Draga naša Policijo, može vas biti sram!
Ponukan iskustvom koje sam sinoć imao prilike doživjeti, mogu reći da sam duboko razočaran načinom na koji naša Policija funkcionira.
Pa kad je već tako, da i obrazložim…
Svako malo unutar tema i tekstova na portalu u nekom kontekstu spomenemo hrvatsku Policiju. I najčešće nismo mi oni koji prema toj državnoj instituciji imaju nešto ružno za reći, već na takve teme komentari često budu svakakvi.
I to je sasvim u redu. Jer u krajnjoj liniji barem nazivno živimo u nekakvoj demokraciji, pa ljudi imaju pravo komentirati što god i kako god žele.
Što se mene tiče, mogu bez ikakvog problema reći da dobar dio policajaca na terenu radi svoj posao.
I u tome nije problem.
No problem nastaje kada se ona nekolicina neradnika i „inercijaša“ primi „posla“ i kažnjava ljude zbog nekakve trivijalne gluposti, dok po gradovima jure mulci bez imalo pameti. Pijani, drogirani, agresivni i općenito ne baš pretjerano normalni.
Takvi najčešće pune naslovnice dnevne štampe i bivaju čestim gostima “crne kronike”.
I koliko god da se pojedini policajci i policajke trude takve morone maknuti s naših cesta, sudstvo je najčešće ono koje im nerijetko progleda kroz prste.
A onda takvi tikvani i dalje siluju naše prometnice i na cesti se ponašaju kao da je cijela država njihova.
Jer za takve pravila ne vrijede, koliko god se društvo trudilo ukazati im drugačije.
Otkad je milostivi nam Stožer svagdašnji odlučio dozvoliti da barem nazivno živimo kao ljudi, a ne kao roblje koje preko dana radi, a preko noći spava, otvorile su se terase pojedinih lokala. I naravno da sam među onima koji svoje vrijeme barem jednom tjedno provedu na terasi uz kavu i u društvu ekipe.
Uglavnom, tako je bilo i sinoć.
Ali već sam pri dolasku u lokal, odnosno i prije nego sam se uspio parkirati imao živce „u crvenom“.
Jer se eto tako našla jedna budaletina koja je uz DVA kompletna parkinga (od kojih je jedan bio napola prazan) uspjela stati nasred ceste, ostaviti svoj crni lubeničar i time zagraditi tri parkirana automobila.
I još je k tome jedno slobodno mjesto kraj ta tri parkirana automobila učinio nedostupnim za parkiranje. Jer ga je dupetom svog polovnog Passata jednostavno zagradio.
Bez brige, bez pameti i kako se na kraju ispostavilo, s nekoliko litara alkohola u guzici.
E sad… Kako u pravilu uvijek na neki način reagiram prema nekoj takvoj spodobi kojoj poimanje reda i pravila nije baš jasno, tako sam nakon samo par minuta sjedenja u lokalu imao „crve u dupetu“.
I naravno da sam uvidjevši potpuno pijano stanje gore spomenutog morona jednostavno morao reagirati i opet.
Stoga sam se u sekundi odlučio nazvati 192 i Policiju obavijestiti o nepropisno parkiranom Passatu crne boje te njegovom vlasniku koji će nakon ispijanja još pokoje čaše „gemišta“ sjesti u taj svoj auto. I možda nekoga ubiti ili osakatiti do kraja života.
Jer čovjek nije uspio niti sjediti kako treba. A kada je pokušao ustati i otići na WC, pao je nakon dva i pol koraka i njegov ga je brkati kolega morao dizati s poda.
Dakle, tu govorimo ne samo o egocentriku za kojeg zakon ne vrijedi, već i o neodgovornoj budaletini u svojim pedesetim godinama. Tj. o čovjeku kojem nije jasno da mrtvo-pijano stanje i korištenje automobila ne idu jedno s drugim.
Uglavnom, kada se netko na centrali Policije javio, s moje je strane ljubazno i artikulirano objašnjena situacija. Kroz razgovor sam zapravo apelirao da osoba s druge strane iskoristi svoje moći i na teren pošalje patrolu koja će ovog pijanog tikvana na ovaj ili onaj način onemogućiti da sjedne za volan i krene voziti.
Po završetku mog razgovora s dežurnim Policajcem krenule su interne oklade kada će, odnosno hoće li uopće netko od plavaca doći na teren po pozivu.
I ako ćemo biti fer i korektni, recimo da nije prošlo niti 20 minuta od momenta mog poziva do onog u kojem je patrola stigla na lice mjesta.
Dečki su po dolasku “na lice mjesta” upalili „rotirke“ i lagano se dovezli kraj Passata. Potom su pitali ljude na terasi zna li netko čiji je to automobil, pa se pijanac iz prvog reda automatizmom oglasio. No kada mu je rečeno da makne automobil s ceste, čovjek je galantno odbrusio „Evo, evo…samo da popijem piće“.
Odnosno „tko zna koji po redu „gemišt“.
Umjesto da su se na tu rečenicu oba policajca ustala iz svog patrolnog automobila i učinila nešto konkretno po tom pitanju, na to Policajci nisu reagirali. Umjesto toga su udobno zavaljenih guzica čovjeka kroz prozor pozvali do patrolnog Focusa.
Tada su imali prilike vidjeti da čovjek ne može stajati na nogama koliko je pijan. Ali umjesto da su uzeli nekakve dokumente i na bilo koji način spriječili mogućnost da dotična pijandura sjedne za volan svog Passata, obavili su s njime jedan kratki razgovor (koji je naš mili pijanac proveo naslonjen na policijski Focus) i potom… Otišli bez riječi.
Iskreno govoreći, mislio sam da je to bio taktički potez i da će dečki u plavom pričekati da pijanac sjedne u svoj automobil i krene ga parkirati kako to normalni ljudi rade. Pa potom možda ponovno upaliti “rotirke” i na licu mjesta dotičnome napisati kaznu i objasniti mu gdje se na čuvanje predaje vozačka dozvola.
Ali tu sam očito precijenio „sigurnost i povjerenje“, odnosno zdravu logiku policajaca koji su se pojavili na lokaciji.
Jer dotični nisu sačekali vidjeti hoće li se pijandura možda zajedno s Passatom zabiti u terasu i pokositi njen prvi red, ili će pak tijekom parkiranja oštetiti jedan do dva automobila.
Ne… Dečki su jednostavno otišli i ovakvu pijanu budalu ostavili da nastavi na terasi ispijati „gemište“.
Ali je barem Passat sada bio parkiran kako treba, a ne nasred ceste kao da ga je tamo donijela Sava.
I naravno da je po isteku radnog vremena lokala čovjek ponovno sjeo u svoj Passat i otišao kući.
A je li do kuće stigao i je li po putu napravio neki sudar ili nešto još gore od toga, u ovom momentu ne znam.
No definitivno znam da su policajci na lokaciji ispali jadnicima i neradnicima koji sigurnost ne pružaju, a povjerenje ne zaslužuju.
Nemojte me krivo shvatiti. Svjestan sam da u Policiji ima svakakvih zaposlenika. Neki svoj posao shvaćaju odgovorno i pristupaju mu ozbiljno, dok neki drugi samo čekaju da prođe smjena i da odu na kavu. Stoga iskreno vjerujem da ovi prvi zbog ovih drugih barem ponekad osjećaju sram i nelagodu.
Jer javnost često sve zajedno trpa u isti koš, a to u krajnjoj liniji nije fer.
Ali s druge strane razumijem i javnost kojoj i sam pripadam, pa oko toga ne bih trošio puno riječi.
Poanta je ionako u primjerima i razmišljanjima koja se zbog tih primjera stvaraju, zar ne?!
Mislim, s obzirom na to da tijekom posljednjih tjedana Zdravko Mamić ispada reformatorom hrvatskog pravosuđa (ili bolje rečeno krivosuđa), dok se Premijer i Predsjednik prepucavaju oko veličine vlastitog ega, nekako me i ne čudi da Policija i dalje nudi ovakve primjere nerada i nerazumijevanja tematike vlastitog posla.
Isto tako razumijem i da ljudi koji piju kavu ne žele raditi nečiji posao i zivkati Policiju zbog ovakvih morona koji svoje automobile ostavljaju na sredini ceste usprkos činjenici da parking udaljen samo pet i pol metara zjapi polu-prazan.
No isti će se ti ljudi itekako buniti kada takav moron zagradi njihov automobil dok oni npr. žure na posao.
A to nije nimalo fer i time se pokazuje slika koja kaže „baš me briga za druge“.
Stoga drugačije valjda niti ne zaslužujemo.
No s obzirom na to da Policija dobiva plaću iz državnog proračuna, te uz slogan „Pipl mast trast…“ ups… Ispričavam se. Naveo sam krivi slogan…
Ajmo ponovno…
Smatram da slogan „sigurnost i povjerenje“ ne bi trebao predstavljati samo još jednu u nizu suhoparnih floskula. Ali s obzirom na večerašnji primjer, definitivno mogu reći da za neke od policajaca i policajki upravo takvim stoji opis njihovih radnih mjesta.
Jer se takvi u službenim automobilima voze bez brige i pameti. A plaća ionako dolazi, pa zašto bi onda koristili svoje mozgove i barem pokušali prevenirati još jedan naslov u “crnoj kronici”. Odnosno u toj maniri razmišljanja i ponašanja dotični očito ne vide potrebu doskočiti još jednoj pijanoj budali koja će u kombinaciji s volanom u rukama i promilima u krvi kad-tad nekome zagorčati život. A za takav način “razmišljanja” i “funkcioniranja” jednostavno nema opravdanja. Pogotovo ne s obzirom na to da se Policija uvijek busa u prsa kako nas obične smrtnike štiti.I zapravo je žalosno da se ovakvi tekstovi moraju pojavljivati u medijima. Ali s druge strane smatram da kao čovjek koji poštuje pravila jednostavno nemam pravo ne reagirati ako mogu.
A mogu.
I zato ovaj tekst u ovom momentu stoji pred vama, cijenjeni čitatelji.
Pa sad vi meni recite tko je u cijeloj toj priči zapravo lud…
