Nissan i autonomno koračanje u propast
Mislim, za vozače i sve one koji se tako osjećaju.
S obzirom na to da ovakvih vijesti u današnje vrijeme ima sve više, jednostavno ne vidim drugog načina, nego ovu posljednju prezentirati drito „u glavu“.
Oni koji pomno prate događanja vezana uz auto-industriju vjerojatno već jako dobro znaju da je ideja tehnologije usmjerene prema razvoju autonomnih automobila ne samo aktualna, već i u poodmaklim fazama razvoja. Testiralo se doslovno posvuda – od tunela i zatvorenih hala, preko prostorija napunjenih umjetnom maglom i nacrtanim jelenima i zečevima, pa sve do trkaćih staza i izmišljenih ovala, gdje su modeli pojedinih proizvođača obarali najbrža vremena i najduže driftove.
Uglavnom, kao dokaz aktualnosti cijele te samoupravljačke priče postoji još mali milijun raznoraznih testiranja koja su tijekom proteklih mjeseci provodili Audi, BMW, Mercedes-Benz, Volvo, Toyota i Ford, a sada se toj autonomnoj maniji priključuje i Nissan.
Dotični je japanski proizvođač očito opako zagrizao u cijelu priču, jer ne samo da najavljuje ulazak u utrku oko tog svijeta umjetne inteligencije koja bi trebala vozača pretvoriti u putnika, već odlazi kudikamo dalje u sklopu tih najava.
Prema riječima glavnih i odgovornih ljudi tvrtke Nissan, ideja je do 2020. godine na tržište izbaciti ukupno deset modela koji bi potpuno autonomno prevozili svoje vlasnike od točke „A“ do točke „B“, te bi time Nissan bio uvjerljivo najjači proizvođač autonomnih automobila na svijetu. No ni to nije sve, jer je u sklopu intervjua koji je ovih dana izašao u javnost od strane renomiranog časopisa „Top Gear“ navedeno kako Nissan planira i otvaranje sasvim novog polja na kojem bi se tehnologija vezana uz autonomne automobile mogla iskoristiti.
Uglavnom, da…pogodili ste – riječ je o sportskim automobilima, čija bi autonomnost bila usmjerena prema brzini i učenju raznoraznih staza napamet.
Ajme majko…
Richard Candler kao osoba zadužena za napredno plasiranje proizvoda u Nissanu (da, postoji i takvo radno mjesto) u sklopu intervjua je izjavio kako „Jedna od stvari o kojima razmišljamo u budućnosti jest vlasniku dati opciju dolaska na Nürburgring u svom GT-R-u i mogućnost da njegov automobil preuzme kontrolu i odveze najbrži mogući krug po uzoru na već prije odvezene krugove od strane test-vozača“.
Dodaje i kako „Najbrži krug za volanom NISMO GT-R-a trenutno iznosi 7 minuta i 8 sekundi, pa je moguće utilizirati i memoriju sustava tako da jednostavno preuzme parametre ovjesa, motora i svih ostalih dijelova inteligentnog sustava od kojeg se svaki GT-R sastoji, te vlasniku demonstrirati kako izgleda savršen krug za volanom njegovog automobila“.
Mislim, sve je to divno i krasno ako sjedite u boksericama na kauču i s kontrolerom u rukama gledate replay svog rekordnog kruga na Nordschleifeu i usput okidate fotke. No ovdje za početak nije riječ o igraćoj konzoli koju je moguće uzeti na nekoliko rata u dućanu s elektronikom, već o automobilu od svojih milijun i kusur kuna (što je bio slučaj s aktualnom generacijom Nissana GT-R, kada su se prvi primjerci pojavili u Hrvatskoj). Nadalje, riječ je o sportskom automobilu koji ni u bunilu ne predstavlja potrebu i prijevozno sredstvo za mase, već predmet obožavanja na četiri kotača za one koji svoje vrijeme vole i žele provoditi guštajući po zavojima i ravnicama.
Priznajem da od samog početka ove trakavice ne vidim poantu samovoznih i samoupravljačkih automobila, no s obzirom na neke od današnjih „vozača“ u generalnom smislu te ideje čak i vidim neko opravdanje.
Ali kada se iz domene sasvim običnog Toše za volanom priča odvede u domenu nepotrebnog, moram priznati da u svemu zajedno ne vidim ni ama baš nikakvog smisla, jer kombinirati ovakav sustav s jednim punokrvnim sportskim automobilom već na papiru izgleda besmisleno.
Naravno da sam svjestan kako na svijetu postoji još onih koji u tom dijelu priče o auto-industriji razmišljaju poput mene, no isto tako mi je jasno i to da nas je sve manje i da u današnjim vremenima sumanutog traženja nečeg novog i „zanimljivog“ ispadamo dinosaurima.
Naravno da iz Nissana poručuju i da nije sve baš tako crno, te da će svaki njihov autonomni sustav dio kontrole nad automobilom uvijek moći prepustiti vozaču, no ako se mene pita, razlike između javnog prijevoza i Nissana GT-R uskoro više skoro pa i neće biti.
Dapače, izuzev činjenice da npr. s autobusom nije preporučljivo ići na Nordschleife, jedina će se bitna razlika svoditi na cijenu dnevne ili mjesečne karte, koja će u usporedbi s cijenom papirologije od sportskog Nissana na kojima je vlasnikovo ime biti kudikamo manja.
Dakle, ako se mene pita, svi proizvođači autonomnih automobila od Audija i Nissana nadalje jednostavno redefiniraju pojam javnog prijevoza, te zapravo ne proizvode automobile, već dostavna vozila, mini-autobuse i slična prometala kakvih na svijetu ionako ne nedostaje.
Ah kako je budućnost svjetla i divna…pogotovo sada kada se na obzoru pojavio sportski autobus koji uz dva upotrebljiva sjedala nosi i oznaku GT-R.
Bravo za Nissan.
