Par premijera sa salona u Detroitu
NAIAS, odnosno North American International Auto Salon početkom svake godine donese hrpetinu noviteta, pa eto…tako je bilo i ove.
S obzirom na to da je povijest ovog salona automobila itekako pozamašna, mislim da nema smisla ulaziti u detalje oko toga kome je palo napamet pokrenuti ga, te tko je u sklopu svijeta automobila i prateće industrije kome i zašto rekao neku presudnu rečenicu, zbog koje su se na ovom salonu automobila premijere od strane pojedinih proizvođača automobila uopće počele događati.
Bitno je da ovaj salon automobila i dalje postoji, te da se na njemu svijetu prikazuje doista velik broj noviteta zbog kojih auto-novinari imaju posla.
Iako je na NAIAS-u doista moguće vidjeti svega i svačega, za mene je tek nekolicina premijerno-prikazanih automobila zasjala u punom sjaju, no kako sam Acuru NSX i Shelby GT350R već opisao ponešto detaljnije, a Lexus GS-F još uvijek ni na papiru ne zvuči fascinantno, oko tih automobila više ne bih trošio riječi, jer je sad ionako na redu praktično dokazivanje i smještaj unutar konkurencije.
Dakle, red bi bio posvetiti se drugim proizvođačima automobila koji su u svoje salone pokušali navabiti pokojeg kupca više.
Započnimo priču s BMW-om, koji zapravo nije ponudio nikakvu revoluciju, već samo nekolicinu redizajna aktualnih modela. No kako je takvo postupanje od strane ove bavarske marke već pomalo poslovično, pretpostavljam da vrijedi izdvojiti pokoji.
U toj maniri je u Detroitu predstavljena vizualno i opremom revidirana „šestica“, koja u svom novom izdanju donosi nekolicinu optičkih dodataka i vizualno-oplemenjenih već poznatih komponenata poput „bubrega“, branika i dezena kotača.
Od dodataka opremi vrijedi spomenuti LED-prednje farove izvana, dok je iznutra revidirana „šestica“ dobila skuplje i bolje materijale u sklopu standardne opreme (što dosad nije bio slučaj), te opciju dvobojnog kožnog interijera.
Poradilo se i na ovjesima, te na upravljačkom sustavu za kompletnu ponudu modela, a inženjeri su se malčice poigrali i s motorima unutar pojedinih verzija modela.
Tako npr. 650i od sada od 0-100 km/h ubrzava za 4,6 sekundi (za razliku od dosadašnjih 4,9), no izuzev toga drastičnih promjena zapravo i nema – pogotovo na M6, koji je izuzev detalja vezanih uz promjene na ovjesu i upravljačkom sustavu isti kakav je i bio.
Mercedes-Benz se također isprsio s nekolicinom premijera, no ako ću biti iskren, nisam pretjerano fasciniran niti jednom od njih.
Naime, uz ponovno „izmišljeni“ Maybach, koji izuzev Željka Keruma ionako nikoga baš posebno ne interesira, glavna okosnica Mercedesovog izlagačkog prostora bio je model GLE Coupe, koji je u startu zamišljen kao direktna konkurencija BMW-ovom modelu X6. Doduše, nije mi jasno kako je automobil poput ovog postao Coupe i tko od glavnih i odgovornih ljudi u Mercedesu ima problema s vidom, s obzirom na to da automobil sam po sebi izgleda kao SUV.
No to je brkanje pojmova i izmišljanje tople vode već ionako klasika za svijet automobila, pa o tome bolje da i ne pričam.
Uglavnom, predstavljene su normalne verzije modela rame uz rame s onom koju potpisuje ekipa koja je unutar sobe s kožnim zidovima zadužena za stvaranje Mercedesovih monstruma, odnosno AMG.
Dotični Coupe (hm…) ima 5,5-litarski V8 motor koji uspomoć dva Turbo-punjača razvija ukupno 585 konjskih snaga, odnosno u prijevodu dovoljno da BMW-u X6M itekako zagorča život.
Problemi nastaju utoliko što GLE 63 AMG i jako nalikuje BMW-u X6M, pa uz natjecanje u performansama i luksuzu očito kreće i ono u ružnoći.
S druge strane svijeta eto tvrtke Hyundai koja je u ovom ultra-pametnom i inventivnom svijetu uspjela izmisliti nešto sasvim novo.
Ukratko, radi se o konceptu PickUp-CrossOvera pod nazivom Santa Cruz HCD-15, koji zapravo nije daleko od serijske proizvodnje, jer prema riječima glavešina iz te tvrtke, „ovaj automobil usmjeren je prema tržištu kupaca koji imaju aktivan životni stil“, čime je u svijet medija izbačena još jedna idiotska floskula, te nije rečeno baš ništa.
Mislim, što podrazumijeva „aktivan stil života“? Puno posla? Često trčanje, vježbanje i izvođenje psa u šetnju? Ili pak planinarenje začinjeno s ekstremnim oblikom seksa, dok obje „aktivne osobe“ vise sa stijene? Moram priznati da mi nije jasno.
No konceptualni Santa Cruz zapravo izgleda poprilično dobro i sa sobom donosi nekolicinu novih patenata koje Hyundai ovih dana pokušava registrirati pod svojim imenom.
Također vrijedi spomenuti da je Santa Cruz gabaritima relativno malen i kompaktan, što se prema fotografijama baš i ne bi dalo zaključiti, no s obzirom na direktnu konkurenciju u obliku Chevroletovog modela Colorado i Toyotu Tacomu, vjerujem da je tako.
Samo mi i dalje nije jasno kome je zapravo konkretno i zbog koje „aktivnosti“ ovakav automobil uopće potreban.
Ford je na svom „plavom ovalu“ najavio omanju revoluciju, jer model GT (odnosno „Phoenix“) ponovno oživljava u svom punom sjaju.
Doduše, izuzev makete koju su iz Forda doveli u Detroit na predstavljanje trenutno je u medije izbačena samo hrpa planova i 3D-renderinga u statičkom i pokretnom obliku, te je zapravo jedina konkretna stvar vezana uz ovaj automobil činjenica da se prednjim krajem smješka s naslovne stranice kutije u kojoj se nalazi igra pod nazivom Forza Motorsport 6. No čak i to još nije provedeno u praksu, jer dotična igra još nije u prodaju.
Što se detalja tiče, oni koji sline na brojke imaju razloga za nastavak slinjenja, jer 3,5-litreni V6 „EcoBoost“ motor u ovom bi automobilu trebao raspolagati s preko 600 konjskih snaga, te bi uz minimalnu težinu automobila većinom izrađenog od karbona trebao ići kao stotinu vragova.
Naravno da će se ekipa u Fordu oko toga itekako potruditi, jer sljedeće godine stiže pedeseta obljetnica Fordovog 1-2-3-pohoda na Le Mans, kada je Enzo Ferrari plakao od nemoći zajedno s ostatkom ekipe koja se navijajući za Ferrari nalazila na stazi i oko nje.
Uglavnom, Ford GT je u planu, i vjerujem da će biti j**en!
…a kad smo već kod takvih pomalo prostih i cenzuriranih opisa pojedinih automobila, eto jednog modela za j**ene vlasnike, tj. one koji bi to željeli biti i trude se kroz prikaz vlastite kupovne moći i velikog automobila koji je istoj dokaz.
Naime, radi se o novoj generaciji Audijevog originala pod nazivom Q7 – automobila iz kojeg su metodom skaliranja na fotokopirnom aparatu proizašli svi manji Q-modeli.
Dotična na tržište nastupa u još širem, jačem, luksuznijem i većem izdanju, te za glavnu okosnicu ima „redefiniranje luksuza“, što je pak jedina stvar u koju ne sumnjam.
Naime, počevši od materijala koji su korišteni u izradi, preko plemenitih kovina i tehnološki-superiornih tvorevina kojima je ovaj model oplemenjen, pa sve do 3D audio-sustava o kojem sam prije nekoliko tjedana već pisao, Audi Q7 predstavlja sam vrh ponude luksuznih SUV-automobila.
…no onda se pojavi Range Rover i stvari se (opet) vraćaju na početak…
…a kad smo već kod Anglo-germanskih odnosa, ne bi bilo korektno ne spomenuti još jedan u nizu detalja koji opisuju nevjerojatan trud ljudi u BMW-u – trud koji podrazumijeva održavanje Minija na životu i daljnje pohode prema bogatim klinkama prvenstveno smještenih na područje sjeverne Amerike.
U toj je maniri predstavljeno još detalja vezanih uz dodatnu opremu za nekolicinu preostalih varijacija na temu ovog sve samo ne malenog automobila, no poseban su dio Minijevog izlagačkog prostora zauzimala dva primjerka koje potpisuje JCW.
Kao što već zasigurno znate, tvrtka John Cooper Works više djeluje kao Minijeva divizija luđaka s poremećajem osobnosti, jer naizgled normalne automobile tvrtke Mini iz godine u godinu oplemenjuje sa sve više dijelova kojima je prije mjesto na stazi, nego na ulici.
Takav je slučaj bio i u Detroitu, gdje je Mini prikazao Cooper i Paceman u JCW-varijacijama na temu, što u prijevodu znači 2-litreni motor s preko 230 konjskih snaga, što uz sve moguće i nemoguće dorade na poljima ovjesa i upravljačkog sklopa znači apsolutnu predanost agilnosti i performansama, bilo da se radi o stazi ili natjeravanju od semafora do semafora.
Eto…sad američke školarke imaju još jedan razlog svoje roditelje maltretirati s kupnjom Minija.
Od ostatka poznatog automobilskog svemira vrijedi spomenuti Jaguar XE s kojim se ta tvrtka pokušava dodvoriti američkim kupcima, a tu je i Subaru, koji je s modelom XV CrossTrek pokušao fascinirati posjetitelje žutom bojom i limitiranom serijom od samo 1,000 primjeraka tog modela, pri tom prikrivajući nedostatke poput LED-svjetala i još pokojeg komadića tehnologije na koji su današnji poprilično razmaženi kupci već itekako navikli.
Uglavnom, noviteta je doista bilo poprilično puno, no ako ćemo realno, izuzev Acure NSX, koju entuzijasti vjerno iščekuju još od 2012. godine, ništa se revolucionarno nije dogodilo.
No usprkos tome je salon automobila u Detroitu itekako vrijedan spomena, te iz godine u godinu izgleda sve veći i jači, što je itekako pohvalno.
