Peugeot Roland Garros je (opet) među nama
Za one koji ne znaju o čemu se zapravo radi, slijedi kratko objašnjenje, a za one koji znaju zapravo ponavljamo vijesti iz osamdesetih.
Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća bilo je moderno svako toliko na tržište izbaciti neki model automobila sa specijalnom oznakom. Doduše, cijela je priča oko takvih automobila uvijek bila vezana uz višak proizvedenih primjeraka koji su u sklopu te specijalne oznake podrazumijevali pokoji komadić opreme viška, no to je bio trend i samim time nije podložan kritikama. Uglavnom tijekom tih su godina na tržište pristizali Opeli s oznakama „Swing“ (što bi danas ispalo sociološki nekorektnim i neke od vjerski-nastrojenih ljudi bi se bunili), Volkswageni s oznakama „Bon Jovi“, „Pink Floyd“ i „Rolling Stones“ (što je super, jer iskreno čisto sumnjam da je bilo tko od ljudi iza tih naziva ikad sjeo u Golf Mk.3), no u toj su domeni tržišta automobila apsolutno dominirali Francuzi.
Renault je samo za Clio imao čak desetak takvih specijalnih verzija u ponudi, dok je Citroën nešto sramežljivije nastupao na tržište s tadašnjim modelima tog tipa. No obje su francuske tvrtke tako pokušavale uvaliti pokoji primjerak viška, što je u usporedbi s Peugeotom ispadalo bijedno.
Naime, Peugeot je izuzev takvih „malo više“ opremljenih modela s oznakama poput „Green“ imao na nišanu kupce kojima se poimanje prozora na struju činilo luksuznim dodatkom, no istovremeno je u sklopu tadašnjih Gti-verzija nudio performanse i ponešto stvarnog luksuza. To je sve bilo divno i krasno do momenta kada potencijalni kupci nisu shvatili da je „Green“ samo drugačije pakiranje istog proizvoda, dok je „Gti“ nešto za mnoge nepotrebno brzo, pa je Peugeot izmislio alternativu i 1989. godine se povezao s teniskim turnirom pod nazivom „Roland Garros“.
Peugeotovi modeli s tom oznakom nisu stizali s reketima i lopticama za tenis u sklopu prtljažnog prostora. Nisu čak dolazili ni s potpisom osvajača turnira. No ono čime su ispadali atraktivnim izborom bili su detalji kakve ostatak ponude jednostavno nije imao.
Sjećam se kad sam prvi puta sjeo u Peugeot 205 Roland Garros, uvalio dupe u predivno bijelo kožno sjedalo i u ruke uhvatio ništa manje kožni i bijeli volan sa zelenim šavovima. Efekt je bio jednostavno „WOW“, jer usprkos poznavanju ovog automobila u detalje, sve je ipak djelovalo nekako finije i drugačije. Vjerujem da su se mnogi kupci modela s tom oznakom osjećali upravo tako pri prvom doticaju sa svojim novim automobilom, pa stoga ne čudi kako je upravo ta edicija pojedinih modela i dan-danas tražena u svijetu polovnih automobila.
Kako bi nastavili tradiciju, u Peugeotu su se iznenada odlučili na tržište predstaviti nastavak ove varijacije na temu pojedinih modela, no za razliku od nekadašnjih nekoliko modela koji su prolazili tretman uljepšavanja pod paskom teniskog turnira, u današnje vrijeme je cijela priča svedena na samo jedan model. Radi se o modelu 108 Allure koji nudi nekolicinu doista interesantnih kozmetičkih razloga za kupnju.
Izvana je za početak moguće odabrati dvije boje: „Diamond White“ i „Raven Black“, odnosno u prijevodu na klasični hrvatski, metalik bijelu i crnu. Obojenju karoserije treba dodati i oveći broj logotipa „Roland Garros“, narančaste retrovizore i poseban dezen 15-inčnih felgi s narančastim centralnim poklopcima nazvan „Thorren“. Ostatak opreme za ovu verziju modela pripisuje se paketu pod nazivom „Allure“, no taj dio priče o ovom automobilu ne želim pisati, jer mi se ne da navoditi popis opreme koji ionako piše na bilo kojoj internetskoj stranici posvećenoj marki Peugeot.
Interijer je također prošao nekolicinu estetskih zahvata, te se za početak može pohvaliti nečim što se u Peugeotu naziva „Grey Raura“ tkaninom koja izuzev monokromatskih detalja na sjedalima nudi i narančaste šavove, kako bi se eksterijer i interijer povezali na najbolji mogući način.
Dotična tkanina je navodno isto toliko posebna, koliko i otporna, pa neka bude… Ostatak interijera namjerno djeluje pomalo „porculanski“, jer se metalik bijela boja u koju su polakirani oveći dijelovi interijera jednostavno sjaji iz kojeg god kuta se gledalo.
Naravno da je tu i još pokoji detalj polakiran ili presvučen u istu sjajnu bijelu boju, a tu su i tepisi s bijelim obrubom, što zapravo na najbolji mogući način zaokružuje interijer u jednu atraktivnu cjelinu.
Što se motora i eventualnog viška snage tiče, prema poslovičnoj filozofiji u Peugeotu tijekom posljednjih godina koja kaže „ne diraj“, 108 Roland Garros nema ništa za pohvaliti se. Motorizacija ostaje kakva je i bila, te je moguće naručiti bilo koji motor iz ponude za ovaj model u kombinaciji s opremom koju ova varijacija na temu istog donosi na tržište. Samim time kupci zapravo imaju samo još jedan razlog više odlučiti se na kupnju ovog simpatičnog malog automobila, što pak nije nimalo loš potez.
Uglavnom, Peugeot 108 Roland Garros izgleda bolje od bilo kojeg drugog iz ponude, tako da vjerujem da će pronaći neki zamjetan broj kupaca koji prije svega pate na estetiku. Samim time pretpostavljam da će većina primjeraka završiti u ženskim rukama, no ako se mene pita to nije nimalo loše, jer nekako teško mogu zamisliti hetero-muškarca za upravljačem nečeg ovako malenog i uljepšanog. Tome još treba dodati da cijena ovog paketa opreme u ovom momentu ostaje nepoznata, no ubrzo će se saznati i taj dio priče oko ove verzije 108-ice, jer se premijerno prikazivanje očekuje uskoro – kada slavni turnir još jednom otvori svoja vrata.
Toliko o tome.
