Maserati Levante je upravo oživio
Sad se samo vrijedi zapitati hoće li i tvrtka oživjeti, ili bolje rečeno preživjeti…
Ajmo tekst započeti realno: kada ste zadnji puta čuli za neki novi Maserati? Sjećate li se tog dana?
Ja ne.
Posljednje čega se vezano uz ovu slavnu marku sjećam svodi se na model GranTurismo, koji je u usporedbi s ostatkom svijeta sportskih automobila (odnosno Grand Tourera, ako ćemo precizno) zakasnio barem deset godina i to uspješno čini i dalje.
Mislim, GranTurismo za mnoge štovatelje svijeta na četiri kotača predstavlja jedan od apsolutno najljepših automobila svih vremena (čemu se bez ikakve zadrške i sam mogu prikloniti) i svijet automobila bi bez njega definitivno bio osiromašen. No izuzev te ljepote, elegancije i svojevrsne agresivnosti, Maserati GranTurismo je s obzirom na dugi staž na tržištu moguće opisati i pridjevom „dosadan“.
Uostalom, o tome itekako dobro govore prodajni rezultati, koji su za Maserati toliko poražavajući, da je tvrtka već nekoliko puta skrenula u vode otpisa i zaborava.
Geneza te priče seže još u osamdesete godine prošlog stoljeća, kada je model BiTurbo pokušao spojiti dva svijeta – onaj ekskluzivnosti i tradicije s onim koji podrazumijeva kupce kojima se cijena čini pristupačnom. Time je Maserati postao bliži većem dijelu tržišta, ali je istovremeno izgubio i identitet, te se BiTurbo okitio velikim brojem kupaca i još većim brojem kvarova, te u smislu kvalitete i trajnosti ispao jednim od najgorih automobila svih vremena.
Naravno da to isprva nitko nije mogao predvidjeti, već su dokazi tom lošem potezu tek nešto kasnije dolazili „na naplatu“, no do tada je već bilo kasno, jer je BiTurbo iznjedrio nekolicinu varijacija na temu koje su se prodavale diljem svijeta i time za ovu tvrtku malo pomalo vezale kamen oko noge.
Tijekom devedesetih je dio recepture iz osamdesetih uvelike poboljšan, te su na tržište sa znakom Neptunovog trozuba (kako mnogi tumače Maseratijev logotip) stizali modeli Ghibli, Shamal i Barchetta, te konceptni automobil čudnovatog naziva Chubasco. Interes prema ovim modelima itekako je postojao, ali prodajni rezultati i dalje nisu bili ni približno veliki, pa je uskoro Maserati (i opet) doživio svojevrstan preporod i modeli su napravili korak nazad prema nekim slavnim vremenima u sklopu kojih je ova tvrtka bila više nego posebna.
Uglavnom, od početka novog milenija do danas Maserati i dalje preživljava, te se svako toliko na neki način pokušava oteti iz sivila vlastite egzistencije, tj. slabih prodajnih rezultata koji su iz godine u godinu sve lošiji.
Da bi se tome doskočilo, čovjek s fetišem na pulovere koji udobno sjedi na vrhu FCA-piramide odobrio je nekolicinu novih modela koji sa starim nazivima pokušavaju oživjeti nekadašnju Maseratijevu slavu. S vremenom se na tržištu prvo pojavio gore spomenuti GranTurismo, zatim GranCabrio, a onda se poradilo i na modelima s četiri vrata koji su idejno trebali konkurirati unutar klase brzih i luksuznih limuzina.
No sve to nije baš urodilo plodom onako kako se inicijalno mislilo, pa je prije nekih pet godina predstavljen i koncept smiješnog naziva Kubang.
Maserati Kubang (što u prijevodu s malezijskog znači „valjati se“) zamišljen je u maniri filozofije „ne ide nam prodaja – proizvest ćemo SUV“, odnosno kao nastavak Porscheove recepture u sklopu koje je nastao najskuplji frižider na svijetu, odnosno model Cayenne.
Oko Kubanga su se iz Maseratija oglasili manje-više svi, najavljujući „jedan uvelike poseban i instantno prepoznatljiv automobil“ koji bi za Maserati trebao otvoriti neka nova tržišta i tvrtku vratiti na puteve uspjeha iz nekih prošlih vremena. No skoro pet godina kasnije usprkos i dalje aktualnoj ideji oko proizvodnje SUV-modela nitko u Maseratiju više ne zna za Kubang i svi se prave Englezima, pa kao produkt te masovne amnezije dogodio Maserati Levante.
Ovaj istočno nastrojeni Maserati (ako ćemo naziv Levante prevoditi sa španjolskog na hrvatski) produkt je godina i godina istraživanja, patnje i želje za nekim novim i boljim vremenima.
Definira ga prvenstveno pozicija na tržištu, gdje bi se uskoro trebao početi boriti s tvrtkama poput Porschea, BMW-a, Mercedesa i malog milijuna američkih, korejskih i japanskih modela unutar te klase.
S druge pak strane iz Maseratija kažu kako Levante zapravo nema konkurenciju, te kako kao model predstavlja ne samo novi korak za tvrtku, već i omanju revoluciju u segmentu SUV-automobila.
Hmmm…moram priznati da mi već tu priča počinje smrdjeti po divnoj vodenoj podlozi iz koje se izdiže Venecija.
Zašto ? Jednostavno zato što u sklopu ovog modela ne vidim ništa revolucionarno – pogotovo kada se u obzir uzme motorizacija donirana iz modela Ghibli, te sva sila detalja koji su usprkos gore navedenoj masovnoj amneziji dizajnera ipak sišli s konceptnog „valjuška“ (odnosno Kubanga).
Naravno da Talijani u maniri senzacije oko ovog modela imaju samo superlative za ispričati svima koje Levante eventualno interesira, pa se između ostalog tijekom proteklih dana moglo pročitati da „Šasija ovog automobila kombinira već poslovičnu sportsku orijentaciju i savršeno ponašanje automobila na cesti u bilo kojim uvjetima, ali i iznimnu sposobnost tamo gdje trakcije praktički i nema, gdje do izražaja dolaze sve sposobnosti „off-road“ vožnje“.
Recimo da tome u prilog ide Q4 kao ultra-inteligentni sustav pogona na sva četiri kotača, no izuzev tog dijela bih rekao da se (i opet) radi o praznim pričama.
Uostalom, tko će normalan ikada odvesti Maserati na makadam ili u blato?
Brojke su ovom momentu dio tajnovitosti ekipe iz službe za odnose s javnošću, no u kuloarima se pojavila informacija da će motor transplantiran iz modela Ghibli u prvi mah ponuditi tri verzije V6 motora s tri litre zapremine – dva benzinska i jedan Diesel.
Benzinski bi trebali u bazi trebali nuditi performanse od nekih 6,3 do 5,2 sekunde od 0-100 kilometara na sat, te tjerati „istok“ do 243 i 264 km/h, dok bi Diesel do stotke trebao ubrzavati za nešto manje od 7 sekundi i iglu brzinomjera u krajnjem položaju tjerati na nekih 320 km/h.
Toliko o performansama…
Izuzev količine snage motora i još hrpe aktualnih nepoznanica, Maserati poput porezne kartice nekog hrvatskog političara skriva i interijer, te se o tom dijelu automobila u ovom momentu zapravo najmanje zna.
Naravno da je za pretpostaviti kako će se u sklopu interijera za Levante već u bazi naći stotine mrtvih krava i sva sila strujnih krugova u „će budem na televizor“ maniri, no to je zasad to od pretpostavki baziranim na današnjem poimanju luksuza. Sve ostalo lukavi Talijani čuvaju za 3. ožujka kada salon automobila u Ženevi svoja vrata otvara po 86. puta.
To je u pravilu normalan tijek događaja, jer u krajnjoj liniji na neki način ipak treba javnost držati u neizvjesnosti, ali s druge strane pak postoji informacija koja kaže da se Levante već počeo proizvoditi u tvornici Mirafiori, te da će prvi kupci moći uživati u ovom automobilu već ovih dana.
Samim se time vrijedi zapitati hoće li uopće postojati interijer u sklopu tih prvih primjeraka ovog dugo-očekivanog Maseratijevog iskoraka među SUV-automobile, ili će netko iz Maseratija (opet) reći „ma zaboravili smo, jer je taj dio nebitan“.
U svakom slučaju evo nam još jedne tvrtke koja je u 2016. godini samo blijeda slika nekih prošlih vremena, ali usprkos tome treba zadržati optimizam, jer ako već ništa drugo, Maserati i dalje opstaje.
Reklo bi se „barem nešto“ što se tiče lijepih vijesti, zar ne?!
