Novi Audi R8 je (konačno) predstavljen
Neka fanfare zasviraju!
Iako ću odmah reći da je prva generacija Audijeve ideje super-automobila za svaki dan bila mali milijun puta ljepša, to je sada nebitno, jer i novi R8 ima nekolicinu iznimno pozitivnih strana.
Uglavnom, kako ne bi radio trakavicu iz ovog teksta i navodio svakakve gluposti koje ionako možete pročitati u brošuri ili na internetskim stranicama proizvođača, eto samo nekoliko činjenica koje bi od ove nove generacije R8-ice mogle napraviti iznimno poželjan automobil.
Za početak tu je motorizacija, koja usprkos najavama nije izgubila nekoliko cilindara i preko nekoliko litara zapremine, već je nazivno ostala ista. Dakle usprkos izbacivanju V8-motora iz popisa opreme ovog automobila, V10 motor je i dalje aktualan, što je pak na svakom jeziku i dijalektu moguće klasificirati kao dobru vijest.
Samim time je prisutna i hrpetina konja koji uzročno-posljedičnom vezom osiguravaju oveću količinu okretnog momenta, koji pak preko mjenjačkog i pogonskog sklopa osigurava generalno razmještanje organa unutar tijela vozača, tj. poprilično uvjerljive performanse.
Uglavnom, radi se o „baznom“ 10-cilindričnom motoru u V-konfiguraciji, koji raspolaže s ukupno 540 konjskih snaga i oko 530 Nm maksimalnog okretnog momenta, dok onaj u sklopu „Plus“ verzije modela raspolaže s ukupno 610 konja i preko 550 Nm maksimalnog okretnog momenta.
To sve u prijevodu na jezik brojki kakvim se služe tablice ubrzanja i maksimalnih brzina znači da bi „bazna verzija trebala od stanja stajanja i izgledanja do stotinu kilometara na sat trebala ubrzavati za nekih 3,5 sekundi i nastaviti ubrzavati do 320 kilometara na sat, dok se ona jača verzija može pohvaliti s 0,3 sekunde kraćim vremenom ubrzavanja i s maksimalnom brzinom od oko 330 km/h.
Dakle razlike između ove dvije verzije motorizacije ne samo da zapravo i nema, već će samo najveći sitničari pronaći razloga za kupnju „Plus“ modela. No ako ćemo realno, takvih kupaca u Audijevim salonima nimalo ne nedostaje, pa je tvrtka iz Ingolstadta i opet zadovoljila i formu i funkciju, te našla načina zaokružiti priču i barem naizgled tržištu ponuditi toliko obožavane „opcije“.
E sad…navodi oko ovog automobila sežu od tehnikalija o kakvima na kavi mogu raspravljati jedino inženjeri u bijelim kutama, pa sve do popisa opreme koji je u najmanju ruku bogat već u smislu standardne opreme, dok o detaljima vezanim uz doplate bolje da ni ne pričam, jer bih vjerojatno jako brzo zaboravio da se radi o sportskom automobilu.
Ako bih samo krenuo nabrajati detalje, brzo bih se izgubio među pojmovima „laserskih dnevnih svjetala“, „karbonskih umetaka“, „velikih zaslona s infotainment sučeljima“ i sličnih više ili manje potrebnih stavki, no iskreno mislim da su takvi podaci bitni jedino mikropeničarima koji svoje živote žive kroz oči i razmišljanja drugih, te bih radije pojeo zdjelu čavala za ručak, nego prepisivao stavke s popisa opreme koje su na Internetu ionako dostupne svima onima koji imaju znanja i volje pročitati nešto o automobilu koji im se dopada ili koji misle kupiti.
Uglavnom, dovoljno je reći da Audi R8 već u svom baznom izdanju ima sve što bi ikome normalnom (tj. bez kompleksa) moglo zatrebati, no postoji i velik broj komadića opreme za gore spomenute kompleksaše i osobe s umanjenicama među nogama, pa je i u tom segmentu zadovoljena i forma i funkcija.
…no kad smo već kod forme, Audi R8 ipak ima jedan mali problem…
Naime, kada su se 2006. godine na Internetu pojavile prve fotografije Audija R8, imao sam sreće da wc nije bio ni blizu, jer bih se u protivnom zadržao u blizini „svete stolice“ i ekstatično stenjao barem nekoliko minuta. Dakle „dobar“ ili „lijep“ automobil nisu bili sufiksi koji bi čak i približno mogli prikazati oduševljenje ovim automobilom.
No kada sam jučer pogledao fotografije novog modela, oduševljenje je jednostavno izostalo.
Ne mogu to objasniti na neki suvisao način, a da ne zvučim poput Hannibala Lectera koji s lisicama na rukama pokušava pojasniti što je to toliko ukusno na ljudskom licu, pa je možda bolje da niti ne pokušavam. Dapače, možda je najbolje reći da jednostavno nisam fasciniran ovim automobilom, iako sam ga pomno pratio tijekom najava tijekom faza razrade.
Svjestan sam da je cijela šasija prepuna aluminija i karbona, te da je zajedno sa svim karoserijskim panelima teška tek pokoji gram iznad 200 kilograma, te da je cijeli automobil težak 1,450 kg.
Jasno mi je i da je novi Audi R8 praktični prikaz već poslovične njemačke preciznosti, te da je riječ o jednom doista posebnom automobilu, tako da doista ne znam zašto je oduševljenje izostalo.
Možda zato što je cijela priča već viđena?
Možda zato što je prvi R8 ipak bio prava revolucija za Audi, dok ovaj drugi samo pokušava nastaviti priču?
Možda zato što dizajnom zapravo podsjeća na prvu generaciju s drugačijim prednjim i stražnjim dijelom?
Iskreno, ne znam…no oduševljenja definitivno nema i da imam prilike birati novi super-automobil koji moram voziti sljedećih nekoliko godina, mislim da bi „stari“ Audi R8 kotirao vrlo visoko, dok mi ova nova generacija istog usprkos svemu ne bi bila smještena ni među prvih pet automobila na listi.
Uglavnom, ne bih novu generaciju R8-ice nazvao razočaranjem, jer bih u tom slučaju istog momenta mogao sam sebi kukom kroz nos resetirati mozak. No Audi R8 u sklopu svoje nove generacije nije ni revolucija, a upravo je to prvi R8 bio.
Pretpostavljam da ga zato toliko i volim(o).
