponuditi kompenzaciju, a zatim se svi zajedno možemo zapitati gdje je zapravo nestalo poštenje i zašto „pravedna dama“ spava zimski san.
Možda nekome zvuči kao da pretjerujem, no ovakvi primjeri samo pokazuju koliko je društvo otišlo k vragu i koliko se povjerenje za većinu tvrtki u današnje vrijeme odjednom klasificira kao nebitan pojam.
Šteta, jer od prvih automobila do danas imaginarna cesta uz pokoji zavoj ipak ide u pravom smjeru, pa je tužno vidjeti kako se odjednom u cijeloj priči taj smjer okrenuo.
Nije li to nešto tragično?
