Ovo je Firebird koji to i nije
Ovaj naslov možda zvuči zbunjujuće, ali kada se malčice uđe u detalje zapravo ima apsolutnog smisla…
Pontiac je nakon 84 godine postojanja prije nekih sedam godina konačno žrtvovan zbog Cadillaca. Bio je to potez s kojim je američki div General Motors pokušao revitalizirati pomalo posrnulu marku čijim su modelima poslovično bili skloni tek penzioneri i mafijaši. Cijela se priča odigrala relativno brzo i s one ekonomske strane je ista apsolutno opravdana, ali su izglasavanjem takve odluke od strane upravnog odbora korporacije GM mnogi štovatelji ove marke ostali zatečeni.
Naime, tamo negdje od četrdesetih godina prošlog stoljeća, Pontiac je kao GM-ova divizija prvenstveno bio označen kao „proizvođač sportskih automobila“. Doduše, mnogi od modela bili su sve samo ne sportske orijentacije, ali to i nije toliko bitno, jer upravo Pontiac stoji iza tržišnog plasmana jedne od najvećih filmskih zvijezda među automobilima – modela pod nazivom Firebird.
Pontiac Firebird u svojim počecima nije bio hit. Nije bio ni blizu takve klasifikacije, jer se radilo o još jednom pomalo generički sklepanom automobilu iz „Muscle Car“ ere. No razvojem modela nastala je verzija Trans Am i u tom momentu kreće omanja revolucija za tvrtku i ovaj legendarni model.
Tijekom godina je Firebird Trans Am varirao od svjetla reflektora do apsolutnog sivila i nazad, ali je svojevremeno slovio kao najjači automobil američke proizvodnje, pa je status legende neprikosnoven i u današnje vrijeme, kada su pojedine generacije modela dobile status modernih klasika, te im cijene sumanuto rastu iz godine u godinu.
No Firebird Trans Am od 1977. je godine filmska zvijezda i kao takav i dan-danas za mnoge služi kao asocijacija pri spomenu tog modela. A razlog je naravno film „Smokey and the Bandit“ s kojim je Trans Am prerastao iz automobila u svojevrstan kult i urezao se u sam vrh američke auto-industrije.
Danas kada Pontiaca već odavno nema na karti proizvođača automobila, svako se toliko neka od tvrtki odluči na bazi Camara oživjeti legendu. Nekima to instantno polazi za rukom, a pokušaji nekih ostaju tek…hm…pokušajima.
Realno gledano, Pontiac Firebird Trans Am ne postoji i više nikada neće postojati, pa se sav taj trud od strane tvrtki poput one pod nazivom Hurst čini uzaludnim, ali prije nekoliko se dana pojavio jedan doista zanimljiv primjer oživljavanja ovog modela u svojoj najjačoj verziji, pa je red da mu se pokloni nešto medijskog prostora, zar ne?!
Automobil koji je pred vama baziran je na aktualnoj generaciji Chevroletovog modela Camaro. Nazvan je Trans Am 455 Super Duty, a plod je rada tvrtke Trans Am Worldwide, koja se izuzev u restauracijama ove američke ikone upravo okušala i s vlastitim modelom izvučenim iz svima dobro poznate i sveopće prihvaćene baze.
Dizajnom je Trans Am 455 Super Duty nalik upravo generaciji originalnog Firebirda koja je 1977. godine stigla na tržište i uz brkove Burta Reynoldsa zaigrala glavnu automobilsku ulogu u gore navedenom filmu, ali je (naravno) cijela priča izvedena unutar danas aktualne tehnološki napredne priče.
Što se karoserije tiče, promijenjeno je manje-više sve – od prednjeg dijela koji doista sliči na modernu izvedenicu Firebirda, preko prednjih i stražnjih (proširenih) rubnjaka, pa sve do poklopca prtljažnog prostora koji završava s dobro poznatim stražnjim spojlerom ispod kojeg se kriju stražnja svjetla nalik onima iz 1977. godine. Poklopac motora ispred vjetrobranskog stakla dobio je „rupu“ iz koje viri dobro poznati „Shaker Scoop“, a tu je i sva sila retro-detalja koji od ovog automobila čine savršeni hommage ludim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća.
Od modernih komponenata kupcima su na izbor stavljene ultra-ljepljive gume marke Goodyear i(li) Michelin, nekoliko opcija ovjesa, roll-bar i slavni „T-Top“, odnosno Targa-krov kakav je na Trans Amu bio jedan od najpoželjnijih dodataka u sedamdesetima.
Uglavnom, što se dizajna tiče, sve je na hrpi – čak i sva sila vrišteće piladi koju su u redizajniranom obliku posvuda porazbacali ljudi iz tvrtke Trans Am Worldwide.
Što se interijera tiče, i tu se poradilo na redizajniranju svega i svačega, pa je od poda na gore u pravilu sve unikatno, novo i drugačije od onoga čime u svom tvorničkom izdanju raspolaže Chevrolet Camaro.
Sjedala su profiliranija, armatura je dobila nekolicinu detalja koji također vuku u slavnu „Disco eru“, te se još jedna flota vrištećih pilića ugnijezdila u sklopu unutrašnjosti ovog automobila.
Samim time već na prvi pogled sve djeluje nekako unikatno i posebno, te se vidi sva sila truda koju je ekipa uložila u stvaranju ovog najnovijeg podsjetnika na neka davno minula vremena.
No ono najvažnije u cijeloj priči ipak se našlo pod poklopcem motora…
Naime, Pontiac Firebird Trans Am u sklopu svojih je zlatnih vremena raspolagao s 6,6 litarskim „osmakom“. Dotični je motor u onoj jačoj verziji imao ukupno tek nešto više od 220 konjskih snaga.
Realno gledano, uz (tada) klasično ubrizgavanje goriva uz posredstvo rasplinjača (odnosno „fergazera“ ako su vam tuđice draže) i nekih 1,600 kilograma ta količina snage nije bila velika. No usprkos tome je Trans Am u stvarnom svijetu bilježio nekih sedam i sitno sekundi do stotke i prelazio četvrt milje za nekih petnaest sekundi, što ga je činilo poprilično brzim automobilom u ono vrijeme.
Ovaj moderni „remake“ raspolaže sa sličnom težinom, ali je obujam motora narastao na 7,4 litre zapremine, pa je i snaga ponešto veća u odnosu na originalnih 220 konja. A koliko je to malo? Hm…pa recimo samo skoro pet puta.
Da, dobro ste pročitali – Trans Am 455 Super Duty raspolaže s ukupno 1,000 konja i isto toliko „njutna“ maksimalnog okretnog momenta (buraz), što je u praksi sasvim dovoljno da svim putnicima u automobilu sva ta snaga izazove nesvjesticu, glavobolju i sporadično otkazivanje organa vida.
Točna mjerenja u smislu ubrzanja i maksimalne brzine u ovom momentu još nisu poznata, ali ako je suditi po sličnim projektima poput Hennesseyevog egzorcistički-nastrojenog Camara, za pretpostaviti je da ubrzanje do stotke traje ispod tri sekunde, te da maksimalna brzina sigurno ne staje s one slabašne strane brojke 300. Dakle, ovo nije samo hommage Firebirdu ili još jedan redefinirani Camaro, već je riječ o doista zanimljivom i posebnom projektu koji će se među Trans Am entuzijastima dubljih džepova (najvjerojatnije) razgrabiti brzinom munje.
To doduše neće biti neki pretjerano veliki pothvat, s obzirom na najave tvoraca koje podrazumijevaju ukupnu brojku od 50 proizvedenih primjeraka čija cijena još uvijek nije poznata.
Za pretpostaviti je kako u tom smislu ovaj automobil neće biti jeftin, ali s obzirom na svu silu snage i izgled koji uzrokuje višestruke orgazme, doista vrijedi pretpostaviti i kako će se tih pedeset primjeraka razgrabiti u izuzetno kratkom roku – tim više što prodaja počinje 1. svibnja, pa do tada potencijalni kupci imaju vremena planirati ispisivanje brojki unutar listova svojih čekovnih knjižica.
Uglavnom, ovim je automobilom tvrtka Trans Am Worldwide doista svijetu pokazala ne samo sve svoje znanje i poznavanje tematike, već i podarila jedan od najposebnijih automobila tijekom posljednjih godina. Nekima će ovaj automobil i dalje biti „samo još jedan Camaro s drugačijim lampama“, ali oni takvog načina razmišljanja bit će u krivu.
Ovo nije još jedan Camaro. Nije riječ ni o još jednom uzaludnom projektu koji isto toliko uzaludno podsjeća na marku koja je u današnje vrijeme mrtva i pokopana.
Ovo je jednostavno plod ljubavi prema jednoj od američkih ikona i kao takav Trans Am 455 Super Duty u svijetu automobila doista zavrjeđuje jedno posebno mjesto – baš kao što ga zaslužuje i original iz sedamdesetih.
