Prometne nesreće u Hrvata
Prometne nesreće događaju se svakodnevno unatoč brojnim upozorenjima, propisima, prisutnosti policije i različitim drugim pokušajima njihove preventive. Što o nesrećama kaže znanost, odnosno statistika?
Danas su svima više manje poznate predrasude o ženama kao lošim vozačima, vozačima BMWa kao jednim od agresivnijih, (ne)sigurnosti prometnica itd. Donose se zakoni, provode se razno razne akcije sigurnosti, edukacije, upozorenja i različite druge aktivnosti, a sve s ciljem povećanja sigurnosti i smanjenja prometnih nesreća. Unatoč tome, prometne nesreće se i dalje događaju, a njihove posljedice su sve teže.
Često se u brojnim statističkim izvještajima prikazuju podatci o smanjenju, odnosno povećanju broja poginulih i različite druge šture informacije. Međutim, jeste li se ikada zapitali jesu li brojke zaista takve, odnosno postoji li ikakva veza između spola vozača i smrtnosti? Dobi vozača i broju prometnih nesreća? Doba dana, mjeseca i godine u kojem se događa najveći broj nesreća?
Htjeli mi to priznati ili ne znanost ima odgovor na većinu naših pitanja koja se tiču realnog života. Provedenim istraživanjem, odnosno statističkom obradom prometnih nesreća, dobiveni su zanimljivi rezultati koji bi mogli poslužiti za prevenciju nesreća.
Krećemo s brojkama koje se odnose na broj poginulih po mjesecima u godini. Za pretpostaviti je kako turistička sezona i pune ceste kako stranih tako i domaćih vozača sa sobom donose i više nesreća. Prema statistici MUPa do rujna 2016. godine na cestama je ukupno poginulo 227 osoba. Za usporedbu, u prošloj godinom u istom razdoblju poginulo je 260 osoba. Mjesec s najvećim brojem poginulih je kolovoz (40 poginulih), dok je u ožujku poginulo najmanji broj osoba, njih 13.
Vječita tvrdnja muškog djela vozača koji za sebe tvrde da znaju voziti bolje pada u vodu činjenicom da je u 2015. godini poginulo čak 78.1% muških vozača. Što se tiče dobne strukture, najviše muških vozača strada u dobi između 25 i 44 godine. S druge strane naviše poginulih vozačica nalazi se dobnoj skupini od 65+ godina. Što se tiče broja ozlijeđenih, statistika i ovog puta govori da su vozačice manje ugrožene od vozača. Tako je na primjer tijekom 2015. u prometnim nesrećama ozljede zadobilo 9.126 vozača, odnosno 5.898 vozačica. Brojke ne lažu, a mišljenje svih vozača koji i dalje tvrde da su žene lošiji vozači posebna je tema za ozbiljniju znanstvenu raspravu.
Vratimo se natrag na najrizičnije skupine u prometu. Prije bilo kakve prezentacije brojki općepoznata je stvar kako su mladi i neiskusni vozači najugroženiji htjeli to oni priznati ili ne. Razlog tome treba tražiti kako u posjedovanju znatno snažnijeg automobila (iako snaga motora ne ovisi o vjerojatnosti nastanka nesreće) i precjenjivanju vlastitih mogućnosti u prometu. Brojke …
Brojke kažu da su najviše prometnih nesreća prouzročili vozači starosne dobi od 25 do 34 godine (6.009), odnosno skupina od 35 do 44 godine (5.378). Posebno poražavajuća brojka veže se za skupinu dobnu od 25 do 34 godine koja je skrivila čak 21.2% nesreća s poginulim osobama. Najveći broj nesreća (njih 1005) prethodno spomenute dobne skupine dogodio se slijetanjem vozila s ceste. Zanimljiva je i činjenica kako su umirovljenici, za koje se opet tvrdi da su lošiji vozači, skrivili znatno manje nesreća nego vozači skupine od 25 do 34 godine. Glavni krivac za toliki broj nesreća spomenute dobne skupine je brza vožnja (1296 prometnih nesreća). Kao što je bilo i za pretpostaviti najveći broj nesreća događa se vikendom, a najmanji sredinom tjedna.
Vrlo vjerojatno ste se do sada susreli s vozačima često snažnijih automobila kako uletavaju u „škarice“, pretječu preko pune linije ili jednostavnije rečeno čine kazneno djelo obijesne vožnje. E pa takvih je u 2015. godini bilo 37, što je porast u odnosu na 2014. godinu za čak 68.2%. Vjerujem složit ćete se ima ih znatno više od ove brojke. Od ostalih prometnih prekršaja ističe se ne korištenje sigurnosnog pojasa (91.467 prekršaja), nepropisno parkiranje (54.129 prekršaja) i vožnja pod utjecajem alkohola (39.960 prekršaja).
Na kraju cijele priče postavlja se pitanje kako „ukrotiti“ sve one prekršitelje koji osim što ugrožavaju svoj život, ugrožavaju živote nevinih? Činjenica da se prometne nesreće događaju i da će se događati stoji, međutim postoji li način kako umanjiti njihove posljedice? Zašto vozači precjenjuju svoje sposobnosti i misle za sebe da su bog i batina na cesti? Do kada će se događati nesreće u kojima ginu nevini na pješačkim prijelazima, nogostupima i drugim mjestima zbog nečijeg ega i taštine? E pa ista ona znanost s početka priče na ovo nema odgovor. Problem je u nečemu drugome …
