Sjećanje na nikad zaboravljeni koncept Shelby GR-1
U svijetu automobila često se pojave legendarni koncepti koji, na veliku žalost mnogih, nikad ne zažive. Donosimo priču o jednom od njih, a koji je trebao postati perjanica Forda u segmentu super-automobila.
Ideja o izgradnji Shelby GR-1 koncepta rođena je ne tako davne 2005. godine. GR-1 je nastao kao plod dugogodišnje suradnje legendarnog C. Shelbya i Forda, a prozvan je jednim od najseksi super-automobila tog doba. Takvim ga je učinio George Saridakis kojemu je ovo ujedno i jedan od najpoznatijih dizajnerskih projekata u karijeri. Kao inspiracija za dizajn poslužio je Shelby Daytona Coupe iz 1964. godine, a što je vidljivo i po specifičnom stražnjem, odnosno prednjem dijelu karoserije.
Iako je u počecima služio samo za šepurenje po raznoraznim auto sajmovima, Ford je kasnije priznao kako je planirao blistavu budućnost za GR-1. Međutim, brojke su bile nemilosrdne, a tržište nije bilo toliko zainteresirano za GR-1 koliko je Ford htio.
Srce nesretnog GR-1 je monstruozni V10 agregat zapremnine enormnih 6.4 litre koji razvija 605 konjskih snaga, a koji je uparen s ručnim šesterobrzinskim mjenjačem. Pod krinkom bolje prodaje i boljeg prihvaćanja na tržištu, V10 agregat zamijenjen je nešto lakšim V8 agregatom. Uz manju masu i novi motor, GR-1 je do stotke mogao sprintati za tada respektabilnih 3.9 sekundi što je i nekim od današnjih modela neostvarivi san. Unatoč monstruoznom agregatu, Ford se borio sa zakonima o sigurnosti koji su nalagali da GR-1 bude ojačan drugačije izvedenim A nosačima, a što je inženjerima zadavalo glavobolju.
Dizajn karoserije bio je jedan od najljepših u to vrijeme. Čitava karoserija bila je izrađena od brušenog aluminija što GR-1 učinilo jednim od najatraktivnijih super-automobila tog vremena. U odnosu na svoju braću i sestre, a na temelju kojih je izrađen, bio je nešto kraći, uži i niži, ali nimalo manje atraktivan. Za to su između ostaloga zaslužni i aluminijski naplatci veličine 19 inča na kojima su se nalazile gume dimenzija kojima mogu zavidjeti i današnji tegljači.
Interijer je, s druge strane, izgledao pomalo svemirski ali i dalje atraktivno i elegantno. Sjedala su oplemenjena karbonskim vlaknima koja su u kombinaciji s aluminijem dala čvrstoću i izdržljivost. U njih su ugrađeni posebni elementi i presvlake koje ih pretvaraju u pravu kraljevsku fotelju. Ploča s instrumentima sastojala se od niza različitih analognih ali i digitalnih instrumenata. Od ostatka interijera valja istaknuti „Tire IQ“ sustav, odnosno sustav koji prikazuje stanje i temperaturu guma. Naravno, tu je i neizostavni audio sustav i sustav koji emitira zvuk određene valne duljine, a koji je namijenjen smanjenju buke koju proizvode gume.
Od početka proizvodnje pa do njezinog kraja proizvedeno je oko 4.000 primjeraka koji su danas veći hit no što su bili u vrijeme kad je GT-1 izašao iz tvornice. Međutim, koncept kakvog je Ford htio vidjeti u serijskoj proizvodnji nikad nije zaživio onako kako je trebao, a na kraju je i neslavno završio. Prodan je 2011. godine kao platforma za 82.500 dolara.















