Novi BMW serije 7 – masaža bez sretnog završetka
Tako bi se otprilike mogao opisati najnoviji i najluksuzniji ikad proizvedeni BMW. No kako ne bi sve ostalo samo na naslovu, slijedi elaborat u nekoliko detalja…
BMW serije 7 – taj veliki i luksuzni automobil za čijim volanom još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća uživaju ljudi dubljeg džepa. No u današnje vrijeme se BMW serije 7 odmaknuo od nekih osnovnih ideologija, pa se npr. u današnje vrijeme u kontekstu ovog modela skoro pa i ne spominju performanse, već je cijela ideologija „sedmice“ apsolutno podređena luksuzu.
Uglavnom, u toj maniri zapravo nimalo ne čudi kako je BMW serije 7 u sklopu svoje najnovije inkarnacije prestao biti atraktivan bogatijem sloju ljudi koji se i dalje zna veseliti snazi i brzini, već dotični automobil odlazi u domenu luksuza za one koji si ga mogu priuštiti.
S jedne strane je to sasvim u redu, jer današnji automobili nikome nisu interesantni ukoliko na tržište ne nastupaju s malim milijunom igračaka, no ako ćemo realno, BMW je s novom „sedmicom“ malčice pretjerao, odnosno otišao u pomalo krivom smjeru.
Naime, gledajući promotivni video-uradak (odnosno reklamu) za novi BMW serije 7 nisam se mogao oteti dojmu bespotrebne elektrifikacije automobila kroz mali milijun senzora koji donedavno niti jednom normalnom vozaču nisu bili potrebni.
Pri tome naravno ne podrazumijevam audio-sustav koji prepoznaje gestikulaciju ruku, a i protiv panoramskog krova s ambijentalnom rasvjetom nemam baš ništa. Isto tako me ne smeta ni opcija masaže na stražnjim sjedalima, jer takav sustav (barem u sklopu popisa dodatne opreme) imaju manje-više svi luksuzni automobili današnjice, a i iskreno rečeno čak i takva masaža jako paše.
No ono s čime definitivno imam problema jest „velik iskorak prema autonomnim sustavima“, jer to u prijevodu znači da se BMW iz proizvođača „apsolutnog vozačkog gušta“ pretvara u tvrtku koja proizvodi dronove za bogate poslovnjake kojima vožnja predstavlja nužno zlo.
…a evo i po čemu to zaključujem…
Ako se poput nekog negativca iz „Zvjezdanih staza“ teleportiramo nazad kroz vrijeme i vratimo se u 1986. godinu, te pogledamo BMW serije 7 druge generacije (odnosno E32), vidjet ćemo stavke opreme poput hladnjaka za vino, telefona i fax-mašine. Također ćemo vidjeti nekolicinu sigurnosnih sustava koji sežu od HID-farova (odnosno „High Intensity Discharge“ za one kojima su skraćenice drage poput čekovi građana djelatnicama u javnoj kući, a od sigurnosnih sustava primijetiti ćemo i onaj koji je vezan uz kontrolu proklizavanja. Dakle gabariti samog automobila su tu, te uz njih ide luksuz i određena količina tehnologije koja sve to zajedno prati.
No BMW serije 7 je u sklopu druge generacije i prva limuzina takvog tipa koja je itekako sposobna prijeći maksimalnu (i elektronički limitiranu) brzinu od 250 km/h, a ne treba zaboraviti ni motore koji su nevezano uz broj cilindara bili striktno orijentirani prema jedinom pravom gorivu – onom benzinskom.
Dakle BMW serije 7 druge generacije bio je luksuzan i velik automobil koji je uz svu silu udobnosti svojim vlasnicima nudio i svojevrstan faktor ekskluzivnosti, no istovremeno vlasnik takvog automobila na vozačkom mjestu i s nogom zavarenom u pod nije izgledao glupo. Dapače, s obzirom na performanse i vozljivost „stare sedmice“, vidjeti takav automobil na cesti i u pokretu bio je performans sam za sebe, a i sam je automobil zbog jasne pripadnosti tradiciji i istovremene robusnosti izazivao poštovanje.
Danas, kada je šesta generacija najvećeg BMW-ovog modela među nama, nije teško vidjeti kako se BMW i dalje trudi u klasi luksuznih limuzina ostati pri samom vrhu. No ako se mene pita, trud dobrim dijelom odlazi u krivi smjer i današnja „sedmica“ više ni po čemu nije vozački automobil ovećih gabarita, već se pretvorila u pokretno nadmetanje u domeni popisa opreme i raznoraznih „fensi-šmensi“ naziva s kojima se pojedine stavke s tog popisa opisuju.
Npr., ako pogledate oko osam minuta dugu reklamu za najnoviju generaciju „sedmice“, obratite pažnju na nazive pojedinih komponenata samog automobila koji se svako toliko pojavljuju na ekranu. Jeste? Odlično. Onda ste sigurno primijetili pojmove poput „executive“, „assistant“ i „lounge“ koji se ponavljaju preko nekoliko puta.
E sad…ako se pitate što je tu čudno, recimo da su dotični pojmovi vezani uz svijet trgovine dionicama (odnosno poslovanja u svom općenitom smislu) i odmora u nekom razvikanom hotelskom kompleksu, no „sedmica“ te izraze koristi kako bi se na silu pokušala dodatno izdvojiti iz mase i moram priznati da mi to silovanje pojedinih pojmova iz kuloara bogatih poslovnih ljudi pomalo ide na jetra.
BMW serije 7 je oduvijek imao svoje kupce i ljudi su znali što od takvog automobila mogu očekivati, no ova je posljednja serija čas udobna fotelja s pomičnim naslonjačem, a čas disko na kotačima u kojem u ritmu muzike za ples možete pokretima utjecati na glasnoću i što li ja znam što još sve ne.
Zatim je „sedmica“ i pokretni spa-resort u kojem je moguće ležati, podvrgnuti se zagrijavanju pojedinih dijelova tijela, te masaži nekih drugih, a onda ne treba zaboraviti ni svu silu BMW-ovih senzora za ovo ili ono koji vozača samo odvajaju od procesa vožnje, te time dotični za volanom „sedmice“ izgleda nepotrebno i glupavo.
Ako se mene pita, daljinsko parkiranje automobila također je apsolutni kretenizam, no taj dio nove „sedmice“ zapravo uopće nije potrebno komentirati, jer je dovoljno zaključiti da ako čovjek ne zna sam parkirati i s parkirnog mjesta izvući automobil, onda nema što tražiti za volanom.
Uglavnom, iako se najnovija generacija BMW-a serije 7 ima čime pohvaliti i uopće ne treba sumnjati u to da su se dizajneri i tehnolozi opako potrudili proizvesti savršen automobil za poslovnog čovjeka, nekako ipak imam dojam da je zadnju riječ imao odjel marketinga.
U protivnom se ne bi već kroz reklamu gurala u grlo sva sila gore navedenih pojmova koji opisuju svijet businessa i ljude kojima bi ovaj automobil taj svijet trebao unaprijediti.
…a kad tome dodamo činjenicu da je sa svojim sustavima aktivne kontrole automobila nad automobilom (umjesto vozača nad automobilom), te svu silu nepotrebnih stavki s popisa opreme koje „pucaju“ na ego vlasnika (poput svijetlećeg „tepiha“ dobrodošlice), moram priznati da se nova „sedmica“ nažalost savršeno uklapa u današnji svijet gramzljivosti, manjka poslovne etike i lopovluka koji svijet businessa prati u stopu.
To naravno ne znači da sam automobil ne valja po bilo kojoj stavki, no da sutra „mali zeleni“ dođu s neke planete s onog kraja „neutralne zone“ i da bez ikakvih saznanja vezanih uz svijet automobila prvo što vide bude BMW serije 7, pretpostavljam da bi se zapitali što ne valja s planetom Zemljom, ili bi pak jednostavno poumirali od smijeha.
Zašto? Jednostavno zamislite scenu u sklopu koje vlasnik stoji kraj automobila, dok se automobil za početak uspomoć daljinskog upravljanja pomiče s parkinga u ruke vlasnika. Nakon toga se otvaraju vrata, te se osvijetli pod pri ulasku vlasnika u automobil, a po ulasku u automobil i sam vlasnik počne vrtjeti prstima i pokazivati raznorazne smjerove i gestikulacije.
Mislim da bi to „malim zelenima“ bilo poprilično čudno i da bi zapravo pomislili kako se radi o „osobi s posebnim potrebama“ umjesto o bogatom poslovnom čovjeku koji se koristi svojim novim automobilom?
Nekako mislim da bi razvoj situacije bio upravo takav, pa iz tog razloga predlažem da se BMW-ov slogan „Sheer driving pleasure“ u slučaju nove „sedmice“ promjeni u „Sheer driving assistance“.
Pametnome dosta.
