Ono kad i Ferrari na tržište ponudi presedan
Ne znam kako bih drugačije nazvao ovaj Ferrarijev potez, no s obzirom na ostatak tržišta i trendove koji ga definiraju, ne mogu reći da me ovakvog što zapravo čudi.
Ferrari s diesel-motorom. Zvuči li ikome interesantna takva kombinacija? Naravno da ne.
No prije nego se zabrinete i bacite same sebe u očaj, rekao bih da je gore navedena kombinacija svetog prezimena s nevjerničkim motorom (još uvijek) neistinita, odnosno da Ferrari još uvijek ne spaja nespojivo.
Realno gledano, s obzirom na smjer današnjeg tržišta kojem ništa nije sveto, te na konkurenciju u domeni super-automobila, moram priznati da me iskreno čudi kako se još nitko nije odvažio za neki takav automobil razviti diesel-motor, ali eto…to se još nije dogodilo. No tzv. „downsizing“ je aktualan na globalnom planu, pa ne treba čuditi što čak ni Ferrari iz tog trenda nije izuzet.
Naime, kako bi se zadovoljili eko-mentalisti diljem svijeta, te kako bi se podišlo organizacijama i udrugama čiji oci i dan-danas na pojam automobila opisuju kao najvećeg zagađivača zraka, te ubojicu ozona, biljaka i endemskih životinjskih vrsta, proizvođači su se odjednom našli u škripcu. Mnogi od njih su ubrzo na tržište počeli predstavljati Turbo-motore, Hibride i ostale tehnološko-ekološki svjesnije izmišljotine.
Ferrari je svemu tome dugo odolijevao, ali ni to nije moglo trajati dovijeka, pa je prije nekoliko godina nakon dugo vremena na tržište izbačen novi Turbo-motor te slavne marke.
Dotična je ideja oko motora s umjetnim disanjem prvenstveno upakirana u Californiju s oznakom „T“, a zatim i u novi (i još uvijek) predivan 488 GTB, a danas je ideja još proširiti ponudu ovog motora i ubaciti ga u nekolicinu drugih modela – i to kao opciju.
Taj je presedan dosad neviđen u sklopu Ferrarijeve ponude modela, jer se već unaprijed znalo da svaki model dolazi s jednim-jedinim motorom i točka. Tko je htio, nad njim je slinio i vadio je čekovnu knjižicu bez razmišljanja, a kome nije odgovarao „stupanj zagađenja zraka“ ili neka sasvim sedma ekološka idiotarija, Ferrari je zaobilazio u širokom luku.
Uglavnom, zato i kažem da je posrijedi presedan, jer dosad Ferrarijevi kupci nisu niti željeli niti trebali imati izbora pri kupnji pojedinih modela ove slavne marke, pa mi je cijela ova priča istovremeno zanimljiva i smiješna.
Model koji će prvi u praksi ponuditi tu izbornu priču nazvan je GTC4 Lusso i predstavlja svojevrsnog nasljednika modela FF ili pak nešto umanjeniju kopiju modela F12 Berlinetta. Dizajn ne bih posebno komentirao, jer automobil izgleda kao da ga proizvodi neki nabrijani odjel Hyundaija ili nekog drugog korejskog proizvođača automobila, a ne ekipa iz Maranella. No GTC4 Lusso je u svom konačnom i nalik nekom Shooting Brake automobilu predstavljen ove godine na salonu automobila u Ženevi i to je gotova priča, sviđao se mnogima ili samo nekima.
Inicijalno je Ferrari GT4 Lusso predstavljen s 6,3-litarskim V12 motorom, odnosno baš onako kako pravi Ferrarijev Grand Tourer i treba biti predstavljen. Dotični je motor u svako doba dana i noći apsolutno raspoložen vozaču pod noge baciti nekih 680 konja, te time osigurati performanse kakvima se rijetko koji drugi automobil s četiri sjedala u današnje vrijeme može pohvaliti.
Samim time je i ovaj Ferrarijev model sveopće dobro prihvaćen i predbilježbe su počele prštati praktički od samog predstavljanja svijetu.
Dakle u uspjeh modela GTC4 Lusso nitko ne bi trebao sumnjati – tim više što je ovo prvi Ferrarijev model koji na popisu opreme ima i izbor motora.
Inicijalno predstavljeni 6,3-litarski V12 ne uklapa se baš u ekološki-nabrijano vrijeme u kojem živimo, pa se Ferrari odlučio ponuditi i opciju 3,9-litarskog V8 motora s umjetnim disanjem. Time je zadovoljena forma jednog pravog brzog GT-automobila, ali i funkcija, ekološka svijest i još pokoja kategorija koju današnji svijet automobila smatra bitnom.
Dotični motor izuzev Turbo-punjača i osam cilindara posloženih u V-konfiguraciju, te nešto manje od četiri litre zapremine nudi i nekih 610 konja u kombinaciji s oko 740 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz).
Tom se kombinacijom osiguravaju i opaka ubrzanja, te maksimalna brzina smještena s one pozitivne strane brojke 300, što će zasigurno razveseliti mnoge kupce ovog modela i one koji se takvima osjećaju. No izuzev svih tih brojki vezanih uz snagu i ostale (ekolozima) nebitne navode, vrijedi spomenuti i ukupnu masu automobila, koji bi s Turbo-motorom mogao ispasti življim i zanimljivijim u vožnji.
Inicijalno predstavljeni GTC4 Lusso na tržište dolazi s nekih 1,790 kilograma, dok ova opcionalna verzija zbog manjeg i lakšeg motora direktno utječe na težinu kompletnog automobila – i to za otprilike 50 kilograma. Tome vrijedi pridodati i poboljšani omjer raspodjele težine, koji bi umjesto originalnih vrijednosti od 47:53 na 46:54, što će zasigurno utjecati na karakter automobila u cijelosti i biti u stanju još češće razveseliti vozače sklone divljanju. Uglavnom, reklo bi se da su time istim udarcem udarene dvije do tri muhe, što je uvijek pozitivna stvar u svijetu automobila.
Dakle, Ferrari malo pomalo ipak popušta od poslovične tvrdoglavosti. Nekima će se takav pristup proizvodnji automobila dopasti, a neki će pak ovaj presedan u smislu raznovrsnosti u ponudi motora za jedan model protumačiti kao još jedan čavao u lijesu.
No kojoj god skupini pripadali, vjerujem da se svi zajedno možemo pomoliti nekom celestijalnom tijelu da glavešinama iz Maranella podari zdravu pamet, te da gore navedena kombinacija Ferrari i diesel nikad ne postanu aktualnost.
Amen.
