Maserati GranTurismo, što ti se dogodilo?
Prije nego krenete guglati, „Sciadipersia“ nije neka spolna bolest ili oboljenje probavnog trakta. Riječ je o nazivu koji je tvrtka Carrozzeria Touring Superleggera nadjenula svojoj viziji Maseratijevog modela GranTurismo. No iskreno govoreći, ovaj Maserati djeluje malčice bolesno…
Maserati GranTurismo – automobil koji je s nama već preko deset godina i koji i dan-danas nekako uspijeva izgledati svježe, novo i uvijek atraktivno. Model koji usprkos svim svojim manama (a ima ih), od početka proizvodnje do danas slovi kao jedan od najljepših GT-automobila svih vremena. Agresivan i elegantan u pristupu, dovoljno brz i ultra-glasan. To bi ukratko bio osnovni opis za ovaj automobil i ako ćemo biti iskreni, upravo je ovaj Maserati jedan od najljepših automobila kojem je moja malenkost ikada sjela za volan.
Tijekom više od desetljeća proizvodnje, Maseratijev je GT bio posvuda – od staza, preko aukcija, pa sve do auto-otpada. U osnovi su postojale dvije verzije, tj. ona s fiksnim krovom, te ona s koje se krov za nekih 19 sekundi micao unutar karoserije. Time je kupcima na izbor bio prelijep automobil s krovom i isto toliko prelijep automobil bez njega, i to je sasvim u redu.
Od 2007. godine do danas, kada Maseratijeva auto-pornografija na četiri kotača bilježi 11. godinu proizvodnje, na tržište je zasjalo nekoliko verzija modela. Od one inicijalne s 405 konja, do one najjače s oznakom MC Stradale, koja ih je brojala 450, Maserati s ovim automobilom usprkos čestim kvarovima i nerijetkim povlačenjima u servise zbog tvorničkih grešaka, svejedno opstaje na tržištu i sve vrijeme plijeni poglede i mami uzdahe. Jer naposljetku, to je ipak Maserati – punokrvni talijanski stroj s bogatom povijesti iza sebe. Dakle, sam vrh talijanske škole dizajna, reklo bi se.
Stoga zapravo čudi da se jedna tvrtka odvažila lupiti šakom o stol i reći „ma može to i bolje“, pa potom napraviti ovakvu monstruozu…
Tvrtka koja je potpisala ovaj automobil naziva se Carrozzeria Touring Superleggera – znate, oni likovi koji su prije nekoliko godina potpisali apsolutno čudnu i istovremeno impozantnu Alfu Disco Volante Spyder. Kada se spomenuta Alfa pojavila u kuloarima svijeta automobila, javnost je bila podijeljena na one koji su u tom automobilu vidjeli umjetničko djelo i one koji su već na prvi pogled otišli na WC. No kojima god pripadali, pristup ovom automobilu je čist i jasan, jer je poanta „letećeg diska“ s potpisom CTS-a od automobila stvoriti umjetničko djelo. I u tome su i uspjeli. Stoga stvarno nije jasno kakvih su se droga unutar zidova te tvrtke autori ovog projekta najeli, kada je rezultatno stanje jedan apsolutno upropašteni Maserati GranTurismo.
Nazvan „Sciadipersia“, ovaj je Maserati GranTurismo nalik…hm…ničemu što poznajemo. I to je onaj pozitivan dio priče, jer je ovaj automobil definitivno unikatan i poseban. No unikatni su i ljudi sa Epidermodysplasia Verruciformis sindromom, dok bi se posebnima mogli okarakterizirati oni koji boluju od elefantitisa, pa to svejedno ne znači da je to na bilo koji način pozitivno. Dapače, u ovom slučaju sva ta posebnost definitivno nema pozitivan predznak, jer se radi o automobilu koji je od strane tvrtke Carrozzeria Touring Superleggera poružnjen koliko god je to bilo moguće.
OK…jasno mi je da se radi o nazivnoj evokaciji ludih sedamdesetih i da je inspiracija krenula od Maseratijevih nekadašnjih modela. Jasno mi je i da CTS kao tvrtka slovi kao skupina umjetnika koji svojim projektima žele svijet automobila učiniti posebnijim. Isto tako je jasno i da se radi o automobilu koji nije za široke mase, već jednom od onih koji bi tek s vremenom trebali postati mračnim predmetima želja za koje vrijedi ubiti. No bojim se da će „Sciadipersia“ ostati zapamćena kao jedan jako loš pokušaj pretvaranja jednog Maseratija u umjetničko djelo.
Pa iako je trud vidljiv iz aviona, te se ovaj Maseratijev GT može pohvaliti unikatnim dodacima praktički sa svih strana, to i dalje ne znači nešto pozitivno. Jer usprkos kompletno redizajniranim branicima, poklopcu motora (ili „haubi“), te malom milijuni detalja koji vrebaju sa svih strana i iz svih kuteva, „Sciadipersia“ predstavlja jedan terminalno bolesni Maserati koji je potrebno izliječiti od ovakvog oblika. No vjerovali ili ne, sve ove karoserijske preinake nisu najgori dio ove priče, već je najgori dio onaj koji podrazumijeva nastanak svakog od deset najavljenih primjeraka ovog automobila. Naime, za stvaranje svakog od ukupno deset najavljenih primjeraka potrebno je ostaviti donorski automobil. To u prijevodu znači da bi se deset bogatih ljudi trebalo probuditi ujutro i uz jutarnju kavicu reći sami sebi „hm…idem odvesti svoj Maserati GranTurismo u CST i platiti tonu novaca da ga poružne i izobliče“.
Vidite li vi cijenjeni čitatelji nešto takvo kao izglednu opciju? Ja najiskrenije ne vidim.
Ispričavam se svima koji u ovom automobilu vide nešto lijepo i interesantno, ali ja noćas zasigurno neću sklopiti oka. A ako kojim slučajem i uspijem zaspati, vjerujem da će me u snovima ova prikaza progoniti od granice do granice zemlje snova i neće mi dati mira. Stoga ako sutra ne osvane neki novi tekst s mojim potpisom, možete biti sigurni da je jedan autor stradao zbog ove „fensi-šmensi“ upakirane „umjetničke“ talijanske nakarade na četiri kotača. I to je sve što vrijedi reći na tu temu.
Carrozzeria Touring Superleggera, svaka vam čast na dosadašnjim idejama i projektima, ali dajte malo smanjite dozu droge koju uzimate, jer ovo više stvarno nema smisla.
Zahvaljujem na pažnji i ugodan boravak za WC-u vam želim.
