Slijedi li uskoro nova opresija od strane Države?
Ako je za vjerovati nedavnim napisima po medijima, reklo bi se da aktualna vlast nakon upropaštavanja dobrog dijela same države po tko zna koji puta kreće upropaštavati i narod koji u njoj (jedva) živi.
No ako ste kojim slučajem pomislili kako će ovo biti politički tekst, vjerujte mi da neće.
Proteklih se dana u lijepoj nam našoj odvijalo sve i svašta. Od proslave uskrsnuća i uživanja u šunkama, jajima i mladim lukovima, preko javnih reakcija na djevojčicu koja je nakon samo dvije godine života umrla zbog nebrige državnog aparata i uhljeba koji u sklopu istog „rade”, pa sve do snijega koji je nemilo padao skoro cijelo prekjučerašnje prijepodne. I sve je to tek kap u moru svega ostalog što se na ovim prostorima tijekom posljednjih nekoliko dana odvijalo.
I to je u pravilu sasvim normalan tijek života.
No nama je ovdje u oči upala vijest koju je prekjučer objavio portal Večernji List. Vijest koja navodi kako se tijekom posljednjih mjeseci raspravljalo o ukidanju tolerancije na alkohol od 0,5 promila, te ukidanja tolerancije od 10%, odnosno 10 kilometara na sat, ovisno o brzini kretanja vozila na prometnici.
Kako portal Večernji List u svom tekstu navodi, „Javno savjetovanje o novom Nacionalnom planu sigurnosti cestovnog prometa RH 2020.-2030. završeno je i o tome je objavljeno izvješće.
Nacionalni plan donosi MUP, a za prethodno desetljeće glavni cilj bio je da se 2020. za 50 posto smanji broj poginulih u odnosu na 2010., na 213. To nije uspjelo, 2019. godine bilo je 297 poginulih na cestama, a lani 237, iako su prošla i ova godina obilježene koronakrizom i lockdownima zbog čega je bio i manji promet na cestama.
Novim planom određeno je 13 područja djelovanja, za svako od njih predložene su mjere. Za područje Vožnja bez utjecaja alkohola, droga i lijekova, kao jedna od mjera navodi se da će se istražiti mogućnost i učinkovitost promjene graničnih vrijednosti dopuštene količine alkohola u krvi vozača.
Provedba ove mjere, prema planu, mogla bi početi od ove godine do 2023“.
I tu kreće kompletna dramaturgija koju u pravilu pišu oni koji s prometom tek nazivno i to pod velikim upitnikom zapravo imaju veze. Jer da tome nije tako, onda bi planovi, inicijative i djelovanje u smislu smanjenja žrtava na cestama uspijevali, a ne rezultirali istim ili tek neznatno manjim statističkim podacima. I to u vrijeme kada smo svako malo svi zajedno u nekakvom „lockdownu“ i ceste su kudikamo praznije nego li su bile prije početka ove naizgled vječne COVID-trakavice.
Stoga izuzev puno laprdanja i sastančenja niti jedna grana izvršne vlasti nije spasila živote, već je samo podigla kazne i time po već uvriježenoj praksi pojačala opresiju, umjesto da je poradila na edukaciji i prevenciji.
No ni to nije sve. Jer u nastavku teksta objavljenog na portalu Večernji List spominju se i neki drugi detalji koje će aktualna vlast u kombinaciji s MUP-om i ostalim teoretičarima sprovesti u praksu.
Naime, „Sada je na snazi regulativa koja dopušta 0,5 promila alkohola u krvi vozača, no to se ne odnosi na profesionalne i mlade vozače.
Jedna od mjera je i da se istraži učinkovitost sustava Alcohol Interlock i njegov utjecaj na smanjenje broja nesreća te da se potiče profesionalne vozače na korištenje tog sustava.
Sukladno provedenim istraživanjima učinkovitosti, predložit će se i obveza ugradnje uređaja Alcohol Interlock u vozila osoba koje su više puta uhvaćene pijane u vožnji. Što se tiče područja Sigurna brzina, tu će se među ostalim istražiti i predložiti rješenja za učinkovitiju naplatu kazna te uvođenje kontrole prosječne brzine, pogotovo u tunelima“.
Tako kaže portal Večernji List i nema razloga sumnjati u izvore. Pogotovo kada već jako dobro poznajemo kako i po kojim „šprancama“ vlast u Hrvata već desetljećima funkcionira.
Istini za volju, moram priznati da sam s one osobne strane apsolutan protivnik kombinacije alkohola i volana u rukama. Ali usprkos tome je krajnje stupidno ukidati granicu od 0,5 promila. Jer neovisno o „baždarenosti“ osobe, tih 0,5 promila ni od koga ne stvaraju pijanu osobu na cesti. A ako se pak kojim slučajem dogodi neka prometna nezgoda za vrijeme nošenja tih 0,5 promila u krvi, njihov je nositelj ionako kriv u očima zakona. Stoga oko tog dijela priče ne vidim razloga za neke bitne promjene, jer u krajnjoj liniji nema ništa loše u tome da se za vrijeme neke roštiljade s ekipom popije „gemišt“.
To još nikoga nije ubilo. Ili barem statistički podaci ne upućuju da jest.
S druge strane, sam uređaj Alcohol Interlock ili kako se već to čudo naziva nazivno itekako ima smisla. Pogotovo kod pijanih budala koje u takvim eteričnim stanjima konstantno sjedaju za volan i ponašaju se kao da zakoni za njih ne vrijede. Ali ta je priča već odavno pokrenuta u SAD-u i „pala“ je zbog ljudskih prava. Stoga iskreno vjerujem da od svih tih velebnih najava i dalje neće biti ništa. Jer budale danas imaju veća prava nego normalni ljudi kojima ne pada na um u pijanom stanju sjedati za volan.
No niti to nije sve. Jer se domaće moralne i ine druge vertikale po tko zna koji puta obračunavaju i s brzinom. Pa oko toga portal Večernji List u svom tekstu navodi ovo:
„Potaknut će se i jedinice lokalne samouprave da nabave uređaje za mjerenje brzine, pri čemu će se tolerancija uređaja za mjerenje brzine svesti na minimalno moguću. Ta tolerancija ili, kako se službeno naziva, sigurnosna razlika iznosi 10 km/h za brzine do 100 km/h, a za veće brzine od toga iznosi 10 posto.
Sukladno svjetskim smjernicama, postupno bi se uvodili i sustavi za nadzor brzine u vozilima koji vozače informiraju o njihovoj trenutačnoj brzini te ih upozoravaju voze li nepropisnom brzinom.
U području Prevencija distrakcije vozača istražit će se inovativne mogućnosti onemogućavanja vozača da koriste mobitel tijekom vožnje i predložiti rješenja. Pješaci i biciklisti pripadaju u područje Sigurnost aktivnih oblika prometovanja, a tu se kao mjere navode edukacije pješaka i provođenje biciklističkih ispita“.
Dakle, eto nam još uređaja koji bi u teoriji trebali pomagati vlastima da nas kažnjavaju. Jer tolerancija prema brzini u svakom slučaju mora postojati, a uređaji i tehnologija ionako ne dolaze bez svojih mana. Stoga čisto sumnjam da će ukidanje tolerancije od 10 km/h ili pak 10% brzine utjecati na išta drugo izuzev na još jedan dodatni način punjenja zbog krađe i malverzacija osiromašenog državnog proračuna.
Uostalom, što vrijede svi ti zakoni i regulative, kada ih oni kojima u opisu posla stoji da sve to kontroliraju, najčešće stoje u nekakvoj izmišljenoj zasjedi i čekaju kazniti nekoga tko nije vezao pojas ili pak nekoga kome je na putu od točke „A“ do točke „B“ krepao far.
Uglavnom, kako ne bih ispao samo vječni kritičar, za kraj ovog kratkog osvrta na ove nove ideje i njihove načine provedbe, eto mojih ideja za sigurnost u prometu:
1. U automobile uvesti imobilizatore za podatkovni promet na mobilnim telefonima.
Time bi se spriječilo pimplanje po WhatsAppu, Viberu, Facebooku, Instagramu i svim ostalim nebitnim platformama koje ljudi objeručke koriste za vrijeme vožnje.
2. Proizvođačima automobila i njihovim zastupnicima uvesti obavezu ugradnje „Hands-Free“ sustava u automobile koji se prodaju na domaćem tržištu.
Time bi se spriječilo držanje telefona u ruci za vrijeme vožnje.
3. Uvesti neki modalitet praćenja prometnih prekršaja i time direktno utjecati na cijenu osiguranja.
Jer ako netko napravi 50 prometnih prekršaja godišnje, a netko niti jedan, onda cijena osiguranja ne smije biti ista za takve dvije osobe.
4. Uvesti klasifikacije nivoa prekršaja u sklopu kojih bi se npr. nepropisno parkiranje i zaborav u smislu vezanja sigurnosnog pojasa kažnjavalo s nekim manjim svotama, dok bi se teški prekršaji poput prolaska kroz crveno svjetlo i pijanstva za volanom kažnjavali čak i zatvorom.
Time bi se definitivno spasio pokoji život, ali bi se i pokoja budala maknula s ceste.
A to je pak uvijek dobro.
5. Uvođenje „tajmera“ na semaforima na kojima bi bilo jasno vidljivo koliko traje interval zelenog ili crvenog svjetla.
Time bi se promet ubrzao i gužve bi se mogle barem malčice prorijediti. A korištenjem tih napravica bi i raskrižja definitivno bila sigurnija.
6. Uvođenje kazni na bazi postotka od plaće.
Time ne samo da bi pojedini manageri s debelim lisnicama mogli strahovati od cifre s kojom bi ih Policajac mogao kazniti, već bi i neke imovinske kartice od cijele priče mogle ispasti realnijim i transparentnijim komadima papirologije, nego što je to do sada bio slučaj.
7. Uvođenje psiho-testa i testa inteligencije u Auto-škole.
Time bi se poremećenim i glupavim ljudima moglo na pristojan i kulturan način objasniti da na cesti nemaju što tražiti. A tako bi se definitivno mogao spasiti pokoji život i unaprijediti statistika koja je pojedinim ministarstvima i udrugama toliko bitna.
8. Uvođenje kazni za parkiranje preko linije koja označava gabarite parkirnog mjesta.
Time bi se s jedne strane podebljali proračuni pojedinih mjesta, ali i onaj državni. A nama „običnim smrtnicima“ bi se tako umanjio stres oko traženja parkirnog mjesta ispred zgrade ili tvrtke u kojoj radimo.
Ideja naravno ima još. I vjerovali ili ne, sve su besplatne.
Odnosno, u ovom slučaju nije potrebno masno preplaćivati samo nekoliko minuta korištenja moždanih vijuga. Jer ove na vlasti ionako svi mi zajedno sasvim dovoljno plaćamo, a na cesti se i dalje ne osjećamo baš pretjerano sigurnim sudionicima u prometu.
Stoga učinite ono što možete da barem neke od njih netko od glavešina primijeti. Odnosno „šerajte“, „lajkajte“ i komentirajte na našoj Facebook stranici. A onda možda konačno pokrenemo inicijativu za neke od ideja koje su navedene u donjem dijelu ovog teksta i možda iz smjera prema 1843. godini skrenemo prema nekoj naprednijoj godini u sklopu novog milenija.
A do tada zahvaljujem na pažnji.
I naravno, do čitanja.
